Uglavnom su beznačajni u svojoj prolaznosti. No, dogodit će vam se jedan, dva ili nekoliko njih u životu jako važnih. Zato ne podcjenjujte trenutak, jer od njega nastaje uspomena. A čovjek koji ima uspomene ne živi uzalud. Ovo je priča o uspomeni Ire i Marijana Horvata. Upravo navršava svoju 25. godinu. Trenutak koji ju je stvorio bio je tek nešto brži od uzdaha i malo sporiji od treptaja oka.
“Oluja” je u Sisku prestala 11. kolovoškog dana. Mir su u vojnom konvoju u grad vraćali mladi umorni ljudi. U kamionu iza tri tenka sjedio je Marijan, tada 32-godišnjak, zapovjednik satnije u 2. bojni 2. gardijske brigade Gromovi. Kolona nije smjela stati, jer vojska nije smjela izlaziti iz vozila, tako je glasila zapovijed. Ljudi su im pljeskali, oni su njima mahali.
Ira, tada 21-g...