“Kad je pedofil koji je zlostavljao moga sina u rujnu uvjetno pušten iz zatvora, sin nije htio izaći iz kuće, stajao bi pokraj prozora i dugo ‘vrebao’ trenutak kad će moći vani. Od našeg portuna od portuna zlostavljača nema više od deset metara, a samo su tri metra od ulaza u osnovnu školu.
Isprva bih nadgledala izlazak sina ili bih sjedila ispred zgrade i čekala da završi neku od aktivnosti. A onda sam shvatila da ne možemo tako živjeti, da ne mogu sina zatvoriti i stalno držati pod kontrolom, jer to nije normalno - takav život u stalnom strahu znači paralizu, neprestano svrdlanje po traumama.
Moje dijete koje je bilo žrtva izopačenog susjeda nije zaštićeno, nitko nam ni iz jedne institucije nije pokucao na vrata, nikoga nije briga kako ćemo mi sada živjeti s pedo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....