Mate Rimac ovih je dana privukao pozornost detaljem iz privatnog života, svojim veganskim izborom. Podupirući Treći međunarodni prosvjed za zatvaranje klaonica, snimio je video u kojem govori zašto ne jede meso i proizvode od životinja.
Upozorava da ljudi godišnje, hrane radi, ubiju 150 milijardi životinja, kako se u proizvodnji mesa stvara više CO2 i štetnih stakleničkih plinova nego što ga stvara sav transport zajedno, kaže da veganima treba osamnaest puta manje površine tla za prehranu negoli onima koji konzumiraju meso, govori kako je uzgoj životinja izvor brojnih zaraznih bolesti te da se za jedan burger potroši oko 3000 litara vode, količina dovoljna za dva mjeseca tuširanja.
Sve su te brojke lako provjerljive. Rimac ih nije izmislio. Stoje na stranicama raznih ekološki osviještenih udruga. Doduše, neke su, prema raznim varijablama, manje ili veće, ali trend o kojem Rimac govori jasno je vidljiv.
Mate Rimac drži da je to što ne jede meso “jedna od najboljih stvari koje sam napravio u životu. Einstein i Tesla bili su vegetarijanci. Einstein je rekao da je najveća promjena koju možete napraviti za svijet da smanjite unos količine mesa... Pozivam vas da malo proguglate, da se činjenice malo pogledaju i donesite odluku sami za sebe”, zaključuje u videu.
Odlično je da su organizatori Trećeg međunarodnog prosvjeda protiv klaonica ove godine u Hrvatskoj za jedno od svojih vodećih javnih lica u kampanji dobili baš Rimca, ne toliko zbog toga što će on pokojeg među onima koji već duže razmišljaju o tome osokoliti da se konačno ostavi mesa, već stoga što osoba njegove vidljivosti u društvu može one koji nikad o tom problemu nisu razmišljali potaknuti da, možda, promisle koliko stvarno ima smisla jesti meso, ili barem konzumirati ga tako puno. Njegov istup prošao je sve samo ne nezapaženo, društvene mreže i mediji prate akciju, građani su podijeljeni - od onih koji ju podupiru, do onih koji su snažno protiv i drže da je jesti meso prirodno, zdravo i logično.
Na prosvjedu je svirao, također vegetarijanac, Darko Rundek. “Živimo u izopačenom svijetu plastike, nafte, virtualne komunikacije, genetske manipulacije, farmaceutike, mliječne i mesne industrije. I na to uglavnom olako pristajemo. Mliječna i mesna industrija, osim što je mučilište i masovno pogibalište za naše najbliže rođake - životinje, odgovorna je za proizvodnju većine plinova koji dovode do efekta staklenika i klimatskih promjena, uništavanje šuma i istrebljenje stotina vrsta. Od hrane i vode za industrijski uzgoj moglo bi se nahraniti i utažiti žeđ mnogo više ljudi nego od jedenja njihovih tijela. Zato sam izabrao ne jesti životinje i otad sam moralno i tjelesno čiliji i zdraviji. Pridružite se. Dobro došli!”
Darijo Brzoja, dipl. inženjer fizike i geofizike, prognostičar na TV Novoj: Roditelji djeci lažu što je meso kako bi ih naučili da ga jedu
Darijo Brzoja
Prije šest sam godina prestao jesti meso, a godinu dana nakon toga, jer trebalo mi je neko vrijeme da se organiziram, postao sam vegan. Puno je teže prestati konzumirati mlijeko i sir. Meni je, iz ove moje perspektive, toliko prirodno da ne jedem meso da mi je teško na brzinu i sročiti zašto ga ne jedem. Mislim da su ljudi u suštini osjećajna bića i da je sve što uključuje nasilje nad drugim bićima proizašlo iz nametnutih društvenih normi, odvojenosti od prirode koja se dogodila u posljednjim stoljećima.
Često vidim da roditelji djeci moraju lagati što je to meso kako bi ih naučili da ga jedu. Djeci je potpuno prirodno da se igraju sa svim životinjama, i s jarićima i ovcama baš kao i s mačkama i psima. No, društvo nas uči da je normalno jesti životinje, premda to nama osobno možda i nije normalno. Kako sam dugo u fitnessu, bio sam naučen na te poruke kako moraš jesti dosta proteina i da je to nemoguće bez konzumacije mesa. Sve dok mi pod ruku nije došao video u kojem psihologinja i aktivistkinja Melanie Joy objašnjava zašto jedemo krave, a ne jedemo pse, i na koji su to način ljudi počeli jesti meso. Inženjer sam fizike, do mene stvari dopiru kad mi ih netko objasni na logičan način. A to se onda spojilo i sa suosjećajnim dijelom, pa s ekološkom svijesti i, konačno, sa saznanjem da meso nije niti zdravo.
Neven Ušumović, pisac: Mesna industrija trajna je prijetnja svim živim bićima na planetu
Neven Ušumović
Odrastao sam u Vojvodini, u Subotici, koja je osamdesetih godina bila jedan od centara mesne industrije. Prva priča koju sam objavio u subotičkom gimnazijskom listu nosila je naslov “Biti vegetarijanac u mesom pregojenoj Vojvodini”. Svjedočio sam kao dijete nizu okrutnih ubijanja domaćih životinja, i to mi se duboko urezalo u sjećanje.
Duže vrijeme živio sam u predgrađu, gdje se nalazila klaonica i kafilerija; hodao sam cestama i tračnicama kojima su se transportirale životinje za klanje… Riječ je o najvećoj industrijskoj klaonici u tadašnjoj Jugoslaviji: “29. novembar”, s kapacitetom klanja 1300 svinja i stotinu goveda - dnevno! Pisao sam o tome u svojoj zbirci priča “Makovo zrno”. Smatram da je u ovom vremenu izobilja nedopustivo da se takva sustavna okrutnost nad životinjama i dalje provodi, štoviše usavršava. Dok god opstoji mesna industrija, ona strši kao primjer i model bešćutnog pustošenja svijeta i života. Ona je trajna prijetnja svim živim bićima, njihovoj povezanosti na našem planetu.
Pavla Pečušak, balerina: Ne bih mogla ubiti životinju i ne želim da to netko učini za mene
Pavla Pečušak
Moj glavni motivator je nenasilje. Nisam nasilna prema ljudima pa sam odlučila takva biti i prema životinjama. To su predivna bića. Nikada ne bih mogla vlastitim rukama ubiti životinju i ne želim da to netko čini za mene.
S vremenom mi je došao i ekološki motivator - mesna industrije je veliki zagađivač. Uvjerena sam da će ljudi polako prelaziti na vegetarijanstvo, pa i na veganstvo, jer planet nam je u sve lošijem stanju.
Vegetarijanka sam četrnaest godina, sada polako prelazim na veganstvo.
Moj posao je fizički zahtjevan, ali mislim da je ovaj način prehrane, to da ne jedem meso, zapravo velika pomoć tijelu, jer takva hrana ga ne opterećuje. Imam iznimno puno energije, vrlo sam izdržljiva, vrlo sam rijetko bolesna, nikad nisam primijetila da mi tijelo ne funkcionira. U nekim vrstama mahunarki puno je više proteina negoli u mesu.
Jelena Šuran, docentica na Veterinarskom fakultetu, voditeljica emisije Treći element
Jelena Šuran
Prvi put sam vegetarijanka pokušala biti u doba studija, na fakultetu. Tad studentica veterine, bila sam prestala jesti meso nakon posjeta jednoj klaonici. Teladi režu vrat, ulazi telac za telcem, to izgleda brutalno, gadan je to prizor. Osjetila sam grižnju savjesti jer volim meso. Dotad sam jela puno mesa. Shvatila da smo možda previše sebični, da smo konformisti, što se jedenja mesa tiče, jer danas imamo mogućnosti kvalitetno se hraniti i bez životinja. Ima tome sad već mnogo godina. No, u to doba je ne jesti meso bilo puno kompliciranije negoli danas, na ručkovima ljudi ne bi znali što će sa mnom, što mi ponuditi, pa sam odustala. Prošlo je nekoliko godina i onda sam ponovno krenula u vegetarijanstvo, i otad ne jedem meso.
Dostupne su nam namirnice, razne tehnologije, dodaci prehrani… svakim danom je lakše čak biti i vegan.
Iako i danas restorani u nas imaju puno slabiju ponudu za vegetarijance, da vegane i ne spominjem. Pogledajte gablece, skoro svi su s mesom. Dodatni razlog da ne jedem meso je i to što je tako puno zdravije živjeti, pogotovo treba izbjegavati crveno meso, jer dokazano povećava rizik za razvoj karcinoma.