U kući u Gorskom kotaru, u potpunom mraku bez ulične rasvjete i zvukova grada, Jana Kovačko se probudila od osjećaja da je netko trese. Bilo je oko pola tri ujutro. Proljeće je prelazilo u ljeto, svi su bili na okupu. Baka je spavala na katu, ostatak obitelji dolje, u apartmanu. Janin suprug i stariji sin u odvojenim krevetima, a osmogodišnji Tibor uz nju u bračnom krevetu, kako je i inače volio. "On je jako taktilno dijete", kaže Jana. "Voli blizinu, dodir, sigurnost tijela pored sebe."
Najprije je u polusnu pomislila da je dječak samo nemiran. "Rekla sam mu: ‘Tibore, spavaj, nemoj me dirati, okreni se na svoju stranu‘. Pitala sam ga i je li mu se piški, želi li vode." Nije o...
