Nepodnošljiva i praktički alarmantna situacija s komarcima, koji su unazad 10-ak dana isisali prilične količine krvi iz organizama ljudi i životinja u istočnoj Hrvatskoj, ne pamti se u ovom kraju, koji doduše jest već desetljećima poznat upravo po problemu s letećim krvopijama, prvenstveno zbog velikih poplavnih i močvarnih područja koja su idealna oaza za razvoj ovih insekata.
No, u isto vrijeme nevjerojatno je da se iz godine u godinu, nekada manje, nekada više, ponavlja ista priča i da borba s komarcima u 21. stoljeću izgleda kao unaprijed izgubljena bitka u kojoj se k tome troše ogromni i financijski i ljudski resursi. Nevjerojatno je, naime, da znanost u suradnji s državnim institucijama nije u stanju riješiti ovaj problem. Ili možda jest, ali se to iz nekog razloga ne događa. Da pravo rješenje za komarce postoji i da je ono moguće već godinama tvrdi prof. dr. sc. Josip Milas, primarijus, dr. med., epidemiolog na Katedri za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta Osijek.
No, iz priloženoga vidimo da ga nitko ne sluša. Štoviše, ovaj je stručnjak zbog svojih jasno i javno izrečenih stavova postao svojevrsna persona non grata u dijelu stručne, znanstvene, pa i političke javnosti, kojoj se ne sviđa kada netko “iskače iz tračnica”, premda donosio i prijedloge koji nisu izmišljanje tople vode, nego prenošenje znanja i iskustava koja su dala rezultate u nekim od Hrvatske znatno razvijenijim državama, poput, primjerice, Njemačke. Stoga smo prof. Milasa zamolili da nam iz svog kuta pojasni što se to događa s komarcima u Hrvatskoj, posebice u njezinim istočnim krajevima, gdje je situacija po općem sudu izmaknula kontroli.
nema nikakvih iznenađenja
- Situacija s komarcima nije izmaknula kontroli jer u RH nitko nije u stanju kontrolirati stanje komaraca. Dakle, kontrole nema! Stanje ovisi isključivo o prirodi, ako ima oborina i poplava bit će i komaraca. Stoga nema nikakvih iznenađenja. Drava i Dunav su zbog velikih oborina počele rasti, najavljivao se visoki vodostaj i oni koji su trebali znati znali su (ili su morali znati) da će i komarci biti tu. S čime su odgovorni mislili biti boj? Pa imaju tehnologiju od Marije Terezije. S time doista ne mogu ništa osim puntati se pred svaku sezonu da nisu spremni i svake godine jednako svaljivati krivicu na nešto i nekoga drugog.
Danas je moderan odgovor da se dogodio ‘crni labud’. Ako ste pratili izjave odgovornih u gradu Osijeku i drugim gradovima i općinama, tako je bilo i za ovu sezonu. Bitka je izgubljena i prije nego što je počela. Prijašnjih godina je bila suša pa nije bilo poplavnih komarca. Ali je bilo urbanih komaraca, a za mene kao epidemiologa su oni puno važniji javnozdravstveni problem - započeo je prof. Milas, koji nam je potom, zbog boljeg razumijevanja priče, a prije nego što ćemo se vratiti na probleme s kojima se suočavaju građani istočne Hrvatske, pojasnio razlike u vrstama komaraca.
- Grubo rečeno, u ovom podneblju postoje dvije vrste komaraca. Prvi su urbani komarci. U tu skupinu spada u zadnje vrijeme razvikani tigrasti komarac i drugi. Oni imaju legla u neposrednoj blizini ljudskih i gospodarskih nastambi gdje ljudi svojim aktivnostima i načinom života omogućavaju postojanje malih vodenih rezervoara kao septičkih jama (kod nas su one ustvari crne jame jer su vodopropusne), kanalizacijskih šahtova, bačava za vodu, starih guma i slično. Takvi su komarci jako agresivni (za jedan obrok ubodu i do 10 puta) i oni prenose uzročnike bolesti.
Oni su aktivni preko cijelog dana pa je iluzorno protiv njih primjenjivati u nas klasične metode kontrole odraslih komarca. Protiv njih se treba boriti svaki stanovnik. Drugi su poplavni komarci. Oni nastaju nakon velikih oborina izlijevanjem rijeka. Što je vodostaj veći, voda će poplaviti i aktivirati veći broj legla komaraca (ili jajašaca komaraca). Međutim, ti komarci nisu toliko agresivni kao urbani (za obrok u pravilu jednom ubodu), ali se pojavljuju u rojevima pa to stvara u stanovništvu neizdrživo stanje boravka na otvorenom (ili zatvorenom).
Ovi su komarci aktivni u rano jutro i navečer pa ih se na klasični način može kontrolirati. Za sada nije dokazano da ovi poplavni komarci prenose uzročnike bolesti, iako je eksperimentalno dokazano da mogu - objasnio je prof. Milas i podsjetio da je “u Slavoniji, posebno u Osijeku i njegovoj okolici oduvijek bilo komaraca i bit će ih”, ali i upozorio da bi se situacija i dodatno mogla pogoršati i prenijeti na cijelu Hrvatsku.
- Prije 100-tinjak godina u Slavoniji je postojala autohtona malarija. Nakon njene eradikacije komarci su do unazad nekoliko godina bili molestirajući problem. Sada su postali i dodatno javnozdravstveni problem zbog toga što prenose uzročnike bolesti koje nisu stoljećima zabilježeni na ovom području. Ili su možda i ranije postojali, ali nisu dokazani! Budući da se klima mijenja, za očekivati je da će, ponajprije na području Jadrana, komarci početi živjeti cijelu godinu, a u unutrašnjosti će se njihova aktivnost produžiti i u kasnu jesen.
To će sasvim sigurno donijeti nove bolesti koje nisu postojale u ovim krajevima. Iako sam odgovorne na različitim razinama vlasti, od najnižih do najviših, više puta u zadnjih 10-tak godina upozoravao na buduće izazove i posljedice po zdravlje zbog komaraca, s tugom zajedno s vama svjedočim tome da se ništa po tom pitanju ne čini - upozorava prof. Milas.
nema promišljanja unaprijed
- Nekoliko mjeseci nakon toga došlo je do pucanja nasipa Save i obistinilo se sve što sam napisao. Dakle, odgovorni ljudi na svim razinama, posebno zdravstvenim, nisu u stanju promišljati unaprijed na temelju sadašnjih dokaza, ali ne daju ni drugima da to učine. To mogu raditi jer ne odgovaraju za učinjeno ni za neučinjeno. U susjednoj državi, Srbiji, već niz godina ljudi umiru od groznice zapadnog Nila. U posljednjih nekoliko godina počeli su obolijevati, odnosno umirati i u Hrvatskoj, ali još uvijek ne u tolikoj mjeri. Pitanje je trenutka kada će se i to početi događati. Tko će biti odgovoran za bolest, invalidnost ili smrt?
Oni koji odlučuju o kontroli komaraca trebali bi snositi odgovornost za ono što nisu poduzeli da spriječe zarazu i njezine posljedice, a znaju što sve treba poduzeti. Ja i drugi smo ih više puta na to upozorili. Prekretnica će biti ako DORH zatraži odgovornost za smrt ili invalidnost od bolesti koje prenose komarci - smatra prof. Milas, koji je još prije 11 godina izradio Strategiju kontrole komaraca u Osječko-baranjskoj županiji, a bio je i komentor doktorske studije o ekonomskim posljedicama postojeće kontrole komaraca.
- Nažalost, do danas se ništa, kad je riječ o kontroli komaraca, nije učinilo. U tim se dokumentima polemizira i tzv. granica tolerancije od 15 uboda u 15 minuta. To je za mene smiješno, da drugačije ne napišem. Jednom gradonačelniku Osijeka sam prije više godina napisao pismo u kojemu sam tražio da grad Osijek bude mjesto s nula komaraca. Tehnologija postoji. Drugi su to napravili. On je taj moj prijedlog osobno promovirao, ali ne i ono s čime bi se to postiglo. Nažalost, pravi populizam. Da se malo poigram, zamislite turistički brend Odmor bez komaraca u RH ili tako nekako. Da je išta od modernog i učinkovitog načina kontrole komaraca prihvaćeno danas ne bismo imali ovaj problem.
Ako jedan gradonačelnik kaže da građani misle da je tretman avionima pravo rješenje, tada im dajmo avione. Što nakon ovoga može učiniti struka? Očito postoje drugi razlozi zašto se ne primjenjuju učinkovite metode koje daju rezultat. To bi netko drugi trebao reći. Slično je u gradnji cesta. Građevinci kažu da neće raditi bolje, projektanti projektiraju lošije ceste, nadzor upitno nadzire kvalitetu izgradnje sve kako bi opet za koju godinu imali posla... Natječaji koji se rade za komarce obvezatno traže i larvicidni tretman, iako se zna da ga oni koji su dobili posao neće moći odraditi. Pored toga, larvicidnom tretmanu pristupaju na isti način kao i tretmanu odraslih komaraca, bez pripreme.
Grad Vukovar je još prošle godine (ili do pretprošle) u natječaju tražio rezervaciju tri aviona, iako mi se čini da toga nema u RH. Osijek to nije tražio pa na vidjelo izlazi potpuni amaterizam - istaknuo je profesor koji se s komarcima kao javnozdravstvenim problemom bavi već 30 godina, pri čemu surađuje s brojnim stručnjacima iz svijeta, razmjenjuje informacije, iskustva... Među njima je i organizacija Kommunale Aktionsgemeinschaft zur Bekämpfung der Schnakenplage (KABS), koju je osnovalo više općina i gradova iz Njemačke i Francuske uz rijeku Rajnu i koja nadzire 300 kilometara poplavnih područja s godišnjom površinom tretiranja oko 25.000 ha.
- Prvi put sam u KABS-u bio 2001. godine i tada sam vidio tehnologiju ledenih granula. Tu sam tehnologiju zajedno s prof. Enrihom Merdićem iz Zavoda za biologiju u Osijeku predložio Gradu Osijeku, koji ju je prihvatio. Tehnologija je bila tu, ali drugi nisu odradili posao kako valja pa ona nije dala rezultat kakav ima u Njemačkoj - kaže prof. Milas o njemačkim iskustvima za koja tvrdi da su primjenjiva i kod nas.
uništavanje zametaka
- Tamo već desetljećima rade isključivo larvicidni tretman i po tome su jedinstveni u svijetu. I da, imaju rezultat 0 komaraca. A prije su imali istih problema kao i mi ovdje. Zadatak KABS-a je imati 0 komaraca. Zadatak općina i gradova je dati pravni okvir za djelovanje KABS-a i osigurati financijska sredstva toliko koliko je potrebno za rezultat od 0 komaraca i ništa više. Vrlo jednostavno! I to funkcionira. Osnovna tehnika su ledene granule i nadasve permanentan monitoring kao najvažniji dio za uspjeh. Krucijalni element monitoringa su poplavne mape.
Mi ih nismo imali, niti ih sada imamo i zato tehnologija granula kod nas nije dala rezultat. A mape su trebale biti napravljene i po njima se tada trebalo raditi. Pored toga, za urbane komarce vodi se evidencija o njihovim leglima, svako domaćinstvo dobiva besplatna larvicidna sredstva i tako dalje. Novine npr. pišu: ‘Jeste li danas pitali vašeg susjeda je li napravio to i to…’ - kazao je prof. Milas, dodavši da se “tretiranje provodi neprekidno”.
- Veličinom je njihovo područje veliko kao i područje koje okružuje grad Osijek, s tim da je ovo naše područje višestruko složenije za kontrolu nego ono uz Rajnu jer na ‘naše’ komarce utječu pojedinačno i međusobno dvije rijeke - Dunav i Drava. Uglavnom, svaki stanovnik uz Rajnu na području koje se tretira izravno mora platiti godišnje otprilike 1,5 eura, pa je prosječno godišnji tretman oko 3,5 milijuna eura. Kod nas tako nešto nije moguće, bar za sada. U Njemačkoj se u sezoni zaposli i do 150 ljudi, a u KABS-u cijele godine radi oko 30 osoba.
U francuskoj Provansi za istu količinu posla kao i u Njemačkoj građani plaćaju godišnje oko 12 milijuna kuna i imaju stalno zaposlenih oko 170 osoba. Moje je mišljenje da bi u Osijeku 0 komaraca mogli imati uz proračun oko 3 milijuna eura. Drugim riječima, nema smisla trošiti novac na nešto što ne daje rezultat jer je tada novac uzaludno potrošen. To se vidi iz trenutačne situacije - istaknuo je prof. Milas, koji stoga pozdravlja ideju o osnivanju Javne ustanove za borbu protiv komaraca.
- To sam predložio i u strategiji koju sam napisao. Nadam se da će do toga i doći i još se nadam da ta ustanova neće biti još jedan administrativni promašaj, nego da će biti nešto kao KABS sa svim zadacima i odgovornostima - rekao je naš sugovornik, kojega smo pitali može li Hrvatska i kada postati zemlja bez komaraca.
- Sve kada bi netko i počeo rješavati komarce s ciljem da ih doista nema, takav cilj nije moguće ostvariti preko noći, to traje godinama. I to rješava isključivo struka. Put za ostvarenje takvog cilja je vrlo težak, ali nije nemoguć. Za takvo nešto bi se trebala donijeti odluka na razini RH kao strategija i operativni plan. Koliko bi to koštalo teško je reći. Npr. tretiranje uz Jadran je jedna tehnologija, a za poplavna područja potrebna je druga tehnologija.
Kad je riječ o Osijeku, uvijek se u prvi plan stavlja blizina Kopačkog rita kao najvećeg legla i izvorišta komaraca, pri čemu je problem što se zbog zaštite tamošnjeg biljnog i životinjskog svijeta ne može djelovati uobičajenim insekticidima. No, prof. Milas i o tome ime svoje mišljenje, kao i prijedloge za rješenje problema.
kopački rit je samo izgovor
- Prema moji podacima, a jako sam ih puno prikupio, Kopački rit nije veliki problem, već više služi kao alibi za neučinkovitost sadašnjem načinu kontrole komaraca. Kopački rit i Ministarstvo zaštite okoliša dali su prije 20-tak godina dozvolu za tretiranje cijelog Kopačkog rita. Dozvola je dobivena jer se koristila tehnika ledenih granula - rekao je prof. Milas, kojeg smo u tom kontekstu upitali i što je s toplokrvnim životinjama kojima je Kopački rit prirodno stanište, a koje komarci ugrožavaju možda čak i više nego ljude.
- Kad nastupe ovakvi ekstremi postavlja se osnovno pitanje koga ili što štititi prije, ljude ili životinje, i što se može koristiti i kako - smatra prof. Milas, koji ima poruku i za same građane: “Građani ne smiju očekivati da će netko umjesto njih doći i staviti npr. mrežicu na ozraku kanalizacije ili im ući u dvorište i isprazniti bačvu ili prevrnuti gumu u kojoj je voda s ličinkama u njihovu dvorištu. To trebaju sami učiniti. Ali ih lokalne vlasti u suradnji sa strukom moraju educirati,” poručio je naš sugovornik.
S obzirom na to da je liječnik, prof. dr. Milas na problem komaraca prioritetno gleda s javnozdravstvenog aspekta.
- Komarci prenose uzročnike različitih bolesti. Spomenuo sam groznicu zapadnog Nila, Dengue, malariju, Ziku i slično. Sve su to zaraze koje u pojedinaca mogu završiti invalidnošću ili smrću. Dakle, ovo je javnozdravstveni problem. Zamislite da moji sugrađani, ali i drugi, večeras ne mogu šetati promenadom uz Dravu, nego se moraju skrivati po kućama. Kako to indirektno utječe na zdravlje? Što će raditi? Gledati televiziju?
Koje su štete u poljoprivredi na blagu? U spomenutoj disertaciji procijenili smo da su posljedice štete od komaraca na farmama krava u OBŽ oko 20 milijuna kuna, a zajedno oko 45 milijuna kuna! Zato sam slao dopise u više ministarstva, ali odgovora nije bilo - upozorava prof. Milas i ističe:
- Danas se u svijetu najviše umire od bolesti koje prenose komarci. Dominira malarija od koje se u svijetu razboli više od 200 milijuna ljudi, a umre više od 500.000 ljudi. U zadnjih nekoliko godina dogodila se i Zika, koja bi mogla postati prijetnja u RH. Od groznice zapadnog Nila u Italiji je 2017. godine umrlo više od 100 osoba, u Srbiji 35... Do prije 20 godina od ovih bolesti u EU nije nitko obolijevao.