- Prodana sam u zamjenu za oprost duga. Željela sam umrijeti, započinje svoju tužnu priču djevojka pod pseudonimom Sara, mlada Albanka u dvadesetim godinama.
Sara je vrlo lijepa i besprijekorno našminkana. Kad je prvi put vidite, čini vam se da je i vrlo sabrana, no kad čujete kroz što je sve prošla, ne možete vjerovati kako je uopće uspjela preživjeti, piše Independent.
Sara živi u Velikoj Britaniji iako nije namjeravala onamo doći. Iskorištavali su je brojni muškarci na razne načine, a njezina nevolja započinje još u osnovnoj školi.
Rođena je u Albaniji, a s 13 godina učitelj ju je pokušao silovati. Kako je albansko društvo vrlo tradicionalno, na takve se stvari gleda kao na krivicu i sramotu same djevojke, tumači Independent. Njezina obitelj optužila ju je da je namjerno zavela učitelja iako je bio triput stariji od nje. Njezin ujak čak ju je želio i ubiti pa su se ona i njezini roditelji zbog skandala morali odseliti u drugi grad. Ondje su živjeli još neko vrijeme, a nakon toga su se preselili u Veliku Britaniju.
U rodnoj Albaniji, Sara je studirala pravo i maštala o tome da postane odvjetnica. U Londonu se čak uspjela zaposliti kako pripravnica u jednoj velikoj odvjetničkoj tvrtki i stvari su se počele lijepo razvijati. No, tada joj je otac rekao da joj je ugovorio brak i da će uskoro upoznati svoga zaručnika.
- To je bilo strašno. Nisam se željela udavati, pogotovo za nekoga koga uopće ne poznajem. No, pristala sam jer nisam ponovno željela osramotiti obitelj. Sa suprugom nije dugo ostala u Velikoj Britaniji već su se preselili u Italiju jer je on smatrao da će im tamo biti bolje. Ona se čak uspjela zaposliti u talijanskom uredu one odvjetničke tvrtke iz Londona, no tek tada je uslijedio pravi šok.
Muž ju je prodao nekoj bandi u zamjenu za oprost nekih dugova. Objasnio joj je da radije žrtvuje njezin život nego svoj i prepustio je u ruke nepoznatih muškaraca koji su je učinili seksualnom robinjom. Prisiljavali su je na prostituciju, a da ona nikad nije vidjela ni jednog novčića.
- Ja i još nekoliko djevojaka bile smo zaključane u nekoj kući u Milanu. Bilo je to od studenog 2014. do srpnja 2016. Ondje sam se sprijateljila s jednom djevojkom dovedenom iz istog razloga s kojom sam mogla razgovarati na španjolskom tako da naši tamničari to nisu mogli razumjeti. Malo po malo, planirale smo bijeg.
No, prije nego im je to uspjelo, čitava banda je odlučila napustiti zemlju kako bi pobjegli policiji koja im je bila za petama. Dok su putovali prema Francuskoj, Sari je pozlilo i počela je jako krvariti. Nije ni znala da je trudna, a sada je imala i spontani pobačaj.
Njezina prijateljica pokušala je nagovoriti njihove čuvare da je odvedu u bolnicu, no oni za to nisu htjeli ni čuti nego su Sari doveli neku medicinsku sestru koja je donijela lijekove protiv bolova.
Djevojke su sestri ispričale u kakvoj se situaciji nalaze i ova im je odlučila pomoći. Iskoristile su nepažnju čuvara i u jednom trenutku pobjegle kroz nezaključana vrata. Nastavile su bježati prema gradu Calaisu, a Sara je to čitavo vrijeme krvarila. Već potpuno onemoćala, jedva je došla do trajektne luke za Britaniju. Ondje im je pomogao neki mladić kojeg su srele i dao im nešto novca pa su se ukrcale na trajekt za Englesku.
Kad su se dokopale britanskog tla, pokupila ih je policija i odvela u sigurnu kuću gdje su im, kao žrtvama trgovine ljudima, ponudili pomoć. U Velikoj Britaniji je zatražila azil jer se užasavala povratka u Albaniju. Bojala se da bi se sve što je proživjela, moglo ponoviti. Osim toga, u Albaniji ne bi imala nikakvu zaštitu jer ta zemlja ženama ne pruža dovoljno zaštite od zlostavljanja.
Inače, Albanci, Albanke pogotovo, u većoj su opasnosti da postanu žrtve trgovanja ljudima od bilo koje druge europske nacije. Trgovanje ljudima naročito je procvjetalo nakon pada komunizma, no iako se u Britaniji puno žena prizna status žrtve krijumčara ljudima, relativno mali broj njih dobije dozvolu za ostanak u zemlji.
Sara i dalje čeka odluku o svojoj sudbini. Kaže da je ta neizvjesnost ubija. Odvjetnica organizacije koja pomaže Sari kaže da djevojke i žene koje su bile prodane u takvo moderno roblje, ne mogu započeti pravi proces ozdravljenja dok god im je status neizvjestan.
Velika Britanija je u međuvremenu izglasala Zakon o modernom ropstvu u sklopu kojeg namjerava dodatno zaštititi žrtve. Obratili su se i albanskoj vladi kako bi zajedničkim snagama pokušali riješiti problem u zemlji u kojoj je on i nastao.