Svi smo dobrodošli u ovaj mali grad, život iza zida drukčija je priča, tek poneko pismo i telefonska žica. Ostatke u glavi poslažem si lako, jer u ovaj zatvor može doći svatko. Maze te i paze dok pravila se držiš, ako slučajno zajebeš, u samici se pržiš - riječi su pjesme s objavljenog albuma iz 2008. godine po imenu “Šest metara zida - priče iznutra”, koji je bendu Nisam kriv objavio izdavač Dom kulture Kristalna kocka vedrine iz Siska.
Bend je, pretpostavljate, osnovan u zatvoru, točnije u kaznionici Glina, gdje je grupa zatvorenika s muzičkim sklonostima imala priliku svakodnevno svirati pod stručnim vodstvom Miodraga Pančića Zage, učitelja glazbenog odgoja iz Siska, koji je većinu života posvetio ulozi glazbe u procesima resocijalizacije, radeći kao glazbeni učitelj u popravnim domovima i zatvorima.
Danas je čovjek u mirovini, no glazbenici s kojima je surađivao u Glini - da, bivši zatvorenici - danas pale i žare svojim rock and rollom po Zagrebu i sigurno ćete još čuti za njih jer, osim što izuzetno sviraju, imaju velike planove i ne srame ih se iznijeti.
- Želimo svirati s velikim imenima do kraja godine, recimo s Majkama i Letom 3. Ovo bi mogla biti naša godina - govore mi Vladimir Drča (bubanj, pjevač, autor tekstova), Miodrag Pančić Zaga (gitara, vokal), Edin Blažević (gitara) i Davor Bošnjaković (bas-gitara). Zaga ipak “umiruje” članove benda, riječima da se spuste na zemlju i da će prvo početi sa svirkama na bajkerskim feštama, a zatim razmišljati o tome da će biti predgrupa većem bendu. Vidi se iz aviona, međutim, da vjeruje u dečke. Od članova benda jedino Edin Blažević nije robijao. Za sebe kaže da je profesionalni muzičar koji može svirati sve i svašta, a bendu se pridružio na poziv prijatelja Zage (“Bila je to toliko zanimljiva i simpatična ponuda, da je nisam mogao odbiti!”).
Četveročlana posada benda za matični klub uzima zagrebački Cadillac klub na Medveščaku, kojega drži rock and roll legenda i jedan od pionira te glazbe na ovim prostorima, Walter Neugebauer. On se slučajno upoznao s Drčom prije godinu dana u Splitu, nakon čega se Drča doselio u Zagreb, da bi Walter također postao pridruženi član benda i nešto između mecene i menadžera bivših zatvorenika koji najavljuju nove singlove i spotove nakon čega bi, kažu, mogli izdati i album. Složili smo se - ipak živimo u eri singlova pa se to nameće kao jedini pravi put.
“Nisam kriv”
Vladimir Drča, osim što je bivši robijaš, ima fascinantnu rokersku povijest iza sebe. Svirao je s Ekaterinom Velikom u najjačim godinama novoga vala, mijenjajući kultnog bubnjara Ivana Vdovića kad je zatrebalo.
- Znaš kakav je to bend bio, i kakva ekipa. Često se događalo da im treba zamjena - komentirao je glazbenik.
Miodraga Pančića Zagu svi okupljeni nazivaju Profa. To mu je nadimak iz kaznionice Glina, gdje su zatvorenici s kojima upravo sjedim radili muziku i snimali pjesme, a sve pod njegovim vodstvom. Profa je radio postprodukciju i aranžmane, brinuo se da u kaznionicu stignu potrebni instrumenti jer, kad je počeo raditi, tamo su bile samo harmonika i tamburice. Pod njegovim je vodstvom bend Nisam kriv zablistao, pa su redovno nastupali i u drugim zatvorima, popravnim domovima, a jednom su se prilikom pokazali i u kazalištu Gavella, nakon predstave koja je problematizirala zatvorsko vrijeme i okolnosti. Da, policijska marica ih je dovela na nastup u centar grada, a odsvirali su tri pjesme i bis.
- Bilo je to jako emotivno. Znaš, u jednom trenutku se obitelj odrekne zatvorenika u kojega se razočara, a u drugom sluša njegov nastup u kazalištu u centru grada. Tako nešto ima moć, pomiruje obitelji - skromno se prisjeća Miodrag Pančić Zaga, Profa svojoj nekadašnjoj zatvorskoj djeci, današnjim prijateljima iz benda.
Koliko je njegov rad u Glini bio važan, govori i anegdota koju sa mnom dijeli Davor Bošnjaković koji je u zatvoru proveo tri godine.
- Bilo je tu više kazni koje su spojene u jedinstvenu, ali u jednom trenutku je došlo do administrativnog zapleta pa su me poslali nakratko van. Kad sam trebao natrag u zatvor, rečeno mi je da moja djela nisu toliko teška da bih išao u Glinu. Našao sam se kod referentice u Remetincu, na dijagnostici, i ona mi je rekla da sam ja ipak za poluotvoreni zatvor - prisjeća se.
- Ja njoj govorim, pa gdje u poluotvoreni zatvor!? Želim u strogu Glinu, tamo me čeka Profa i moj bend - nastavlja. - Njoj nije bilo ništa jasno, i dalje mi je govorila kako ja nisam za Glinu. I ništa, morao sam joj reći da ću skočiti ovdje na nju pa će imati razloga poslati me u Glinu. Tada mi je želja bila ispunjena i vratio sam se bendu u zatvor - govori kroz smijeh.
- I onda je trebalo u jednom trenutku van iz zatvora - nastavlja bivši zatvorenik. - A mi taman uvježbali nove pjesme i sastavili novu ekipu, sve vrsni muzičari. Za osamnaest dana trebali smo nastupiti u dvorištu kaznionice, a ja trebam van! Ništa, rekao sam tamo svima da želim ostati još 18 dana do svirke. Nažalost, nisu mi dopustili, a strašna rokerska ekipica se bila okupila - sjetno nastavlja Bošnjaković koji, inače, svira rock and roll od 12. godine.
Kako ti je bilo doznati da i u zatvoru možeš svirati, upitam.
- Mentalno me to spasilo. Zamisli da voliš voziti motor, završiš u zatvoru i netko ti kaže da možeš voziti pet sati na dan svojega ljubimca na pisti unutar zatvora. Eto, tako sam se osjećao - kratko odgovara.
Road to Glina
Glavni krivac za zatvorski rock and roll, Miodrag Pančić, s bendom Nisam kriv počeo je sad već davne 2005. godine, kada se zaposlio u Glini kao glazbeni učitelj. Neumorno je motivirao zatvorenike, resocijalizirao ih kroz glazbu pa su snimili čak 200 pjesama u 13 godina, kad se umirovio, “izašao iz zatvora” i nastavio raditi na bendu sa zatvorenicima koji su također već bili izašli. Taj se bend, koji je premijerno svirao kod Neugebauera u Cadillac klubu 22. prosinca ove godine, danas naziva Ex Nisam kriv, iz jednostavnog razloga što u Glini i dalje, pod vodstvom novog Profe, postoji zatvorski bend koji drži originalno ime Nisam kriv. Walter Neugebauer i Profa uvjereni su u budućnost benda.
- To je sjajan, autorski rock and roll bend, koji koketira s bluesom, i obrađuje razne teme, od kojih su mnoge povezane sa zatvorskim životom. Ipak, rade i ljubavne balade, životne teme i glazbu i kao takvi će biti zanimljivi i široj publici. Recimo, njihova stvar Road to Glina, e, ona govori sve, to je prava umjetnost. Kažem ti, bit će ovo njihova godina. Cadillac klub stoji iza njih, obratit ćemo se i izdavačima, snimati spotove, želim da sve bude kako Bog zapovijeda - govori roker koji je u svojim ranim fazama odradio s bendom The Mladis turneje u Zapadnoj Njemačkoj, ali i organizirao “čage” te žestoko nastupao u Zagrebu u ranim šezdesetim godinama, dakle prije negoli je novovalna euforija zahvatila bivšu državu.
Od mnogih velikih koncerata ističe onaj kad je sa samo sto plakata s Mladima na Šalati 1965. okupio 8000 ljudi. Nakon njega uslijedile su svirke na parkiralištu Saloona (Lokomotivino igralište) tri puta tjedno tijekom srpnja i kolovoza. - Na svakoj toj čagi bilo je oko 3000 ljudi. Policija je okolo bila na konjima i pazila da ne bude švercanja i nereda. Čaga se otvarala u pola sedam, a u sedam više nije bilo ulaznica, totalno ludilo - komentira Neugebauer, čije bi rokerske anegdote i povijest ipak trebalo obuhvatiti u jednom posebnom tekstu. Zasad je dovoljno znati da je oživio popularne “čage” u svom Cadillacu, za koji tvrdi da je novo, pravo utočište rock and rolla u Zagrebu.
Želio sam čuti još nekoliko stvari od Profe. Kako zatvorenici doživljavaju mogućnost sviranja, što im predstavlja glazba u zatvoru?
- Zatvorski studio je mjesto gdje svatko može doći do izražaja. Kreativni rad skraćuje dane, ali nije toliko ni do toga. Riječ je o tome da se kod zatvorenika tamo može vidjeti silna volja da se radi nešto, iz duše. Sto ljudi je prošlo kroz bend otkad sam ja tamo bio, i svatko je naučio nešto iz toga. Neki su već znali svirati, neki nisu, ali to nije toliko važno. Važna je radost, reakcija publike, onaj trenutak kad je koncert u dvorištu zatvora. Svirali smo puno i covera, redom od pjesama koje su voljeli zatvorenici. I jako im je godilo čuti to uživo. Koliko znam, nitko u Europi nije snimao autorske pjesme u zatvorima, a mi jesmo.
Izdali smo iz zatvora dva CD-a s autorskim pjesama, a jedan nam je objavila Croatia Records. S pjesmom “Šest metara zida” bili smo deset tjedana na top listi Radija 101, a od toga smo dva tjedna bili prvi! E sad zamisli kako je to bilo zatvorenicima promatrati iz zatvora, te reakcije na njihov autorski rad - objašnjava Miodrag Pančić Zaga, odnosno Profa. - 66 koncerata odradili smo u mojih 13 godina u Glini. Što u drugim zatvorima, popravnim domovima, ali i u kazalištima… - govori Zaga koji je osamdesetih i sam bio član zapaženog benda Treća sreća.
- Bila su to vremena! Izdali smo singlicu ‘Gospođo, ja bih ruku vaše kćeri’, bili smo dosta popularni u ono vrijeme… - prisjeća se roker i učitelj glazbenog odgoja, osnivač zatvorskog benda Nisam kriv, koji i danas djeluje u Glini, te član rock benda bivših robijaša Ex Nisam kriv.
“Big Balls”
U priču se opet uključuje Vlado Drča, onaj tip koji je mijenjao Vda na bubnjevima u Ekaterini Velikoj.
- Znaš da je nam je veliki fan i jedna gospođa, pomoćnica ministra pravosuđa Bošnjakovića? Bila je na naša tri koncerta u zatvoru i hvali se okolo da ima naše CD-e - komentira smijući se.
Gdje su CD-i, upitam, gdje vas se može čuti?
- To je bilo od benda Nisam kriv. Za materijale benda Ex Nisam kriv ipak ćete još pričekati, ili nas uloviti negdje uživo - odgovara ekipa.
- Uskoro opet uživo u Cadillacu, prijestolnici rock and rolla, naravno! - javlja se Neugebauer. Njega sam za kraj, pak, kao iskusnog rokera, morao upitati što treba imati jedan bend da bi doista uspio? Ima mnogo ljudi koji doista znaju raditi muziku, no ostanu “ispod površine” cijelu karijeru.
- Znaš kako kažu Amerikanci - odgovara uvjereno. - Trebaš imati srce, ali i ‘big balls’, i tek onda je to pravi rock and roll koji ne može proći nezapaženo! Ovo će biti pravi bend, a meni je velika čast, kao čovjeku koji je u rock and rollu 57 godina, koji je prošao sve i svašta, što su premijerno svirali upravo kod mene u Cadillacu. Kad su me pak upitali da postanem pridruženi član benda, bila mi je još veća čast!
Davor Bošnjaković, bivši zatvorenik i bas-gitarist, na moje pitanje o planovima benda koji, očito, cilja na mnogo više od matičnog im kluba Cadillaca, koji im trenutačno sjajno služi za okupljanja, probe i nastupe, skromno odgovara:
- Znaš kako se kaže, gađaj mjesec, pogodit ćeš zvijezde!
Taj mjesec će im, neosporno, biti lakše ciljati sada kad su izvan “šest metara zida”. A prema onome što smo čuli i vidjeli, nema šanse da će zvijezde ostati neokrznute.