U nastavku donosimo:
- ispovijest zagrebačke dizajnerice Marine Matić o iskustvu postporođajne depresije i posljedicama na majčinstvo
- kontekst aktualnog suđenja Lindsay Clancy i pitanja koja ponovno otvara o postporođajnim poremećajima
- stručno objašnjenje prof. dr. Darka Marčinka, psihijatrija, o razlikama između baby bluesa, depresije i psihoze
- što žene i obitelji kažu kroz iskustva i stavove o prepoznavanju simptoma i traženju podrške
- portret obiteljskih i prijateljskih uloga u oporavku te čimbenika koji utječu na daljnje odluke o roditeljstvu
"Postporođajna depresija me sputavala u onome što sam najviše željela i čekala sedam godina, a to je da budem majka. Kad bih mogla, prije svega bih vratila vrijeme i te najranije mjesece u kojima nisam uopće uživala. Nisam se mogla prepustiti ljepoti i čarima majčinstva, uživati u bebi. Iz moje glave nije izlazilo konstantno preispitivanje jesam li mu dovoljno dobra majka. To me ubijalo. Kad bih ga noću podojila, plakala sam bez prestanka. Bilo je više takvih noći. Razmišljala sam da otvorim prozor i odem", priča nam zagrebačka dizajnerica Marina Matić (39).
Trudnoća je bila lagana, kaže, kao šetnja po livadi. Porođaj također. Suprug je bio uz nju, u rodilištu je imala svoju sobu, a drugu su joj noć čak uzeli bebu kako bi se odmorila. Ni po čemu se nije moglo naslutiti d...
