KULINARSKI DNEVNIK MAME ANE

OSMERO IH JE, KUHAJU SVAKI DAN, JEDU ZDRAVO, A BUDŽET ZBOG TOGA NE TRPI 'Jedva stanemo za isti stol, ali na ručak rijetko potrošim više od 100 kuna'

    AUTOR:
    • Karmen Miletić

  • OBJAVLJENO:
  • 25.10.2019. u 22:36

Tata Marko (47), majka Ana (41) i njihova djeca: Klara (12), Josip (9), ide u treći razred, Janko (8), prvašić Bartol (7), Blaž (3) i najmlađi Ilija, koji ima tri mjeseca

 

Moderne obitelji danas, čini se, sve više zaboravljaju važnost okupljanja za stolom. Ili zbog zgužvanih dnevnih rasporeda, posla, škole i izvannastavnih aktivnosti, jednostavno - ne stižu.

Prednosti obroka s našim najbližima ima zaista mnogo, primjerice zdravije prehrambene navike djece, ali i odraslih, stvara se bolja povezanost među članovima obitelji, a i zabavnije je jesti u ekipi… Vedru i pozitivnu atmosferu za stolom osjete i mala djeca, mi odrasli im time dajemo dobar primjer za budućnost. Sve to znaju i stilom života potvrđuju supružnici Jerbić iz Varaždina, jer u njihovom toplom domu dvije najvažnije prostorije su blagovaonica i kuhinja.

Kuhinja pogotovo - tu mama Ana i tata Marko spravljaju razna variva, krem juhe, salate, špagete bolonjez, rižu i pohance jer njihovi klinci to najviše obožavaju, a i često im pomažu u pripremi jela. Oni su pravi mali tim! Osim kad su palačinke u pitanju. To mališani rade potpuno sami, a smjesi uvijek dodaju i cimet, taj je začin njihov, otkrivaju, “tajni” sastojak. Hladnjak je uvijek krcat, iznutra namirnica, izvana papirićima s rasporedima tjednih i mjesečnih obaveza.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Kao vojska

Marko (47) i Ana (41) imaju šestero djece, najstarije i jedina kći Klara ima 12 godina i ide u šesti razred, Josip ima devet godina i ide u treći razred, osmogodišnji Janko ide u drugi razred, prvašić Bartol u studenome će navršiti sedam godina, Blaž ima tri, a Ilija ima isto tri, ali mjeseca…

Budući da oboje dolaze iz obitelji s više djece, ideja da će i sami stvoriti veliku obitelj bilo je nešto s čime su unaprijed računali.

“Krećemo se u krugu prijatelja i kumova koji i sami imaju više djece, a nedavno smo se učlanili u udrugu Obitelji 3plus koja okuplja obitelji s troje i više djece i tako smo još dodatno proširili krug ljudi s kojima dijelimo slične brige i životna promišljanja.

Često roditelji danas razmišljaju što je ono najbolje što možemo ostaviti svojoj djeci, a mi mislimo da su to upravo braća i sestre, da imaju jedni druge tijekom cijelog života. To vidimo na našim obiteljima iz kojih potječemo, jer povezanost s bratom ili sestrom je veza koju nikakve životne okolnosti ne mogu narušiti”, otkrivaju ovi roditelji.

Kuhati za njihovu “malu vojsku”, uskladiti sve njihove obaveze i okupiti se zajedno za stolom nije lak zadatak, ali oni, ne samo da iz dana u dan u tome uspijevaju, nego često na ručak ili večeru pozovu baku, didu i prijatelje kako bi ih za stolom bilo još više!

“Kuhinja nam je praktična i velika, a suđa, stolaca i mjesta za stolom se uvijek nađe dovoljno za sve nas i goste. Za stolom se već uglavnom zna gdje je čije mjesto, no u zadnje vrijeme bude i problema jer se Blaž (3) želi izboriti za svoje, a mnoga su već zauzeta. Zajednički obroci baš uvijek su bučni, uvijek je na dnevnom redu neka tema koja nije mogla čekati da prođe objed”, priča nam ovaj sretan tata dok ga okružuje njegovih šestero veselih mališana.

 

“Mjesečno trošimo na hranu otprilike 4000 kuna, a uspijemo napraviti ručak za manje od 100 kuna za nas osmero”, nadovezuje se supruga Ana.

Kako? Evo kako živi i jede ova velika sretna varaždinska obitelj.

“Kuhati za više osoba nije puno drugačije nego kuhati za manje ljudi, samo je važna priprema i planiranje. Kako su djeca dolazila, bilo je potrebno naći sisteme kako se organizirati i olakšati si pripremu obroka. To je toliko postupno išlo da nam danas pitanje kako smo naučili kuhati za više osoba zvuči neobično.

Kuću u kojoj živimo planirali smo paralelno s rastom broja članova naše obitelji, i tako smo ju projektirali da bude praktična i organizirana, kuhinja i smočnica koja zajedno s blagovaonicom i dnevnim boravkom čini jedan veliki otvoreni prostor u kojem se dobro osjeća velik broj ljudi istovremeno”, priča Anin suprug Marko koji je diplomirao violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i stalno je zaposlen u opernom orkestru u Mariboru.

Što se tiče tehničkog i financijskog dijela kućanstva tu je on glavni, kaže, no uspavljivanje djece, vožnja i šetnja kolicima po kvartu, odlazak na roditeljske sastanke ili k liječniku obavljaju ravnopravno. Nabava hrane, kuhinja i priprema uglavnom je Anino područje, kao i sve ono što ide uz održavanje, čišćenje doma i njegovo funkcioniranje. Pod time ne misle da samo ona kuha, pere i posprema, ali ona je glavni koordinator, drži tri kuta kuće.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Spašava ih škola

“Kod kuće kuhamo svaki dan, ili suprug ili ja. Rijetko kada baš kuhamo dan prije, ali često pripremimo namirnice za drugi dan. S obzirom na to da nam djeca idu u produljeni boravak gdje imaju ručak, preko tjedna kuhamo u manjim količinama, za ručak skuhamo i više da onda možemo zajedno večerati. Praznicima i vikendima kuhanje malo je veći izazov pa ponekad onaj supružnik koji ne kuha ode ujutro s djecom na vožnju biciklom, izlet ili samo na igralište da olakša onome koji kuha”, opisuje Ana, profesorica mađarskog i njemačkog jezika, trenutno na porodiljnom dopustu.

“Kolače pečemo gotovo jednom tjedno. Najčešći sastojak kolača su lješnjaci, a radimo još puno i čupavce, no djeci je najbolja voćna rolada od mascarponea i šumskog voća. Pečemo puno suhih kolača, muffine, a petkom često i zlevku od kukuruznog brašna. Nedjeljom se nekad peče i kuglof, pa se onda uz kavu poslije ručka počastimo. Volimo raditi i voćnu salatu, to je odličan način da se potroši sve voće koje je na rubu da se počne kvariti. Jabuke su gotovo svaki dan u zdjeli”, pričaju ovi roditelji.

“Svaki dan kupujemo ono osnovno, a to su kruh i mlijeko. Dnevno se popije više od 2 litre mlijeka, a kruha ipak ne toliko pa nam jedan veći kruh od 700 g bude dovoljan za dva dana. Jednom tjedno idemo u veću nabavu, kad se kupuju namirnice za sljedeći tjedan. Uvijek iskoristimo priliku ako je tjestenina na sniženju, no na akcijama se gleda i na deterdžente i ostale stvari potrebne za kućanstvo.

Jedemo dosta maslaca pa je onda i on u fokusu, a u samom dućanu se još često naiđe na nešto povoljno pa uzmemo veću količinu jer znamo da će se iskoristiti prije ili kasnije. Meso na akcijama često kupujemo, pa se onda i zamrzne ako je potrebno”, otkriva ova mama. Ona voli kuhati zdrave obroke, kombinirati razne sjemenke i povrće, pa često za večeru spremi samo bogatu salatu.

“Omiljeno jelo nemamo, ali svi volimo jela pripremljena na domaćem korčulanskom maslinovom ulju. Volimo salate od sezonskog povrća. Rajčicu i kisele krastavce vole svi. Često jedemo domaću piletinu i krumpir, dosta kuhamo variva, u sezoni povrća puno radimo krem juhe”, kaže ova mama.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Bakin doručak

“Doručak je gotovo uvijek ‘slatki’, znači maslac i neki od pekmeza koje radi baka. Ponekad ako ne stignemo ujutro prije škole pripremiti doručak onda djeca pojedu žitne pahuljice u raznim varijantama s mlijekom. Jednom u tjednu (najčešće srijedom) i u nedjelju za doručak se jede kruh s Nutellom. Za večeru često jedemo ostatke od ručka, ili nešto slano”, nadovezuje se tata Marko. Ponekad i oni “zgriješe” pa naruče pizzu za sve, kao obični smrtnici.

“Pizzu često naručujemo iz obližnjeg restorana, i to u izvanrednim situacijama kad se recimo dogodi da se u gradu zadržimo malo dulje, ili se netko razboli pa umjesto kuhanja moramo ići doktorici. Ponekad si priuštimo odlazak u restoran, jer to nije samo zato da doma ne kuhamo, već je povod tome uglavnom nekakva prigoda - rođendan, godišnjica, neki praznik i slično. Djeca se svakom odlasku u restoran vesele radi same promjene, njima je to uvijek neki posebni događaj”, kažu.

Uz svu moguću organizaciju, popise i planove, dani u obitelji Jerbić znaju izgledati poprilično kaotično, ali njima i to pričinjava zadovoljstvo! Nije važno koji je obrok u danu zajednički, to može biti doručak, ručak ili večera, važno im je samo da su zajedno!

“Djeca nam pomažu da se mijenjamo na bolje, da nismo toliko okrenuti individualizmu... Ljudi danas gledaju na djecu kao na nekoga tko ti onemogućuje da se ostvariš na svim područjima života, a mi mislimo da je to upravo suprotno tome”, zaključuju Jerbići.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo