PRIČA MEDIĆEVIH

‘Nas deset trebalo je Božić dočekati u novoj kući, ali prvo se dogodila korona pa potres...‘

Obitelj Medić
 Lukša Marotti
Deseteročlana obitelj živi u podstanarskom stanu od 60 kvadrata. Kupili su kuću, no onda su počeli problemi...

- Ma dajte, sigurno ima i potrebitijih od nas - govori nam skromno Domagoj Medić (44), matematičar i glava deseteročlane obitelji iz Zagreba dok stojimo ispred njihove kuće na Trešnjevci. Ili, bolje rečeno, gradilišta. On, supruga Lada Marija i osmero djece planirali su se u kuću, koju su kupili početkom godine, useliti do Božića, ali zaredala su nevolje - korona, potres, a i radovi su zapeli. Ostali su "kratki" za 70 tisuća eura da staru kuću iz 60-ih pretvore u dom pogodan za stanovanje. A kako su se našli u gabuli? Kažu da nije bilo izbora. Njih deset u podstanarskom stanu od 60 kvadrata, gdje još uvijek žive - tako više ne ide.

- Ušao sam u kredit, ono što se kaže, do groba. Dobili smo dobru cijenu po kvadratu i to nam je bila prilika, i još preko APN-a. Ali ima puno posla, što nismo mogli predvidjeti. Kada smo krenuli u renoviranje jedno je vuklo drugo, struja, voda, instalacije, stolarija je bila u raspadu - nabraja Medić vodeći nas po katovima kuće u Gredičkoj ulici. Kuća Medića je na tri kata, računajući potkrovlje. Ima 200 kvadrata, a zasad su završili dvije spavaće sobe za djecu i na dva mjesta stavili novu stolariju. S trenutačnim prihodima, kaže Medić, svake godine može uštedjeti za jedan novi prozor i mijenjati jedan po jedan. Za 15 godina će ih sve promijeniti pa onda ispočetka, šali se. Osim toga, velik je problem nastao i u kuhinji i kupaonici gdje su sve morali razbucati i maknuti pločice da bi u zidove uveli nove instalacije za vodu, struju i grijanje. Stare su cijevi dotrajale. Dok god su u kući obitelji Medić goli zidovi, šuta i otvorene cijevi ne mogu niti pomišljati da se usele s djecom. Ali tata Domagoj je optimističan.

- Za razliku od stana gdje smo sada, ovdje će po dvoje moći imati svoju sobu. Čak će nam ostati i jedna viška... pa možemo imati još djece - govori Medić kroz smijeh, pogledavajući znakovito prema supruzi Ladi Mariji. Šala joj nije dobro sjela.
Iako su sada podstanari u trosobnom stanu od 60-ak kvadrata, gdje djeca spavaju u gotovo vojničkim uvjetima, po četvero u sobi na krevetima na kat, a on i supruga u dnevnom boravku, Domagoja Medića neće se čuti da jadikuje i kuka. Štoviše, ne vjeruje da bi o njihovoj situaciji trebale pisati novine, a uvjeren je i da u Zagrebu sigurno postoje obitelji kojima je pomoć potrebnija nego njima. On ima dobru plaću, radi kao programer u jednoj zagrebačkoj IT tvrtki, a inače je završio matematiku na PMF-u. Supruga Lada (42) je nedavno dobila status majke odgajateljice i ima mjesečna primanja oko četiri tisuće kuna. Ona je inače diplomirana teologinja, ali sada se uglavnom brine o djeci od kojih najstarija kći, gimnazijalka, ima 16, a najmlađi sin dvije godine.

- Nikad nismo bili gladni i djeci ćemo omogućiti sve što možemo. Ali da je bilo situacija kada smo čekali da plaća sjedne k'o ozebli sunce, to ne možemo poreći - iskreno pričaju Medići. Ilustracije radi, dodaje majka Lada, samo na mlijeko mjesečno im iz budžeta odlazi tisuću kuna. Dakle, Medići "mrknu" 200 litara mlijeka u mjesec dana. - Više bi nam se isplatilo imati kravu - šali se tata Domagoj gladeći dugu bradu.

Kada su se oženili prije 18 godina, prisjećaju se, nitko još nije imao diplomu, nisu imali kuću, stan niti stalni posao. Na četvrtoj godini faksa Medić je odskakao od svojih kolega u klupama. Imao je već dvoje djece, žonglirajući predavanja, posao i obiteljske obveze. Do promocije se obitelj proširila na četvero djece, a peto je bilo na putu. Prava pronatalitetna politika, kažemo. Kimaju glavom. Nikada to nisu doživljavali neobičnim. Štoviše, kažu da poznaju obitelji i s više djece. Objašnjenje za osmero djece je suvišno tražiti jer nikada nisu bili od onih što si planski zacrtaju - e, sada ćemo imati osmero djece. Dogodilo se, a ipak, veli Medić, sve je nekako došlo na svoje i u svemu tome djeca su uvijek bila najvažnija.

Na pitanje da nam ispriča o djeci što rade, u koju školu idu, Medić duboko udahne. Već je interna zafrkancija između njega i supruge hoće li imena cijele trupe uspješno izrecitirati. Imena i godine još nekako, ali sve izvannastavne aktivnosti - tko će to popamtiti.

- Kako želite, kronološki, abecedno... - zafrkava se.

image
Obitelj Medić
Lukša Marotti

Uglavnom, od osmero djece, pet ih ide u školu. Svi su odlikaši. Najstarija kći Zrina Ozana ima 16 godina, ide u gornjogradsku gimnaziju, a završila je i glazbenu školu. Svira trubu. Kako baš trubu?

- U početku nije htjela. Kao, zašto truba, a ne gitara ili klavir kao svi ostali, ali mi smo inzistirali. Baš zato što nije uobičajen instrument. Kada je završila i nakon šest godina morala vratiti trubu u glazbenu školu, rekla mi je - tata, a kad ćeš mi kupiti trubu? Eto, tako to ide - prepričava Medić. Naravno, nije imao izbora nego kupiti trubu. Uglavnom, Zrina Ozana, kao odlikašica, planira nakon završetka gimnazije očevim stopama - na neki od STEM fakulteta. Medići kažu da taj dio prepuštaju djeci i da im odluku neće nametati. A bit će onda i punoljetni.

- Nama je najvažnije da mi njih odgojimo da budu kvalitetni ljudi. Koji faks, to je na njima. Ne bismo se bunili niti da odu u zanat. Da imamo jednog kvalitetnog vodoinstalatera ili strujića. Možda bismo onda lakše na kraj sa svim ovim problemima oko uređenja kuće - kažu.

Godinu mlađi od Zrine je njezin brat, 15-godišnji Zdeslav Gracije. On je, kako se čini, više na mamu. Ide u prvi razred Nadbiskupske klasične gimnazije, ali nije ni njega mimoišla glazbena naobrazba. Netipična pritom. Završio je on, naime, harmoniku, a trenira i sportsko penjanje.

- Svi su, srećom, jako samostalni i ne traže nas da ih razvozimo. To je i jedan od razloga zašto smo tražili kuću na Trešnjevci. Blizu je za sve aktivnosti. Mogli smo ići negdje izvan grada, možda uštedjeti, ali tko bi ih vozio u školu, na sve te aktivnosti. Cijeli bismo dan bili u autu tamo-vamo - objašnjava majka Lada Marija. Uzgred, brojni Medići, razumljivo, ne stanu u prosječan automobil pa su, kako im je stari postao puno premali, morali kupiti novi, ali ovaj put kombi.

Treća kći, Ilka (13), ide u sedmi razred osnovne škole, a nedavno je završila baletnu školu. Sada isto pohađa glazbenu, instrument gitara. Svi se Medići moraju okušati s nekim instrumentom. To je njihova teorija. Djeca koja u mladoj dobi sviraju instrument, svladaju solfeggio, osim što se socijaliziraju, razvijaju i kognitivne sposobnosti.

Zato i 11-godišnji Lav, učenik četvrtog razreda osnovne škole, osim što s bratom Zdeslavom trenira sportsko penjanje, također ide u glazbenu školu i svira klarinet. Za djecu nema troška koji je prevelik, kažu.

No, dobro! Ne možemo prešutjeti... odakle, molim vas, inspiracija za imena - Zrina Ozana, Zdeslav Gracije, Lav...

- Iz katoličkog kalendara - govori Medić u šali pa brzo dodaje:

- Uglavnom iz povijesti, kršćanske i slavenske tradicije.

Tako je ime dobila i 9-godišnja Kazimira, po poljskom svecu Kazimiru, koja ide u treći razred i upravo je upisala klasični balet. I tu ne staje niz neobičnih imena. Tri godine mlađa sestra zove se Neva Marija i tek se sprema za prvi razred škole, ali u maloj školi ide na ritmiku. Preostala dvojica, 3-godišnji Mavro Držislav i 2-godišnji Tadej Višeslav, još su premali za aktivnosti izvan kuće, ali zato majka Lada s njima ima pune ruke posla u kući.

Kako su Medići ove godine kratki s financijama, opterećeni kreditom za kuću, kombi i svakodnevnim troškovima, djeci se učinilo da bi mogli "izvisiti" za božićne poklone. A to nije bila opcija. Javili su se stoga neprofitnoj organizaciji Zakladi Hrvatske za djecu, koja upravo provodi akciju "Spajamo hrvatska srca" u okviru koje se djeci ispunjavaju božićne želje, i nabrojali im sve što žele "pod bor".

Tako je Zrina Ozana poželjela prigušivač za trubu da može vježbati u stanu, a da ne smeta susjedima. Zdeslav i Lav, obojica strastveni penjači, zatražili su tenisice penjačice. Zdeslav broj 42, a Lav broj 39. Ilka, koja svira gitaru, od svega je poželjela novi instrument - ukulele, havajsku malu gitaru. Osnovnoškolka Kazimira i predškolka Neva Marija zajedno bi voljele dobiti društvenu igru "I speak 6 languages" da mogu kroz igru učiti strane jezike. Mališani Mavro i Tadej još nemaju neke posebne prohtjeve, ali neće se požaliti na napolitanke i kakao.

Kada su zaprimili popis, iz Zaklade Hrvatska za djecu, koju vodi upraviteljica Renata Gubić, reagirali su promptno. Objavili su popis na svojoj Facebook stranici, pozvali građane da se uključe, a sve su poklone imali kupljene i zamotane u nekoliko dana. Inače, Medići su tek jedna od velikog broja obitelji koji su preko ove akcije dobili božićne poklone.

- Djeca su poželjela, a nas je i iznenadio broj i reakcija građana koji su se javili da bi im želje ispunili - priča upraviteljica Gubić. Inače, Zaklada Hrvatske za djecu, koju je osnovala država, a financira se iz prihoda igara na sreću, zadnjih pet godina raznim akcijama pomaže djeci slabijeg imovinskog statusa, sa zdravstvenim problemima, kao i obitelji s više djece te studente i učenike stipendijama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. listopad 2021 19:35