Bit će to najveseliji Božić u obitelji Tambolaš iz malog sela Bušetine, nedaleko od Virovitice. Da, njih šestero imate će neviđene blagdane jer mami Mariji, tati Petru, seki Maji i bratu Ivanu pridružile su se Kristina i Valentina, bebe rođene prije nešto manje od godinu dana kao sijamske blizanke.
No, zahvaljujući čudu i mogućnostima medicine, uspješno su razdvojene i danas sretne, vesele i živahne, Tina i Kika, pužu svaka na svoju stranu, pokušavaju “stati na vlastite noge”, “bore” se sa sekom i bracom za riječ i ni po čemu ne razlikuju se od svojih vršnjaka. Dok Tina više puže “vojnički” ali brzo, Kristina se već diže na koljena. Za tren stignu gdje su naumile.
- Ne znam kako, ali činjenica je da vrata od sobe ne smiju ostati otvorena jer već za tren evo njih u hodniku - s veseljem u glasu kaže mama Marija i otkriva što će im ovaj Božić biti najveći problem, gdje smjestiti bor!
Frka s jelkom
- Najradije bismo ga ‘ušarafili’ na plafon jer se bojimo da će bilo gdje drugdje biti ‘žrtva’ naših malih frajla. Pužu ko’ velike, ne pomaže više ni ogradica, sve razruše što im se nađe na putu, a bor će biti blještav... što znači da će njihova znatiželja biti neizmjerna pa se opravdano bojimo da će postojati opasnost da bor bude njihova ‘žrtva’. No, naći ćemo rješenje, nemojte sumnjati jer ovaj je Božić za nas dar s neba s obzirom na to da smo i onda, kad se činilo da je sve neizvjesno, uvijek vjerovali u snagu Kike i Tine - kaže mama Marija u čijem se glasu osjeća neizmjerno veselje i ponos zbog njezinih hrabrih beba.
- Brbljavice su velike i već kažu tata, mašu papa, plješću bravo, kažu baba i deda, samo neće mama i tu je mama jako ljubomorna - uz smiješak ‘kori’ svoje maze mama Marija.
Naime, dok su bebe bile u bolnici, a to znači od rođenja do kraja kolovoza, Marija je svaki drugi dan putovala iz Virovitice do Zagreba vlakom i natrag da bi bila s Tinom i Kikom. Uz liječnike i medicinske sestre cure su najčešće viđale mamu koja se lavovski borila za njih i prije rođenja. Naime, nije pristala na prijedloge čak i nekih liječnika koji su držali da će to biti djeca bez izgleda za normalan život.
- Da, i mi smo ponekad bili u strahu kako će sve to završiti, ali pokazalo se da smo odabrali pravi put - kaže Marija. U tom naumu veliku ulogu imali su liječnici, od onih koji su ih “pazili” prije i nakon operacije do onih koji su izveli pravo kirurško čudo, poput šefa dječje kirurgije prof. dr. Tomislava Luetića koji je “dirigirao” operacijom, do iz BK Merkura “posuđenog” dr. Danka Mikulića koji je razdvajao jetru, do doc. dr. Krešimira Bulića čiji je “sitni vez” plastičara omogućio da ožiljci budu što manji i da “ne fali” kože kojom se morala zatvoriti trbušna šupljina Tine i Kike.
Male frajle
No, kad smo ih ovih dana posjetili, cure su se baš vratile s cijepljenja i pregleda, ali ni taj ponovni “susret” s liječnicima nije pokvario njihovo raspoloženje. Potvrđuje to i Marija i kaže da su se tek malo trznule na injekciju, ali sve u svemu ništa strašno. To i ne čudi s obzirom na sve što su prije nešto manje od godinu dana prošle te male frajle, kako im tepa mama. Rođene su prerano kao sijamske blizanke, spojene na vrlo nezgodnom mjestu, trbuhom, imale su zajednička crijeva i jetru, krvotok nije “štimao”, ali na kraju je 14 liječnika iz KBC-a Zagreb u 15-satnoj operaciji učinilo čudo. Bilo je prijedloga da se blizanke upute na operaciju u inozemstvo, a onda je to presjekao ravnatelj KBC-a prof. dr. Ante Ćorušić.
- Ni drugi s ovim zahvatima nemaju neko iskustvo pa sam ipak predložio da to učine naši liječnici. Pripreme su trajale dugo, ali na kraju se pokazalo da sam bio u pravu. Uspjeli su i dokazali da se i u Hrvatskoj radi vrhunska medicina - kaže Ćorušić
Koliko je to bila opasana i teška operacija govore svjetski podaci prema kojima je samo 16 posto sijamskih blizanaca spojeno crijevima, a Kika i Tina bile su spojene i jetrom. One su tek drugi takvi blizanci u svijetu koji su preživjeli, a samo u hrvatskom slučaju obje bebe. Sve to govori da je na Rebru prošlog proljeća učinjeno medicinsko čudo i da su naši liječnici pokazali da su spremni za velike izazove.
- Riječ je o drugom slučaju u svijetu, a naše su djevojčice sjajno unatoč činjenici da je jedna bila cirkulacijski kompromitirana, a druga preopterećena. Radi se o blizanačkom transfuzijskom sindromu koji nastaje nakon poroda kod sijamskih blizanaca - rekla nam je neposredno nakon zahvata prof. dr. Ruža Grizelj, pročelnica Zavoda za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu KBC-a Zagreb, na kojem su bebe boravile najdulje, odnosno sve vrijeme dok su se nekoliko mjeseci Kika i Tina pripremale, a onda i oporavljale od operacije.
Obje su bebe ne samo preživjele, nego su dobile takav zamašnjak da su gotovo u rangu rođenih na vrijeme i sa znatno većom kilažom. Trenutačno su stigle do čak sedam kilograma svaka, što znači da su od siječnja ove godine, kad su rođene, više od šest puta povećale svoju kilažu jer imale su tada samo 3600 grama obje. To je nevjerojatan napredak s obzirom na to da su zbog te komplicirane operacije još na malo promijenjenom načinu prehrane, kako bi se crijeva oporavila što brže.
Janjetina za princeze
- Ma sjajno napreduju, baš smo prije nekoliko dana bili i na kontroli na Rebru i liječnici su vrlo zadovoljni. Sad su na pet obroka umjesto na prijašnjih sedam. Čak mogu jesti meso. Malo janjetine za princeze, naravno, ne s ražnja, ali kuhano im jako paše. Carsko meso i ćevapi zasad su zabranjeni - kroz smijeh opisuje Marija Tinin i Kikin jelovnik u kojem još ima dosta voća i povrća. Za njihov je napredak uvelike zaslužna mama Marija koja je svoje bebe hranila i još to čini “po receptu”. Nema improvizacije, kako su rekli liječnici i bolnički nutricionisti, tako uz pomoć vage precizno mjeri obroke. Gotovo bi mogla biti instruktorica za brigu od djeci s probavnim problemima!
- Seka Maja i brat Ivan po cijeli se dan igraju sa svojim malim sestricama. Sad već nisu male bebe koje samo jedu i spavaju.” Tata Petar im se pridruži u igri čim se vrati s posla, ali i meni pomaže da svi četvero dobiju što im treba. Petar je jednostavno sjajan tata. Bake i djedovi zadovoljni su i sretni jer i oni su strepili i pomalo se pitali u što se mi to upuštamo. No, sad je kad smo svi na okupu sve nekako stiglo na svoje mjesto. Pa čak i naše preseljenje u Bušetinu pokazalo se kao dobar odabir - kaže Marija, inače nevjerojatno dobro organizirana mama. Primjerice, kad je shvatila da se obitelj značajno povećava, krenula je i u autoškolu jer znala je da će “ma gdje krenula, svih četvero morati voditi sa sobom”. Dok je vlakom putovala svojim mazama u Zagreb i na povratku kući, Marija je učila za vozački. Samo koji dan prije negoli su Kika i Tina stigle kući, postala je vozačica.
- Da, teško bi bez auta. Morali smo kupiti veći, sa sedam sjedala, jer sve ih mora ukrcati u auto, a to znači i četiri sigurnosne dječje sjedalice, za što treba mjesta. Sigurnost prije svega. Ne mogu takve male voziti bez zaštite - znalački objašnjava Marija.
Naime, obitelj Tambolaš prije dvije je godine kupila kuću u malom selu Bušetini nadomak Virovitice, koju je trebalo urediti. Tina i Kika požurile su njihove planove i netom prije negoli su maze izašle iz bolnice, mama i tata uspjeli su u naumu. Nekoliko dana prije dolaska princeza obavili su i preseljenje. Kažu, morali smo, “nove” bebe - nova kuća.
Babinje u selu
- Udomaćili smo se u Bušetini kao da smo tu cijeli život. Skompali smo se sa susjedima. Selo je lijepo, ljudi sjajni. Najbolje to potvrđuje njihova organizacija babinja. Organizirali su nam u znak dobrodošlice u Bušetinu nogometni turnir. Žene su ispekle kolače, pogačice... prodavale dok je trajao turnir, a prihod koji su skupili poklonili su curama kad su došli u babinje - kaže Marija i ne krije sreću što ima tko sjajne suseljane koji su ih tako toplo prihvatili.
No, u obitelji Tambolaš nakon Božića i Nove godine sprema se još jedno veliko slavlje. Tina i Kika polovicom siječnja slave prvi rođendan.
“Puhat će svjećice, pomoći će im Maja i Ivan, ali i cijela obitelj bit će na okupu. Da, sretni smo jer naša je priča završila sretno. Nismo se predavali, vjerovali smo da sve to možemo izdržati i da će na kraju sve biti dobro. Eto, pokazalo se da smo bili u pravu, vjerujem da je naša obitelj prošla ono najteže, sad samo možemo naprijed jer kad su sve to izdržale Tina i Kika i izborile se za sebe, ni mi nemamo pravo do biti optimisti - zaključuje mama Marija koju vjera u bolje sutra dosad nije iznevjerila. Dobro se kaže - sreća prati hrabre, a obitelj Tambolaš pravi je primjer te hrabrosti u kojoj su na kraju nagrađeni zdravim i veselim bebama Tinom i Kikom koje su prije godinu dana “uzbudile” javnost zbog činjenice da su rođene kao sijamske blizanke.