'Nije znala kako se oprostiti od svoje curice, znala je da umire. Na kraju mi je rekla da odlazi zadovoljna...'

- Znala je da umire, melanom je bio neumoljiv! No, njoj je jedina želja bila da njena curica to ne sazna. Kao samohranoj majci bilo joj je teško to podijeliti s djevojčicom. Kada smo se prvi put sreli, dočekala me agresivno i vulgarno. Ja sam tek počinjao raditi, ona se još nije mogla suočiti sa svime. Povukao sam se i čekao. Znao sam da ta količina agresije nije osobno usmjerena prema meni. Nismo se niti poznavali. No, za nekoliko dana došla je do mene. Isto mrzovoljna. Kada sam joj rekao da opet može biti agresivna ako to želi i da znam kako joj je teško zbog toga što iza sebe ostavlja 7-godišnju djevojčicu, rasplakala se. I tada se otvorila… - ispričao je Glasu Istre jedan od najpotresnijih trenutaka u svom radu s umirućim pacijentima dr. Tomislav Peharda, psihija...