‘Moj Tonko najviše je volio kad bih pustila glazbu i plesala po stanu. To ga je činilo sretnim‘

Nije nam se rastajalo..., rekla mi je, neka mi je dopušteno, Iva Grgić Maroević kad sam je, prije nekoliko tjedana, zamolila za intervju. Nije još bila za intervju spremna, premalo je vremena prošlo od smrti njezina supruga, akademika Tonka Maroevića, cijeloj Hrvatskoj znanog povjesničara umjetnosti, književnog znalca, koji nije samo pisao knjige i znanstvene radove, nego svojom riječju otvorio stotine izložbi, kritikama i prikazima popratio stotine knjiga. U HAZU, u HDP-u, Matici hrvatskoj, Prosvjeti, Židovskoj općini... Ali prisjetile smo se nekih naših kratkih susreta utroje, pa i toga kad sam, nakon što sam intervjuirala Tonka u povodu njegove pjesničke antologije "Svjetlaci", (2019.) u njihovu stanu zaboravila kišobran. Kišobrane zaboravljam stalno, nikad se po njih ne vraćam...