Ne volim čeprkati po prošlosti, kad samo pomislim što je moj Jerko u Jasenovcu prošao. Drago mi je što sam mu ispunila želju i dala novac potrebitima

Polako i, naslutiti je, ponešto nekoordiniranih pokreta netko s druge strane otvara ulazna vrata stana na zagrebačkom Medveščaku. Zaključivši da se ključ sasma odvrtio, gurnemo vrata naprijed, ne bismo li pripomogli. Desa Baković dočekuje nas drhtavom rukom podbočena o štap, bez puno riječi dade znak da uđemo. Uspravna starica kreće se polako, u hodu do sofe Zoranu Pusiću požali se na bolne noge. “Deso, ja samo mogu poželjeti da me sa 101 godinom bole noge”, bodri je Pusić.

Udovica Jerka Bakovića, brata poznatih od ustaša tragično stradalih antifašističkih heroina, sestara Baković, Rajke i Zdenke, kaže da sad, eto, može biti mirna, jer ovih je dana, netom što je u četvrtak proslavila 101. godinu života, novac od prodaje svojeg stana, 500.000 kuna, donirala Zak...