U dvorištu trošne kuće u zagrebačkim Gajnicama šest ljudi svaki dan zajedno radi za jednu bolju budućnost. Jedan od njih je Slovak koji je proveo šest godina u borbi s hrvatskom birokracijom kako bi dobio dozvolu za preuređenje te kuće.
Dvojica su tražitelji međunarodne zaštite, koji su pobjegli iz Irana jer im je prijetila smrtna kazna zato što su se javno deklarirali kao kršćani. Drugi su pripadnici baptističke zajednice i oni za ovaj posao ne primaju nikakvu naknadu.
Pomagao u ratu
Svi oni skupa rade na uređenju Kuće Nade, budućeg centra za integraciju marginaliziranih i ranjivih društvenih skupina. Pokretač cijelog projekta jest Mihal Kreko, pastor Baptističke crkve Zagreb, Slovak iz Vojvodine koji je većinu svojeg života proveo pomažući ljudima koji su izgubili svoj dom.
- Tijekom Domovinskog rata pomagao sam izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i tada sam se zakleo da ću uvijek dati sve od sebe da pomognem ljudima koji su morali napustiti svoj dom. Ova kuća je ispočetka trebala biti centar za djecu i maloljetnike koji se nisu snašli u društvu i trebaju pomoć. Ipak, došla je 2015. godina i val ljudi koji su suočeni s jednom strašnom sudbinom. Nisam mogao okrenuti glavu - kaže pastor Kreko te dodaje da je odlučio centar namijeniti svim ranjivim skupinama u Zagrebu pa time i azilantima. Kuća u Gajnicama bivša je policijska postaja koja već 20 godina zjapi prazna i u tom vremenu je bila dom narkomanima, beskućnicima i prostitutkama.
U trenutku kada su prvi put u ožujku ušli u kuću, dočekao ih je pod prepun korištenih šprica, kondoma i smeća. Ipak, nije ih to obeshrabrilo i bacili su se na posao. Iznijeli su sve smeće i namještaj van iz kuće i krenuli s preuređenjem. Tri mjeseca poslije dobili su praznu kuću koja čeka da bude ispunjena životom. Pastor Kreko nam opisuje gdje će što biti.
Uči ih jeziku
- U podrumu ćemo otvoriti pučku kuhinju, dok će na tavanu biti sobe za štićenike. U prizemlju će biti učionice, gdje ćemo provoditi razne programe resocijalizacije.
Migrante ćemo učiti hrvatski jezik, vodit ćemo tečajeve prekvalifikacije, a svaki štićenik će imati i mentora koji će mu pomoći pronaći, ali i zadržati posao - otkriva pastor.
Centar će imati četiri glavne aktivnosti. Prva je privremeni smještaj za štićenike, druga je učenje, treća prekvalifikacija i traženje posla, a četvrta je program “meals on wheels” (hrana na kotačima). Kroz taj program će štićenici centra donositi hranu starijim i nemoćnim osobama te im pomagati u održavanju higijene.
Kuća će biti otvorena u listopadu ove godine, a nekoliko njezinih zaposlenika će biti i tražitelji međunarodne zaštite. Jedan od njih trenutačno i radi na uređivanju. Njegovo ime je Omid Noghandost i već dvije godine živi u Hrvatskoj. Rođen je u Iranu, ali je morao pobjeći iz svoje zemlje jer se javno deklarirao kao kršćanin.
Njemu i njegovu bratu prijetio je zatvor i kasnije smrtna kazna jer su izdali učenje Kurana. Bijeg im je bio jedini spas. Otišli su prvo u Tursku pa se pješice “balkanskom” rutom uputili prema Austriji. Dolaskom u obećanu zemlju dočekala su ih zatvorena vrata. Deportirali su ih natrag u prvu zemlju gdje su registrirani - Hrvatsku.
Smrtna kazna
- Isprva sam mislio otići prema Njemačkoj, ali ljudi su tamo jako neljubazni. U Zagrebu sam pronašao mir i dobio pomoć od dobrih ljudi. Znao sam da želim ostati ovdje. Odmah sam upisao tečaj hrvatskog i zatražio azil. Moj brat je dobio međunarodnu zaštitu, ali ja još čekam. Nadam se da ću je uskoro dobiti jer smatram Hrvatsku svojim domom, a želim dovesti i svoju djevojku kako bismo započeli novi život - kaže Omid, čiji brat Ali trenutačno trenira u Taekwondo klubu Jastreb.
Sličnu priču ima i drugi Iranac Mohammad Poursahebgheran. I on je zbog vjere morao pobjeći iz zemlje, a sigurnost je napokon pronašao u zagrebačkoj baptističkoj crkvi.
- Živim u hotelu Porin, ali radim kada god stignem. Javljam se na svaki posao koji treba, zahvalan sam što mogu živjeti ovdje i volio bih ostati - kaže Mohammad.
Upravo je baptistička crkva stala iza cijelog projekta. Njihov član Dragutin Kurpez trenutno je šef njihova malog gradilišta, a jednog dana će biti ravnatelj Kuće Nade. Ističe kako će ovaj centar pokazati kakva Hrvatska treba biti.
- Brojni ljudi trebaju pomoć i mi ćemo učiniti sve da im tu pomoć i damo. Za kraj mogu samo zahvaliti svima koji su nam pomogli na tom putu, od MUP-a koji nam je prepustio kuću, do Stipe Zebe iz Grada koji nas je spojio s ljudima te Holdingu koji je poslao tri kamiona da besplatno odvezu svu šutu iz kuće - zahvalio je Kurpez.