DAVID BLAŽEVIĆ

OSEBUJNI DOKTOR ZNANOSTI I POZNATI DJ S OBITELJI SELI U FINSKU Dobio prestižnu stipendiju na temelju ideje koja mu je sinula dok je čuvao koze u Istri

    AUTOR:
    • Tina Premec

  • OBJAVLJENO:
  • 21.03.2019. u 19:19

Tomislav Krišto / CROPIX, Privatni album

Iza zabavne ideje krije se vrlo sofisticirana tehnologija koju će Blažević sada tri godine razvijati u Finskoj

Mogu li domaće životinje proizvoditi električnu energiju? Ta tema istraživanja donijela je 35-godišnjem Davidu Blaževiću, doktoru tehničkih znanosti iz Rijeke, trogodišnju stipendiju “Marie Skłodowska Curie” koju dodjeljuje Europska komisija.

O svojem uspjehu, jer to uistinu jest uspjeh, s obzirom na to da radi se o prestižnoj stipendiji koja se iznimno teško dobiva, Blažević je obavijestio svoje prijatelje na Facebooku. I tek su tada mnogi doznali da je Blažević, širem krugu ljudi poznat kao DJ dr. Smeđi Šećer, ujedno i znanstvenik te da ono “dr.” nije tu samo kao ukras u umjetničkom imenu.

Oni malo bolje upućeni znali su da je Blažević svojedobno bio viši asistent na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, pa čak i da je dao otkaz i sa suprugom Dorom otišao čuvati koze, no većina koja je u sitne sate plesala u nekom od noćnih klubova diljem regije uz njegovu živopisnu glazbenu selekciju nije znala ništa od navedenog.

Moja zadnja gaža

Blaževiću sada predstoji posljednja gaža, koju će u travnju odraditi u Sarajevu, a potom mu slijedi pakiranje jer se u lipnju s obitelji seli u Finsku, gdje će u sklopu uglednog Sveučilišta Tampere provoditi svoje istraživanje.

- Iza mene ne stoje institucije, prijavio sam se sam na nagovor prijateljice. Imao sam ideju tog istraživanja, razrađivao je i čak zajedeno s kolegama sa Sveučilišta u Rijeci prijavio Zakladi Adris u Hrvatskoj, ali nije prošla, što me danas i ne čudi jer projekt nije bio dobro napisan. No, ideja mi je i dalje cijelo vrijeme bila u glavi, pa sam u ožujku prošle godine odlučio sam kupiti instrumente i provoditi eksperimente. Prijateljica Mia mi je rekla da sam lud i da pogledam stipendije ‘Marie Curie’.

 

Nevjerojatno, ali od mog guglanja stipendije i slanja prijedloga projekta do odlaska u Finsku prošlo je samo mjesec dana. Javili su mi se, rekli da im je projekt ‘bomba’ i da dođem kako bih im razložio svoju ideju i istraživanje te prošao brzi tečaj pisanja prijave za stipendiju. Pisao sam je pet mjeseci i pet sam mjeseci čekao i, evo, od guglanja do stipendije prošlo je 11 mjeseci, a uobičajeno je da se tek iz drugog, trećeg pokušaja prođe - objašnjava Blažević.

Ono što se svidjelo Zakladi “Marie Skłodowska Curie” bila je Blaževićeva ideja da se iz koncepta “precizne poljoprivrede”, koja se još naziva “pametnom” i “digitalnom”, a riječ je o učinkovitom upravljanju resursima u sklopu treće Zelene revolucije, izbace potrošne baterije koje su veliki zagađivači ekosustava.

Možda u Hrvatskoj, u kojoj sve više izumire stočarstvo, to zvuči svemirski, ali razvijene države Europske unije već dva desetljeća koriste nove tehnologije u poljoprivredi. Domaće životinje tako su opremljene pametnim uređajima koji aktivno prate njihovo zdravstveno stanje, kvalitetu života, cikluse stresa te stanje nastambi i zdravlje pašnjaka. No, ti ugrađeni osjetnici ili senzori rade na potrošne baterije, a Blaževićeva ideja koja se tako svidjela Zakladi bila je iskoristiti kinetičku energiju krave, koze, ovce, dakle kretanje životinje, i pretvoriti je u električnu energiju koja pogoni te senzore.

Projekt je nazvan ENTRAP - Energy Harvesting in Precision Agriculture Applications, a Blažević je za njega osvojio trogodišnju individualnu istraživačku stipendiju u okviru programa EU “Horizon 2020” za 2018. godinu.

Uloga koza

Međutim, put do ideje koja mu je donijela stipendiju nije uobičajen za akademsku zajednicu i koliko god to neobično zvučalo, važnu su ulogu u tome odigrale koze.

- Radio sam na Fakultetu sedam godina, nakon doktorata još godinu dana. No, sve mi se manje i manje dalo raditi. Otišao sam tri mjeseca na porodiljni i shvatio da se više ne želim vratiti jer mi se nije sviđao sustav u kojem zbog svih obaveza nemate vremena za koncentrirano istraživanje. I taman kad sam dao otkaz, prijateljica Hela, koja ima kozarsku farmu Drijade u Šumberu blizu Labina, nazvala nas je i rekla da treba ljude te pitala bih li s obitelji došao raditi na farmu. Šest mjeseci smo proveli na farmi, brinuli se za stočni fond, vodio sam koze na ispašu, proizvodio mliječne proizvode. Tamo mi je Hela spomenula tu tehnologiju virtualnog ograđivanja jer prati sve što se događa s novom tehnologijom za stočarstvo.

Tu mi je sinulo da bih možda mogao iskombinirati ono na čemu sam ja doktorirao, a to je pretvaranje mehaničkih vibracija strojeva u električnu energiju. Gledajući životinje na ispaši, palo mi je na pamet da taj isti princip primijenim na kozama i kravama. Počeo sam istraživati i shvatio da nitko nije na životinjama napravio takav eksperiment. A to je sada vrlo atraktivno jer će sve više i više domaćih životinja u budućnosti biti opremljeno pametnim uređajima, pametnim ogrlicama i sve više farmi imat će virtualno ograđivanje umjesto fizičkog - ističe Blažević, koji tek treba osmisliti kako će izgledati uređaj koji će od kretanja krava i koza dobivati struju.

Hoće li to biti ogrlica na vratu, uhu, nozi ili možda u obliku tradicionalnog zvona, još ne zna. No kada stigne u Finsku sa suprugom Dorom i dvoje djece, šestogodišnjim sinom Ladom i jednoipolgodišnjom kćerkicom Jagodom, slijedi mu najkompliciraniji dio posla - vrlo detaljan eksperiment.

- Moram priznati kako se nikada ne bih upuštao u ovo da nisam imao iskustva s farme. Gradsko sam dijete i nisam bio puno blizu domaćih životinja. Sada znam kako im pristupiti jer ipak sam vodio na ispašu 120 koza, jedna mi se čak i ojarila, znam i da bih im mogao staviti te uređaje. Nemam straha, samo poštovanje. Prvi mjeseci bit će mi jako intenzivni jer najprije ću za vrijeme ispaše pratiti krave i koze s tri instrumenta istodobno, i to jednu po jednu životinju, i bilježiti ručno kada trči, kada stoji, kada žvače, kad preživa.

Moram napraviti 30-ak takvih eksperimenata kako bih poslije te podatke računalno obradio i izvukao amplitude i frekvencije vibracija karakteristične za određenu vrstu ponašanja. Budući da su vibracije nasumične, trebat ćemo uređaje koji će iskorištavati nasumično kretanje i izvlačiti iz toga maksimalnu količinu električne energije - govori Blažević, pojašnjavajući time i sve rašireniji pojam tzv. energetske žetve.

 

Međunarodni tim

Kako je htio da njegov projekt ima međunarodni karakter, u istraživanje je uključio i druge kolege. Mentor mu je prof. Paavo Rasilo.

- Radit ću eksperimente i u Finskoj i u Hrvatskoj. U Finskoj ću na eksperimentalnoj farmi Fakulteta za šumarstvo i agrikulturu u Helsinkiju provoditi mjerenja na pet krava. Na jednako toliko mjerenja ću provoditi i u Zagrebu, u suradnji s kolegama Agronomskog fakulteta, a u Istri ćemo raditi s deset koza. Svima kojima sam to predložio, oduševili su se. U sklopu tog istraživanja provest ću četiri mjeseca na švedskoj firmi ReVibea koji proizvodi uređaje za pretvorbu mehaničkih vibracija. Rekli su da imaju puno upita za ogrlice za domaće životinje, kojih se samo u zemljama Europske unije prodaje oko 30 milijuna.

Provest ću i dva mjeseca u norveškoj kompaniji No Fence, jednoj od dvije koje proizvode uređaje za virtualno ograđivanje - nabraja Blažević što mu sve predstoji. Sada prvo u Hrvatskoj mora odraditi sva predavanja, posljednju gažu i spakirati se. Što će sa svojom kolekcijom ploča, kojih ima više od 2000, još ne zna. Zna samo da za DJ pult više ne želi stati profesionalno iako će mu glazba zauvijek biti strast. Dosta mu je, kaže, takvog života, koji je posebno intenzivno živio tri godine.

- Još dok smo bili na farmi koza, napravio sam super miks ‘Igrajte se, cigani’, koji je ‘eksplodirao’. Sve su me više počeli zvati da vrtim mjuzu, pa sam se sve više počeo baviti DJ-ingom. Puštam sve glazbene žanrove. Idem od elektronike do narodne glazbe, disca, bossa nove iz 1961. i uklapam to u svoju viziju - objašnjava sada dr. Smeđi Šećer. Pet je godina bio rezident DJ u riječkom klubu Tunel, a među najdražima su mu gaže na Goulash Discu i u zagrebačkom Funku.

- Bio sam uvijek strašno opsesivan u glazbi. Sada mi je ‘kafane’ preko glave i baš mi je počela smetati. Htio bih da mi glazba ostane lijep hobi i ne želim se njome više profesionalno raditi. Ona je luda strast koju sam intenzivno živio tri godine i na kraju sam izgorio, ali glazba neće nestati iz mog života, kaže.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo