POVRATAK U ŽIVOT

Marija Bebek (82): Pokopala sam muža, živim sama i zaboravljena. Ali kad izađem pred publiku, opet postajem gipka kao gimnazijalka

 Damjan Tadić / CROPIX
 

Kroz crvenu, baršunastu zavjesu na scenu izlazi izvođač. Gledalište utihne, a izvođač uz prethodno njezino pokazivanje simulira gutanje crvene loptice. Iz zvučnika ga istovremeno prati zvuk tog žvakanja, gutanja - dakako preuveličan, scenski izvještačen.

Zatim – ups! - izvođač glumi da počinje puštati vjetrove. Zvuk koji ga prati opet je hiperboliziran, dvorana sada umire od smijeha. Napokon izvođač izvadi tu lopticu iza svojih leđa, negdje u predjelu stražnjice. Shvatili ste štos.

CROPIX

Podigne ju visoko u zrak, pokaže okupljenima te upita: “Je li Mirko tu, da mu vratim lopticu?”

Dvoranom se proširi zvonak smijeh - pomalo dječji - odmah zatim i snažan pljesak. Zabavljač je uspio u svome naumu da razgali okupljene.

Nalazimo se na završnoj izvedbi četvrte radionice Cirkusa Varijete, iz programa Crvenih nosova, onih “klaunovadoktora” koji su 2010. godine započeli svoj rad tako da su kratili dane i zabavljali malene pacijente u dječjim bolnicama, ali i štićenike u domovima za starije. Proširili su svoje aktivnosti u domovima za starije i programom Cirkus Varijete, pa je tako izvođač s početka ove priče, Sabit Čelebić (82), štićenik Doma za starije “Centar”.

Damjan Tadić / CROPIX

Elegantni ples

Gospodin Čelebić ušetao je na scenu sa štapom za hodanje i galantno odradio svoju točku. A bilo ih je tu još, čitav je program trajao tridesetak minuta. Recimo, elegantni ples s gimnastičkom trakom koji je izvela gospođa Marija Bebek (82) ili razni cirkuski trikovi, poput točki “Duplanje crvenog nosa”, “Nestajanje maramica” i “Čarobna vreća”.

- Slušajte, drago mi je sve ovo, uputila me jedna socijalna radnica da se pridružim tom cirkusu. Ona je vidjela u meni nešto i rekla mi je da odem dolje i sudjelujem u pripremi programa. Zadovoljna sam, to me je baš ispunilo, i lijepo je družiti se tako. Dvanaest godina živjela sam bez supruga u dvosobnom stanu, nismo imali djece, bila sam izgubljena, a sada mi je ovo prvi put da učim neke stvari i da sam negdje nastupila. Još u gimnaziji bavila sam se ritmikom. Imam ritma, međutim ne znam pjevati. Zato sam izabrala onu točku – rekla nam je gospođa Bebek nakon svojega nastupa.

- Klaunese su predivne, uvijek pitaju što treba, kako sam, uče nas trikovima. Cijela ekipa je predivna, jednostavno divni mladi ljudi – dodala je pokazujući na Irenu Kolar-Vudrag, jednu od klaunesa iz Crvenih nosova.

Devet veličanstvenih – tako bismo mogli nazvati hrabre, odvažne i zaigrane korisnike doma koji su ispred znatiželjne i očarane publike, s puno humora i uz pratnju dr. Maštalić i sestre Livadić, izveli svoje točke. Imali smo priliku uživati i u snazi rock glazbe u izvedbi “Rock benda”, a prisutne su posebno zadivile točke nastupa “Western dvoboj” te “Žongliranje maramama i tanjurima”. Jedna se štićenica, došetavši s hodalicom, odmakla od cirkuskih točaka i u svojevrsnom off programu čitala je svoju poeziju.

- Voljela bih ići u druge bolnice i domove, starijim ljudima, ali i djeci. Možemo ih nasmijati jer nas je sada to naučila ova fantastična ekipa Crvenih nosova. U srijedu sam imala tremu, no u četvrtak je već bila iza mene. Voljela bih da s našim cirkusom idemo i u druge institucije i mjesta. Točke su jednostavne, a mogu biti efektne i sve nasmijati – ispričala nam je poslije izvedbe gospođa Alma Segulin (72), koja već ima velike planove za ovaj neobični cirkus.

Damjan Tadić / CROPIX

EU financirala

Izvedba Cirkus Varijetea u petak je u Domu za starije “Centar” ostavila publiku, koju su činili korisnici te osoblje doma, u veseloj, začaranoj atmosferi igre i radosti, o čemu su svjedočila i nasmijana lica svih okupljenih. Razgovarali smo i s umjetničkim direktorom te osnivačem Crvenih nosova Zoranom Vukićem. Što izdvaja kao prednosti ovakvih i sličnih programa?

- Krenuli smo s Cirkusom Varijete prošle godine, a projekt smo dugo raspisivali te ga je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Imamo još jedan sličan projekt, a nazivamo ga Cirkus Pacijentus. Njega izvodimo u dječjim bolnicama. Mi razvijamo, zapravo, model socijalnog cirkusa. Mislim kako taj tretman i učenje može biti sjajan za štićenike bolnica i domova. Inače, kroz razne programe surađujemo s mnogim bolnicama i domovima, a posebno su popularne i naše klaunske vizite. Iz svega je, zapravo, i potekla posljednja ideja Cirkusa Varijete.

Damjan Tadić / CROPIX

Populacija u domovima je pokretljiva i oni mogu savladati dosta vještina te interes svakako postoji. U svakom domu koji posjetimo dočeka nas bar deset štićenika koji se žele pridružiti radionicama te tako obogatiti svoju svakodnevicu. U čitavom procesu, naravno, usko surađujemo s osobljem domova te socijalnim radnicima.

Mnogi štićenici doma završe u nekoj introvertnosti, a naš je cilj izvući te ljude van, pokazati im da i dalje mogu štošta. Oni su sposobni proizvesti program, biti aktivni, no društvo ih tabuizira. Danas je sve okrenuto mladima, a stariji često ostanu zaboravljeni. I to je jedna od stvari koju pokušavamo ispraviti kroz naš cirkus – istaknuo je Vukić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 02:14