Napomena: Imena osoba u ovoj priči su zamijenjena drugima.
Sada je već oko devet sati a dok smo mi bili napolju Frankova i moja majka poravnale su deke na našim madracima, pospremile su nered i očistile pod od komadića žbuke i betona te su nam skuhale čaj i ispekle tanke lepinje napravljene od brašna i vode pa ispečene na poklopcu naše improvizirane peči od metalnog bureta. Svatko dobiva šalicu vrućeg čaja od kamilice i po dvije lepinje veličine ženskog dlana tanke oko pola centimetra sa nekoliko manjih crnih ispupčenja nastalih pečenjem na jako zagrijanoj metalnoj plohi.
Šutke zubima mrvimo manje komade pogače pa dugo žvačemo a kada se sve rastopi u ustima onda popijemo gutljaj čaja. Prisjećam se svoga djeda koji je preživio križni put od Bleiburga duž Hrvatske sve do s...