OBITELJ SACKLER OPTUŽENA ZA EPIDEMIJU OVISNOSTI O OPIJATIMA U SAD-u Tvrdili su da je OxyContin čudotvoran, iako su znali da izaziva stravičnu ovisnost

Na prvi pogled priča o američkoj dinastiji Sackler je idilična. Riječ je o trojici siromašne braće iz doseljeničke obitelji koji su svojim znanjem i radom stvorili uspješan biznis za naredne generacije usadivši im filantropske vrline. Zbog istih tih vrlina u visokim krugovima Sacklerovi su na glasu kao moderni Medici. Veliki mecene umjetnosti. No da bi bili dobročinitelji njihova kova, potrebno je znatno bogatstvo. Oni imaju golemo bogatstvo, a problem je što su ga stekli stvorivši opioidnu epidemiju. Na račun više od 2,5 milijuna Amerikanaca ovisnika o opioidima. Na račun 145 Amerikanaca koji svakodnevno umru od predoziranja opioidima.

Stvaraju novac lagano ubijajući.

Skrivajući svoje ime s ubojitih lijekova i ponosno ga ističući na brojnim institucijama.

Cigla po cigla, Dendurov hram

Galerija Sackler u Washingtonu. Muzej Sackler, na Harvardu. Sackler centar za umjetničko obrazovanje u Guggenheimu. Sackler krilo u Louvreu. Sackler instituti i objekti na Columbiji, Oxfordu i desetak drugih sveučilišta. I napokon, ogromno je i prozračno sjeverno krilo njujorškog Metropolitan Museum of Art, u kojem se nalazi staroegipatski Dendurov hram, spomenik koji je originalno sagrađen pokraj Nila 15. godine prije naše ere, a cigla po cigla je prevezena u Met, kao dar egipatske vlade. Od 1978. to je Sacklerovo krilo slavnog muzeja i spomenik jednoj od velikih američkih filantropskih dinastija.

Kako piše The New Yorker, braća Arthur, Mortimer i Raymond Sackler rođeni su u Brooklynu, svi su bili liječnici, poznati po raskošnim donacijama tijekom svog života. Mortimer je umro 2010., a Raymond je umro ranije ove godine. Braća su svojim nasljednicima ostavila pohvalnu tradiciju doniranja i ogromno bogatstvo. Arthurova kći Elizabeth je u odboru Brooklyn Museuma, gdje je osnovala centar za feminističku umjetnost, a Raymondovi sinovi, Richard i Jonathan, profesori su na Yale Cancer Centeru. - Moj otac podigao je Jona i mene da vjerujemo da je filantropija važan dio kojim bismo trebali ispuniti naše živote - rekao je Richard.

Marissa Sackler, 36-godišnja kći Mortimera i njegove treće supruge, Therese Rowling, osnovala je Beespace, neprofitni inkubator koji podržava organizacije poput fonda Malale Yousafzai kojem je cilj razbiti ciklus siromaštva i osnažiti djevojke kroz obrazovanje. Marissa je nedavno jednom američkom magazinu rekla da izraz “filantropija” za nju staromodan te da sebe smatra “socijalnim poduzetnikom”.

Prema Forbesu, Sacklerovi su danas jedna od najbogatijih američkih obitelji, s kolektivnom vrijednošću od trinaest milijardi dolara - što je više od Rockefellera ili Mellona iz Pittsburgha. No, glavnina Sacklerova bogatstva prikupljena je tek u posljednjim desetljećima, a izvor njihova bogatstva znatno je kontroverzniji od mnogih drugih s tog popisa.

Sacklerovi rado daju intervjue na temu svoje velikodušnosti, no gotovo nikada javno ne govore o obiteljskom poslu koji donosi bogatstvo - o Purdue Pharmi. Riječ je o privatnoj farmaceutskoj tvrtki sa sjedištem u Stamfordu u saveznoj državi Connecticut, koja je najpoznatija po lijeku protiv bolova OxyContinu. Nakon puštanja u prodaju na liječnički recept 1995. godine, OxyContin je proglašen medicinskim otkrićem, jer bi kao dugotrajni narkotik mogao pomoći pacijentima koji boluju od umjerene do teške boli. Lijek je postao blockbuster, a za Purdue je navodno generirao 35 milijardi dolara prihoda.

Ovdje mirela, kako mogu pomoći

No nije sve bajno jer je OxyContin kontroverzan lijek. Njegov jedini aktivni sastojak je oksikodon, kemijski sličan heroinu i dvostruko jači od morfina. Sve do pojave OxyContina, liječnici su nerado propisivali jake opioide, sintetičke lijekove dobivene od opijuma. Prepisivali su se samo za akutnu bol kod pacijenata s tumorom i u sklopu palijativne skrbi kod pacijenata na kraju života, a liječnici su bili oprezni zbog utemeljenog straha od ovisnosti.

Purdue je i tome doskočio. Predstavili su OxyContin marketinškom kampanjom koja se pokušala suprotstaviti tom stavu i mijenjati navike liječnika. Tvrtka je financirala istraživanja i plaćala liječnike kako bi proširili stav da je ovisnost o opioidima prenapuhana te da OxyContin može sigurno liječiti sve širi raspon tegoba.

Milijuni pacijenata otkrili su da je lijek bogomdano rješenje za njihove neizdržive bolove, no, isto tako, mnogi su se navukli na lijek. Postali su ovisnici.

Od 1999. godine dvije stotine tisuća Amerikanaca umrlo je od predoziranja vezanih uz OxyContin i ostale opioidne receptore. S vremenom je mnogim ovisnicima postalo preskupo i preteško dolaziti do lijeka regularnim načinom - liječničkim receptom, pa su se okrenuli heroinu. Prema podacima Američkog društva za medicinu ovisnosti, četiri od pet ljudi koji su danas ovisnici o heroinu počeli su s lijekovima protiv bolova na recept. Najnovije brojke iz centara za kontrolu i prevenciju bolesti upućuju na to da 145 Amerikanaca svaki dan umre od predoziranja opioidima.

Dakako, nisu sva fatalna predoziranja prouzročena OxyContinom, no neupitna je činjenica da je kriza inicirana promjenom u kulturi prepisivanja recepata koja je krenula iz tvrtke Purdue. Stručnjaci tvrde da se trendovi u prepisivanju recepata za opioide značajno mijenjaju, odnosno 1996. godine značajno rastu jer je te godine Purdue pokrenuo višestruku kampanju koja je pogrešno informirala medicinsku zajednicu o rizicima. Crtica o obitelji koju nećete naći uz njihovo prezime na desecima zgrada.

Čak je i Purdueov web škrt u vezi s informacijama o obitelji Sackler. Naime, ako dovoljno dugo vremena provedete pretražujući internetsku stranicu www.purduepharma.com, kao što smo mi učinili pokušavajući pronaći samo jednom napisano prezime Sackler, otvorit će vam se prozorčić za live chat s korisničkom podrškom iz Purdue Pharme. Nama se javila Mirela pitajući nas kako nam može pomoći asistirajući nam u snalaženju po stranici. Upitali smo koja je poveznica između Purdue Pharme i obitelji Sackler. Mirela je odgovorila, ono što je poznato kao javna tajna: “Purdue Pharma je farmaceutska kompanija koja je trenutno u privatnom vlasništvu obitelji Sackler”. Zatim smo je upitali gdje je to navedeno na samoj web stranici, odgovorila je: “Na web stranici nema specifičnih podataka o obitelji Sackler. Molimo posjetite web stranicu da biste saznali više o samoj tvrtki Purdue Pharma”. No nismo se dali pa smo još malo zagnjavili Mirelu pitajući je je li istina da upravni odbor tvrtke uključuje osam članova iz obitelji Sackler iz čak tri generacije, kao što navodi The New Yorker. Mirela se nije dala pokolebati u svojoj strogoj virtualnoj profesionalnosti pa nam je napisala Purdueov broj telefona kako bismo saznali više informacija. No, srećom pa američki mediji ne škrtare.

Znanje i poduzetnički duh

Arthur Sackler smatrao se patrijarhom velike obitelji. Podučavao ga je nizozemski psihoanalitičar Johan H. W. van Ophuijsen kojeg je Sackler ponosno opisao kao “Freudova omiljenog učenika”. Arthur i njegova braća, djeca su židovskih doseljenika iz Galicije i Poljske, a odrasli su u Brooklynu tijekom Velike depresije. Sva trojica su pohađala medicinsku školu, a kasnije su zajedno radili u psihijatrijskom centru Creedmoor u Queensu. Bili su pametni i posebno zainteresirani za biološke aspekte psihijatrijskih poremećaja te za farmaceutske alternative terapiji elektrošokom i psihoanalizi. Zajedno su objavili oko 150 znanstvenih radova.

Ali nije medicinska praksa bila njihova zlatna koka, nego trgovina. Srećom, uz znanje su imali i potreban poduzetnički duh. Mortimer je već kao tinejdžer postao menadžer za oglašavanje u novinama svoje srednje škole, nakon što je uvjerio ljude iz duhanske industrije da stave oglas za cigarete Chesterfield u njegove novine. Kako bi imao dovoljno novca za školarinu na Medicinskom fakultetu, Arthur je, pak, bio copywriter u maloj oglasnoj agenciji specijaliziranoj za medicinu naziva William Douglas McAdams. Dokazao se vještim u ovom poslu da je na kraju kupio agenciju i revolucionirao industriju, uvodeći smjelo oglašavanje za farmaceute i trikove u prodaji. Kao liječnik i stručnjak za oglašavanje, Arthur je u stilu Dona Drapera bio nenadmašiv u marketinškom svijetu. Prepoznao je da prodaja novih lijekova zahtijeva “zavođenje” i pacijenata i liječnika koji pišu recepte. Liječnike je vidio kao neupadljive upravitelje javnog zdravstva, stoga je u prodaji novih lijekova osmislio kampanje koje su se izravno odnosile na njih, stavljajući oglase u medicinske časopise i distribuirajući literaturu u liječničke ordinacije. Vidjevši da su najviše pod utjecajem svojih kolega, pobrinuo se da istaknuti liječnici potvrde izvrsnost farmaceutskih proizvoda i za to navode znanstvene studije, koje su često potpisivale same farmaceutske tvrtke. Njegove tehnike oglašavanje bile su iznimno persuazivne, ali vrlo često i obične varke jer je znao kao izvor navoditi liječnike nisu postojali. U međuvremenu je pokrenuo je i svoj dvotjednik Medical Tribune, koji je prosječno čitalo 6000 liječnika.

Torta s glavom Sfinge

Sve je eskaliralo 1952. godine kada braća Sackler kupuju malu tvrtku Purdue Frederick koja se bavila patentiranjem lijekova, sa sjedištem u Greenwich Villageu, a dotad je patentirala tek pokoji laksativ i sredstvo za uklanjanje dlačica. No ubrzo će se sve promijeniti. Svaki brat je trebao upravljati trećinom tvrtke, no Arthur, koji je bio zaokupljen svojim izdavačkim i oglašivačkim pothvatima, igrao je pasivnu ulogu, tako da su Raymond i Mortimer postali izvršni direktori i napokon imali vlastitu tvrtku. U to vrijeme farmaceutska industrija u SAD-u bilježi nevjerojatan rast, a Sacklerovi se svakim danom sve više bogate, pa su tako postali i mecene umjetnosti. Braća su 1974. Metu donirali 3,5 milijuna dolara koji je iskorišten u gradnji novog krila muzeja, kasnije nazvanog po njima. Mortimer je prekrasan muzejski prostor svojevremeno iskoristio za rođendanski party. A imao je i tortu u obliku sfinge kojoj je glava bila zamijenjena njegovom.

U istom prostoru održana je i komemoracija za Arthura koji je preminuo 1987. od srčanog udara. Nakon smrti njegova djeca koja su imala pravo na trećinu vlasništva u Purdue borila su se za ostavštinu s braćom, Mortimerom i Raymondom, koji su je bili voljni otkupiti i na kraju pobijedili u naumima.

Kompanija se ubrzo preselila u Connecticut i promijenila ime u Purdue Pharma usmjerivši svoje resurse u stvaranje novog lijeka.

Tijekom 1980-ih Raymond i Mortimer Sackler slavili su zahvaljujući uspješnici - lijeku protiv bolova nazvanom MS Contin, koji je ustvari pilula morfina s patentiranom formulom “kontroliranog oslobađanja”, što znači da se lijek postupno otapao u krvotoku tijekom nekoliko sati. MS Contin postao je najprodavaniji lijek u Purdueovoj povijesti. No, do kasnih 80-ih godina njegov patent je istekao, a Purdueovi rukovoditelji počeli su tražiti lijek koji će ga zamijeniti. Oko toga se najviše involvirao Raymondov sin Richard, koji je nastavivši obiteljsku tradiciju postao liječnik. Tijekom dva desetljeća zaslužan je za patentiranje brojnih lijekova, a 90-ih je radio na novoj uspješnici. Stalnim naporima želio je stvoriti proizvod koji sadrži oksikodon, opioid koji su razvili njemački znanstvenici 1916. godine.

Oksikodon je bio jeftin za proizvodnju i već korišten u drugim lijekovima kao dodatak, no Purdue je razvio pilulu čistog oksikodona, s formulom kontroliranog oslobađanja. Tvrtka je odlučila proizvoditi dozu od 10 mg, ali i jumbo pilule - 80 mg miligrama i 160 mg - čija je snaga daleko veća od bilo kojeg opioida na tržištu. Među opioidima OxyContin je postao nuklearno oružje. Ubrzo se pojavila sumnja da bi lijek mogao izazvati ovisnost, no Purdue je platio stručnjake koji su govorili da je takvo što “medicinski mit”, a OxyContin je prezentiran uz veliku marketinšku kampanju koja je potencirala da se OxyContin ne propisuje samo za ozbiljne kratkotrajne boli povezane s operacijom ili rakom, nego i za manje akutne, dugotrajnije boli poput artritisa, boli u leđima i sportskih ozljeda.

Evo sinko, mali plišani Oxy

Kako lijek ne bi “potpao u nišu” samo za oboljele od raka, Purdueovi prodajni predstavnici su morali govoriti da lijek ne uzrokuje ovisnost, a liječnicima su se nudila plaćena putovanja na seminare o boli na ekskluzivnim lokacijama. Takva potrošnja bila je vrijedna ulaganja jer, kako navodi The New Yorker, Purdueovi interni zapisi pokazuju da su liječnici koji su prisustvovali tim seminarima 1996. godine prepisivali recepte OxyContina dvostruko češće nego oni koji nisu bili na seminaru. Tvrtka se oglašavala u medicinskim časopisima, sponzorirala web stranice o kroničnoj boli i distribuirala razne OxyContin stvarčice poput kapa, plišanih igračaka, oznaka za prtljagu... A Purdue se potrudio napraviti i promotivne videozapise sa zadovoljnim pacijentima, poput građevinara koji je govorio o tome kako je OxyContin ublažio njegovu kroničnu bol u leđima, dopuštajući mu da se vrati na posao. Unutar pet godina od njegova uvođenja, OxyContin je godišnje generirao po milijardu dolara, što je značilo da su braća bila uvijek na oku potencijalnih udavača, čak i kada su bili u braku.

Arthur i Mortimer ženili su se svaki tri puta, a Raymond se jednom vjenčao. Druga generacija Sacklerove dinastije broji petnaest djece. Mnogi članovi obitelji su nastavili biti pokrovitelji umjetnosti. Mortimerovoj udovici Theresi, koja sjedi u upravnom odboru Purduea, 2011. dodijeljena je medalja princa Walesa za filantropiju umjetnosti. Njezina kći Sophie udana je za engleskog igrača kriketa Jamiea Dalrympleoma, i živi u kući vrijednoj 40 milijuna dolara u Londonu. Raymondov 32-godišnji unuk, David Sackler, vodi obiteljski investicijski fond i jedini je član treće generacije koji sjedi u Purdueovu odboru.

Kako se nadrogirati lijekom

Iako je Mortimer Sackler imao velik udio u tvrtki, no tamo je bio samo ponekad. Od 1974. godine odbijao je državljanstvo SAD-a, navodno zbog poreznih razloga, i raskošno je živio u rezidencijama u Engleskoj, švicarskim Alpama i Cap d’Antibesu. Kraljica Elizabeta mu je 1999. proglasila počasnim vitezom kako bi mu odala priznanje za filantropiju. Raymond Sackler je, pak, živio u Connecticutu, imao je skromniji temperament i svaki dan je dolazio u svoj ured u Purdue. Imao je puno briga.

Naime, čim je OxyContin predstavljen, ljudi su ga počeli zloupotrebljavati. Kada se s pilule skine ovojnica i sastojci se otope u tekućini i ubrizgaju, može se nadjačati mehanizam kontroliranog oslobađanja i istodobno unijeti u sebe veliku količinu opijata. Začarani krug je bilo nemoguće prekinuti. Što su liječnici više prepisivali OxyContin, pacijenti su počeli prodavati pilule na crnom tržištu. Unatoč sve većem broju Amerikanaca koji su naočigled postajali ovisni o OxyContinu, tvrtka ga nije povukla s polica, nego su se pravdali da je jedini problem što rekreativni korisnici ne uzimaju lijek po uputama.

Formula s vremenskim oslobađanjem značila je da bi pacijenti sigurno mogli uzimati jednu divovsku dozu svakih dvanaest sati. To je bilo ključno poboljšanje u odnosu na konvencionalne lijekove protiv bolova, poput morfina, koji zahtijevaju češće doziranje. No nedavna medijska otkrića ukazuju da je ta tvrdnja bila tek marketinški alat, odnosno za pacijente je značila ovisnost.

Ubrzo su uslijedile tužbe. Glavni državni odvjetnik u Connecticutu, Richard Blumenthal, 2001. je upozorio Richarda Sacklera na alarmantan problem zloupotrebe OxyContina. Richard nije ništa učinio, stoga je 2004. Blumenthal podigao tužbu protiv Purduea u ime savezne države Connecticut.

Purdue je tužen tisuće puta zbog OxyContina, a istovremeno tvrde da nikada nisu “izgubili slučaj” povezan s kontroverznim lijekom. Ipak, točnije je reći da tvrtka nikada nije dopustila da dođe do suđenja, već su se uvijek nagodili. Mnoge nove tužbe su i sada u pripremi jer je Amerikancima napokon postalo jasno da Sacklerovi profitiraju ubijajući ljude.

Njihovi lijekovi stvorili su opioidnu epidemiju.

Richard Sackler je 2003. godine odstupio s mjesta Purdueova predsjednika, ali je ostao supredsjedatelj odbora tvrtke. Nakon što je proveo nekoliko godina kao pomoćni profesor genetike na Sveučilištu Rockefeller, preselio se u Teksas.

Purdue je 2010. bez velikog odjeka u javnosti zamijenio OxyContin lijekom koji je neznatno bio drugačiji. To je ujedno i praksa velikih farmaceutskih tvrtki koje ne baš značajno promijene proizvod u vremenu prije isteka prava na patent, kako bi ponovno dobili ekskluzivna prava za prodaju gotovo istog lijeka. Patent na originalni OxyContin istekao je 2013., ali i nakon tog roka prodavao se izvan granica SAD-a na crnom tržištu. U vrijeme kada je tvrtka reformulirala lijek, epidemija je u cijeloj zemlji već bila u jeku pa su ga ovisnici samo nastavili koristiti. Mlađi ljudi, novi ovisnici, koji nisu tako lako dolazili do lijeka na recept i koji im je bio preskup, okretali su se supstitutima na crnom tržištu koji su uključivali heroin.

Originalni OxyContin stvorio je generaciju ovisnika o opioidima i pridonio stvaranju nove generacije ovisnika o heroinu. To dokazuje i istraživanje iz 2010. provedeno na 244 ljudi koji su se pokušali izliječiti ovisnosti o OxyContinu. Nakon reformulacije lijeka trećina ovisnika se prebacila na druge droge, odnosno u 70 posto slučajeva na heroin. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti 2011. proglasili su epidemiju opioida, a danas su usmjereni na to da se opioidi pokušavaju izbjegavati prepisivati za bol.

Purdue Pharma danas priznaje da njihov lijek izaziva ovisnost i nastoje proizvesti lijek protiv bolova koji neće sadržavati opioide. No OxyContin se proširio i izvan SAD-a, a obitelj Sackler samo je pojačala svoje napore u inozemstvu i sada gura lijek kroz njima blisku tvrtku Mundipharma, u Aziju, Latinsku Ameriku i na Bliski istok, ali i u Europu. Njihovi lijekovi dostupni su i u našim ljekarnama.

- Lijek OxyContin u Republici Hrvatskoj prvi put je odobren za stavljanje u promet u veljači 2005. godine. Odobrenje HALMED-a za stavljanje u promet u RH trenutačno imaju lijekovi OxyContin 10 mg tablete s produljenim oslobađanjem te istoimene tablete od 20 mg, koji su dostupni na tržištu, te lijekovi OxyContin 40 mg tablete s produljenim oslobađanjem te iste tablete od 80 mg koje nisu stavljene u promet na tržište RH. Navedene lijekove proizvodi tvrtka Mundipharma GmbH, Njemačka, a nositelj odobrenja za stavljanje u promet u Hrvatskoj je tvrtka Mundipharma Gesellschaft m.b.H., Austrija - rekli su nam u HALMED-u, Agenciji za lijekove i medicinske proizvode. Spomenuti se lijekovi kod nas smiju izdavati isključivo na recept liječnika, a u ljekarni te prije propisivanja lijeka liječnik mora procijeniti omjer koristi i rizika primjene lijeka u pojedinog pacijenta, odrediti odgovarajuću dozu lijeka i nadzirati zdravstveno stanje pacijenta. U uputama za uporabu stoji ono što je Purdue dugo negirao:

“Produljena primjena OxyContina može dovesti do fizičke ovisnosti. Kod naglog prekida liječenja mogu se pojaviti simptomi ustezanja, poput zijevanja, proširenih zjenica, poremećaja suzenja, curenja iz nosa, nevoljnog drhtanja (tremora), znojenja, tjeskobe, nemira, napadaja, poteškoća sa spavanjem i boli u mišićima”.

Hrvati vole anksiolitike

HALMED dosad nije zaprimio prijavu sumnje u pojavu krivotvorine lijeka OxyContin ni u legalnom distribucijskom lancu niti na crnom tržištu, a da Hrvate nije zahvatila opioidska epidemija potvrdio nam je i docent Ante Bagarić, šef Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.

- U Americi vlada epidemija, prava katastrofa za koju ne mogu naći rješenje, a i širi se. Tamo je na tisuće predoziranih, no kod nas je situacija s opijatskim lijekovima dosta dobra. U prošloj godini nismo imali niti jednog pacijenta koji se predozirao opioidima. Nas zabrinjava sve veća preplavljenost stanovništva anksioliticima koji se prodaju i bez recepta - rekao nam je Bagarić.

Ovi podaci nas mogu utješiti jer to se sve ipak događa u dalekoj Americi. Možemo poput Sacklerovih zažmiriti pred istinom, zaboraviti na uznemirujuće podatke o više od 2,5 milijuna Amerikanaca ovisnih o opioidima i otići kupiti neku sliku.