'Odveli su me do kanala i dali mi lopatu, morao sam sipati pepeo u vodu. Nisam znao što radim, a onda su mi rekli: Taj pepeo, to je tvoja obitelj'

Gledajući fotografije svojih roditelja i sestara koji su ubijeni u Auschwitzu, Szmul Icek dršće i oči mu se pune suzama. Iako je to bilo prije 75 godina, Icekova sjećanja na život i smrt u nacističkom logoru bolno su svježa.

Više od milijun Židova ubijeno je u Auschwitzu, u tada okupiranoj Poljskoj. Posljednji preživjeli sada su starci, ali i dalje žive s fizičkim i mentalnim ožiljcima užasa iz onoga vremena.

Otkako je logor oslobođen prije tričetvrt stoljeća, koža im se naborala, a istetovirani brojevi izblijedjeli. Baš kao što blijedi kolektivno sjećanje na holokaust.

Oni su posljednji svjedoci traumatičnih događaja koje neki antisemitski revizonisti sada, u 21. stoljeću, pokušavaju dovesti u pitanje.

I dok se Izrael priprema obilježiti 75. godišnjicu oslobođenja...