Jednog vinkovačkog majstora koji na crno obavlja sitne popravke, preinake i čišćenja unazad dvije godine, a to mu je jedini prihod, pomalo je uplašila, ali još više naljutila najava kako će država poslati 224 inspektora na teren u nadzor sive ekonomije i otkrivanje onih koji rade na crno, jer, kako tvrde državne statistike, Hrvati plate majstorima na crno godišnje nešto manje od 300 milijuna eura i taj novac ostaje njima, jer ne plaćaju nikakve doprinose, poreze i sve ostalo što država ubire.
Ovog majstora, koji je Glas Slavonije zamolio za anonimnost, uplašila je najava države, jer ako ga inspektori uhvate i odrede mu kaznu, on novca nema pa će završiti u zatvoru, a razljutilo ga je što, kaže, država guli najsiromašnije, takve poput njega koji nema nikakva primanja i živi od onoga što zaradi na crno, a to je, kaže, oko dvije tisuće kuna godišnje.
- Ja sam mali kućni majstor koji popravlja po kućama sitne kvarove na elektro i vodovodnim instalacijama, električne bojlere, grijalice, usisavače, mikrovalne, čistim kanalizacijske odvode, a i priključujem TV prijamnike onima koji to sami ne znaju, i još svašta što znam i mogu, a pravi obrtnici to neće raditi jer je posao premali, a i ne dolazi im se popodne i navečer obaviti sitan posao za sitan novac. Dolazim kada god me pozovu - kiša, snijeg ili noć nisu mi prepreka jer o tih 20 ili koliko već kuna koje ću zaraditi, ovisi moj život.
Auto nemam, vozim 35 godina star Tomos moped, a vani kiša lagano pada. Ništa, kupi alat, odjeni se i 'ajde… Kvar sam uklonio za pola sata, sve prema propisu i kada pita koliko je dužna, što mogu reći!? Vidim, dotrajala kuća, stare pokrpane instalacije, ona umirovljenica, jel' puno 50 kuna, pitam, jer grlo sam morao promijeniti i staviti originalni osigurač, a ona iz kuverte vadi 100 kuna i daje mi, zahvaljuje mi jer sam ju spasio. Evo, tako radim već dvije godine. A radio sam svašta – priča Glasu Slavonije majstor, koji nikada nije uspio riješiti svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu, a nema uvjeta za mirovinu. Doduše, kaže da od države za sudjelovanje u ratu ni ne traži ništa.
- Žao mi je i tih 93 dana beneficiranog staža, jer mislim da meni moja zemlja ništa ne duguje, nije ona kriva za rat, a moje je da je branim kako najbolje znam. I točka, kaže.
Završio je poljoprivrednu školu, ali nikada nije radio u struci, jer je više volio tehniku, družio se s raznim iskusnim majstorima, učio od njih, a ljeti kao srednjoškolac išao sa zidarima i elektroinstalaterima na teren zaraditi za ljetovanje i sasvim slučajno dobio posao kao tehničar u studiju jedne radiopostaje, gdje je ostao 12 godina. Cijeli je rat proveo tamo i improvizirao mobilni studio od opreme koju je imao, posudio i napravio. Na radiju je radio i poslije rata, a onda je kao tehnološki višak dobio otkaz, a sada ga, kaže, napušta i zdravlje, imao je tešku operaciju kralježnice...
- Tražio sam posao, bilo što što mogu i znam raditi, ali tko treba nekog od 60 godina i bolesnog!? Odlučio sam obavljati sitnije poslove i polako je krenulo, kuna po kuna pa zaradim za plaćanje dopunskog zdravstvenog, jer sramota me da mi žena plaća, jer i ona kao profesorica pola plaće daje kćeri, koja je, Bogu hvala, bila izvrstan student hrvatskog i engleskog u Osijeku… I alat sam morao kupiti, jer za rata je toga pola nestalo. Vidm ja, ima posla i prostora da se nitko od obrtnika ne ugrozi, mnoge poznajem pa mi često ugovore neki posao koji oni ne stignu, ili jednostavno ne žele - kaže Glasu Slavonije.
- Idem dalje, moji penzići na mene mogu računati sve dok ne dobijem smještaj i topli obrok u nekom zatvoru. Ako me uhvate, kaznu ne mogu platiti - upravo sam uplatio ratu za dopunsko osiguranje, kupio novu gumu za motor i pet izolir-traka. Toliko sam zaradio za godinu dana - kaže na kraju kroz ironiju sugovornik Glasa Slavonije, koji tvrdi da su on i nekoliko njemu sličnih majstora pokušali legalizirati svoje poslove kroz osnivanje zadruge, ali su odustali zbog birokracije.