OMILJENA ZABAVA

Nogometaši, direktori, liječnici i književnici otkrili su nam nepoznati detalj iz svoje mladosti

Dario Šimić, Mate Janković, Robert Knjaz
 Cropix
‘Bili smo apsolutno ludi za njima, kao da gledamo slijetanje na Mjesec uživo‘

Esport industrija ove je godine prvi put premašila milijardu dolara prihoda! Gotovo pola milijarde fanova u svijetu prati esportove, a sa suzbijanjem pandemije esport se neće više igrati samo online - atraktivna natjecanja održavat će se opet i u sportskim dvoranama i na velikim svjetskim stadionima. Ekspanzija esporta događa se i u Hrvatskoj. Sve više ljudi igra i prati esportove, a imamo i našeg 'Luku Modrića esporta'

- Luka Perković Perkz najbolji je igrač najpopularnijeg esporta na svijetu, League of Legends! A upravo je u tijeku revolucionaran događaj za hrvatski esport: Hrvatski Telekom organizirao je prvu e-Ligu, natjecanje u FIFA-i u kojem su se prvi puta od hrvatske samostalnosti na virtualnom okupu našla četiri najveća hrvatska nogometna kluba – Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka. U svega nekoliko dana, na ovaj se turnir prijavilo preko 900 igrača, što je zavidna brojka čak i kada se usporedi sa sličnim natjecanjima u Europi. e-Liga je sjajna prilika za otkrivanje još talenata kojih će s vremenom, s obzirom na rapidnu ekspanziju esporta, sigurno biti sve više.

Dok čekamo finale e-Lige, koje se održava 20. prosinca, o videoigrama smo porazgovarali s brojnim zanimljivim ljudima iz sporta, kulture, poduzetništva i tehnološkog sektora. Pitali smo ih da se prisjete svojih prvih susreta s videoigrama, ispričaju s kim su ih igrali i na kojim uređajima te da nam objasne što je to kod videoigara što ih je fasciniralo u djetinjstvu, ali i danas. Evo što smo otkrili…

Dario Šimić, bivši nogometni reprezentativac

Imam lijepa sjećanja vezana za Spectrum i Komodorca. Na potonjem smo igrali Football Managera. Na ekranu nismo praktički ništa vidjeli, samo smo od računala dobivali rezultate, a sve nam je to bilo jako uzbudljivo. To je bilo negdje 90-ih, kada sam bio na kraju osnovne škole. Zanimljivo je usporediti tadašnju tehnologiju s ovom danas, nevjerojatno je koliko je sve napredovalo. Osim Football Managera, sjećam se još samo Tetrisa. Nismo imali druge igre, jednostavno nije bilo toliko izbora. Moji klinci danas redovito igraju – FIFA-u.

Tatjana Skoko, direktorica Microsofta Hrvatska

Prvi doticaj s videoigrama imala sam u osnovnoj školi dok sam živjela u Ugandi. Igrala sam ih na Sega konzoli, a bile su to razne igre sportske tematike. Najomiljenija mi je bila vožnja BMX-om i igranje tenisa. A i u školi smo imali izborni predmet Computer games pa sam mogla igrati i tamo. Igrala sam najviše s prijateljima iz škole kada bi se vikendom našli kod nekoga doma i s bratom doma. Danas, ponekad, kad ulovim vremena, volim odigrati nekoliko partija šaha na mobitelu ili tabletu.

Hrvoje Balen, osnivač Visokog učilišta Algebra

Kao srednjoškolac i student sam uživao u videoigrama! U ludim 80-ima počelo se sa zx Spectrumom, pa je iz Njemačke tamo negdje ’86. tata donio Commodore 64. Nakon toga se sjećam da sam skupljao novac za Amigu i na kraju sam 90-ih završio na PC računalima. Kad me pitate za igre, ovako na prvu se sjećam raznih simulacija tipa “F16 Combat Pilot” ili “Sim City”, a onda i avantura poput “Monkey Island”, “Indiana Jones and the Fate of Atlantis”. Odrastao sam s računalima, a zbog videoigara sam počeo i programirati i baviti se nekakvim kvazi mrežama. Meni i prijateljima je to bilo jako zanimljivo, pokušavali smo spojiti više računala za nekakve multiplayer igre. Nije se moglo kao danas, samo spojiti preko mrežnih kartica na internet pa igrati, nego smo se umrežavali preko serijskih portova. U to doba je to bio vrhunac networkinga, a nama je tako nešto poticalo inženjersku maštu. Jako smo studiozno pristupali takvim nadogradnjama i listali razne časopise sa shemama spajanja, samogradnje nekih hardvera i slično. Igre, najčešće piratske, razmjenjivale su se na disketama, a najveći frajer je bio onaj koji je znao hakirati neku originalnu igru i zaobići zaštitu da se može neograničeno igrati. Moram priznati da nisam nikada okrenuo League of Legends ili Call of Duty na svom računalu (sram me bilo). No, kako je više od pola naših studenata i jako veliki broj zaposlenika, aktivno u gamingu, a i jedini u Hrvatskoj provodimo diplomski studij razvoja računalnih igara, trudim se biti upućen u industriju i događanja te podupirati one koji se žele profesionalno baviti stvaranjem računalnih igara ili se okušati u eSportu.

Nataša Rapaić, članica Uprave za privatne korisnike Hrvatskog Telekoma

Dok sam odrastala, najdraže igre su mi bile Tetris i PacMan, a danas povremeno igram Sudoku i GardenScapes.

Vuk Vuković, osnivač tvrtke Oraclum Intelligence Systems

Veliki sam fan sporta, redovito pratim nogomet, pa sam i kao dijete najviše volio sportske videoigre. Najprije je bila aktualna FIFA, a u srednjoj školi i Football Manager. Kao klincima nam je to bio “big deal”, samo o tome smo pričali. Igrao sam videoigre na računalu, a osim sportskih igrao sam i neke strateške igre poput Age of Empires, Grand Theft Auta, pa čak i Simse, to je također bio veliki hit.

Robert Knjaz, voditelj i redatelj

Bio sam sirotinja, nisam imao svoje računalo. Ali je zato moj prijatelj Tomislav Čizmek Cokula imao Commodorea 64. Zvao je nas, svoje društvo, na igranje. To je izgledalo tako da je on igrao, a mi smo gledali. Tu sam naučio što znači žudnja. Imao je crno bijeli ekran na kojem su dvodimenzionalni čovječuljci šutali nogometnu loptu. Pohađao sam Tehničku školu Ruđera Boškovića, smjer elektrotehnika. Tamo smo imali Orao, prvo jugoslavensko računalo. Bilo je glomazno, za korištenje tastature vam je trebalo malo jače oružano lice. Sjećam se da smo u programu Basic morali programirati da preko cijelog Orlovog zelenkastog ekrana piše ime svakog učenika. Mučio sam se s tim algoritmom i bio uvjeren da su računala općenito jedan veliki promašaj. Prvo vlastito računalo sam si kupio u već odrasloj dobi. Danas u kući imamo pet laptopa. Ne mogu zamisliti život, a posebice posao, bez njih. Djeca mi često igraju FIFA-u pa ponekad zaigram s njima. Volio bih i češće, no moj je problem taj što jednom kad počnem ne mogu prestati. Bojim se uopće zaroniti u videoigre, kad bih to učinio, vjerujem da bih dao otkaz na sve poslovne i obiteljske obaveze. No, već se spremam za mirovinu. Nabavit ću si hrpu opreme i puno joysticka. Svijet videoigara za mene je magičan svijet.

Saša Cvetojević, član Uprave tvrtke Mail Boxes Etc

Prva videoigra koje se sjećam je bila Jet Set Willy, igrao sam je na zx Spectrumu kojeg sam dobio na kraju šestog razreda osnovne. Tu je bila i igra Elite, s te dvije sam krenuo u svijet videoigara. Za ono vrijeme su bile vrlo moderne, jako zanimljive. Willy je bila slična Super Mariju, bazirana na skakanju i sakupljanju komponenti. Mogao sam ju igrati danima. A Elite je bila priča o planetima, među njima se trgovalo, ratovalo, rudarilo.

Mate Janković, chef

S kompjuterskim i videoigrama upoznao sam se osamdesetih. Kao klinci bi visili po prostorima koji su imali arkadne igre koje su u to doba bile popularne. Igralo se na Spectrumu i Commodoreu 128. Ako se ne varam, popularan je bio Pacman, a igrao sam i Dekatlon. Nakon toga otkrio sam Nintendo i Super Mario, kupio sam i Gameboy na kojem sam.igrao Street Fighter. Pojavom PS-a navukao sam se na nogomet, a imam i Nintendo Wii gdje je senzacija igrati tenis i golf.

Gordan Gledec, dekan FER-a

Sredinom osamdesetih godina dobio sam svoje prvo računalo, Atari 800 XL. Doduše, tada su daleko popularniji bili Commodorei i Spectrumi koje su imali moji prijatelji i za njih je bilo puno više igara pa sam se uglavnom igrao kod njih. Osim što su bile rijetke, dugo je trajalo i učitavanje s kazetofona. Igre smo nabavljali iz oglasnika, snimljene na kasetama. U to je vrijeme, ako se ne varam, srijedom oko 22 sata, igre u eter puštala i Radio Velika Gorica pa su se mogle i tako snimiti. Igrao sam uglavnom nekakve pucačke igre, ne sjećam se više naziva, u stilu – prolaziš prepreke i bjesomučno pucaš. Kad sam krajem osamdesetih nabavio PC, sjećam se da sam igrao Blockout i Sokoban.

Natko Beck, radiolog u Dječjoj bolnici Srebrnjak

Imam poprilično puno stavki u CV-ju kada je riječ o videoigrama. Nema što nisam igrao! Prva sjećanja su mi doduše vezana za to kako sam gledao brata kako igra Spectruma, meni nije dozvoljavao pristup. Roditelji su se kasnije rastali, on je ostao s tatom, a ja sam preselio u Njemačku. Tako da sam imao pristup svim igrama ikad! A onda je krenulo. Na Komodorcu sam igrao Barbariana i Commanda, i to puno. Bila je tu i igra North & South, a, iako maloljetni, kasnije smo igrali i igre za punoljetne poput Emanuelle. Onda sam dobio Nintendo, tamo mi je najdraža bila igra Zelda i Link, njih sam igrao beskonačno. Prešao sam i sve verzije Super Marija, to nije ni vrijedno spomena. Došao je i Super Nintendo, tu sam odigrao valjda sve ikada igre. Kad je došao PlayStation, već sam slabije igrao. Kada je riječ o PC-ju, po meni su neke od najboljih videoigara ikada napisanih na svijetu Star Wars: TIE Fighter i Star Wars: X-Wing.

Albert Gajšak, osnivač tvrtke CircuitMess

Imao sam pet ili šest godina kada sam igrao prvu videoigru, na tatinom računalu, ne sjećam se je li imao instaliran Windows XP ili Windows 98. Jedan od prvih hitova bila mi je igra Sonic, sjećam se kako je onaj plavi jež letio po ekranu. Videoigre sam obožavao od malih nogu, a u trećem osnovne sam dobio PlayStation 2, to je bila velika sreća. Na njemu sam igrao svašta, “pucačine”, Lego Star Wars… Jedan od većih hitova mi je bio i Skyrim na Xboxu, igrao sam ga danima. I dalje volim videoigre – vidi se to iz toga što proizvodim igraće konzole.

Kata Marunica, arhitektica i osnivačica arhitektonskog ureda NFO

S videoigrama sam se, u odnosu na današnju djecu, prvi puta susrela relativno kasno. Nismo imali "Komodorac" doma, tako da je sve počelo prvom 286-com kada sam imala cca 12 godina, to je bilo u prvoj polovici devedesetih. Početak su, naravno, bili “Tetris”, “Sokoban”, “Pacman”, “Prince of Persia” i na kraju “Wolfenstein” kao prva 3D igra. Igrali smo na PC-ju, uglavnom samostalno ili bi se svađala sa sestrom na koga je red. Zanimljivo je da smo i neke druge PC programe kao npr. Paintbrush koristili za igru kao primitivni alat za crtanje što me do neke mjere usmjerilo današnjoj profesiji. Videoigre su mi bile usputna aktivnost, ali s periodičnim razdobljima intenzivnog korištenja. U odrasloj dobi, moj najbolji prijatelj Boris me upoznao s “O-game” i tu sam spoznala koliko mogu biti ovisna o igrama.

Goran Car, glavni direktor Combisa

U doba Commodore 64 sam igrao Elite. U rano doba PC-ja, još u vrijeme MS DOS-a sam igrao Doom.

Daniel Bilić, urednik i voditelj na radiju Yammat

80-ih smo doma imali Commodorea 64. Bila je tu hrpa igara, još su se nasnimavale na kazete. Igrali smo sve što bi nam došlo pod ruku, bilo nam je svejedno radili li se o ninjama, samurajima ili se u igri puca. Na početku smo imali samo jedan joystick, a skupilo bi nas se pet ili šest prijatelja. Jedan je igrao, drugi gledali, a doživljaj nam je bio neopisiv, kao da gledamo slijetanje na Mjesec uživo. Uopće ne pamtim imena igara koje smo tada igrali, ali prvo kojeg se sjećam je Super Mario. Iz današnje perspektive, ta je igra vanilija, no tada nam je bio veliki hit, baš špica.

Svetozar Nilović Tozo, osnivač i voditelj muzeja računala Peek&Poke

S videoigrom sam se prvi puta susreo 1978. godine, susjedi je otac koji je bio pomorac donio konzolu Atari 2600. Igrali smo Space Invaderse. Nisam htio doma, zalijepio sam se za konzolu, vikao sam tati da i ja želim to imati doma. Umjesto konzole, dobio sam batina. No prvo su mi računalo kupili 1983. godine. Tu sam najviše volio Football Manager, koji je bio dostupan u 8-bitnoj grafici. Na računalo sam gledao kao na osmo svjetsko čudo. Nama klincima nije padalo na pamet koristiti ga za neko programiranje ili slično. Željeli smo samo zabavu.

Zoran Žmirić, književnik i bivši gaming kolumnist

Ako ne računam igre na automatima koje sam osamdesetih igrao u lunaparku, prvi susret s igrama bio je sredinom devedesetih kad sam od prijatelja dobio Doom, tako da mogu reći kako se s igrama družim gotovo otpočetka. Kroz godine sam imao periode kad sam preferirao “pucačine”, avanture ili RPG-ove iako nisam zaobilazio ni ostale žanrove. Najaktivniji period igranja bio je početak i sredina 2000. kad sam u klanu aktivno igrao Wolfenstein i Diablo 2. Danas sam sklon PlayStationu, preferiram open world igre i tu su mi favoriti Far Cry 5 i Red Dead Redemption 2.

Dražen Tomić, osnivač i urednik portala ICT Business

Prvu sam videoigru zaigrao 1982. godine, bio je to Manic Miner kojeg smo igrali na zx Spectrumu. Bilo je iznimno zabavno, igrali smo satima, toliko dugo da smo doslovno spalili katodne cijevi u ekranu. Tada su bili aktualni “Komodorci”, konzole Amiga i slično. Na druženjima su se obavezno igrale videoigre, a, kako nije bilo multiplaya ili online igre, jednostavno bi jedan igrao, a ostali gledali, pa smo se mijenjali. Zbog zx Spectruma smo slušali radijske postaje iza ponoći. Oni bi emitirali zvuk igre, a mi smo ga snimali na kazete. Satima smo čekali da se sve snimi, namještali glave na kazetofonima… Nije bilo lako kao danas, kada samo klikneš “download” i sve ti je tu. Kako sam u računalnom sektoru, jako mi je zanimljiv podatak da je gaming industrija u svijetu danas po vrijednosti veća od filmske i glazbene industrije zajedno. Ljudi ih vole, kao i ja. Kada čovjek zna pronaći mjeru, igre su sjajan način za opuštanje. Vjerujem da ću si jednom kupiti i PlayStation. Ali dotad igram World of Warships i World of Warplanes.

Domagoj Jakopović Ribafish, novinar i bloger

Moj je prvi kontakt s videoigrama bio na Spectrumu. Bila je 1985. kada sam se prvi puta susreo s videoigrama. Igrali smo Match Point i Match Day, teniske i nogometne igre s jednom ili dvije dimenzije. Trošili smo na njih puno vremena i mozga. Stidim se tih dana, koliko sam vremena izgubio igrajući plošne igre! Mogao sam se u tom vremenu seksati ili baviti se nekim sportom. No imao sam sreće da sam otišao u vojsku.

Daniel Ackmann, suosnivač i CEO agencije Degordian

Prvi sam se puta susreo s videoigrama u vrtiću. Morao sam s ocem ići u firmu preko vikenda. On je radio, a ja sam dobio kompjuter na kojem je bio instaliran Prince of Persia. Odjednom mi je prestalo biti problem kada moram pratiti tatu u firmu. Kao dijete, najviše sam volio strateške igre; Warcraft, Civilisation i slične, ali i stvari poput Gran Turisma, FIFA-e, GTA... Bilo je tu svega. Fasciniralo me što je u videoigrama dostupno toliko različitih svjetova. Igre su postale nezaobilazan dio moderne kulture.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. siječanj 2022 20:15