“Zašto sam ja sretan? Pogledajte vi, pogledajte vi … Pa, ‘ko ne bi bio sretan!?”, govori potkivač, provlačeći prste pastuhu kroz grivu. Nenad Dijanović nekad je za život zarađivao kao inženjer. Gledam ga kako je prislonio nos o Buzzovu njušku i zamišljam ga, deset godina mlađeg, kao s naočalama visoke dioptrije bulji u ekran kompjutora, programira prikovan o stolicu. Bio je, pričao mi je, pod zadnje godine na starom poslu, “programer s grčem u želucu”.
Konj u boksu je miran, Nenada promatra s povjerenjem; u trenutku nježnosti jednako uživaju i životinja i čovjek.
Makar živi od potkivanja konja, Dijanović ne zna priču koja stoji iza legende da potkova donosi sreću. Slegne ramenima, izvodeći Buza iz boksa povodac mu veže za ular, vodi životinju na mjesto za po...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....