SESTRE DANČARICE

OVE ČASNE SESTRE NISU POKLEKNULE PRED SUVREMENIM OBILJEŽAVANJEM ADVENTA 'Nastojimo biti skromne, ni bakalar ne pravimo jer je pretjerano skup!'

Privatni album /Slobodna Dalmacija

 

 

Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća, ili sestre dančarice, Dubrovčanima su poznate i kao sestre koje su od samih početaka posvećenije životima drugih, kužnih i bolesnih, koje su kroz povijest njegovale u tamošnjem Lazaretu, ali i sestre bez čijeg blagoslova nijedan pomorac nije prošao pokraj samostana na Dančama.

Ova mala zajednica čini 18 sestara, čvrsto povezanih dugogodišnjim zajedničkim životom, a posebno je to izraženo uoči velikih blagdana. Božić je pred vratima, a doba adventa ili došašća za njih je ispunjeno, kako kaže sestra Ružica Barić, radosnim iščekivanjem. Živeći svoju svakodnevicu u zajednici i liturgijskom životu, nemaju previše vremena za razmišljanje o tome kako se advent danas slavi u svijetu jer je za njih sve to malo pretjerano, piše Slobodna Dalmacija.

Mise zornice

– Mi možda imamo i mali otpor prema današnjem načinu slavljenja, jer advent nije prenakićenost već od kraja listopada, ta bespoštedna komercijalizacija koju danas cijeli svijet zdušno prihvaća, jer zna se kad počinje advent i kad završava, i njegova bit zaista nije u materijalnome, nego u iščekivanju dolaska Isusa, koje mi proživljavamo u puno dimenzija, a jedna od njih je budnost. Mi kao redovnička zajednica pripremamo se u liturgijskom vremenu misama zornicama. Ustajemo rano, molimo na jedan drukčiji način, nastojimo se pripraviti i obnoviti, korigirati svoje misli i ponašanje i činiti dobro. No ni mi ne možemo živjeti bez izvanjskog utjecaja, i mi smo slabe na vanjske znakove došašća, ali ne prenosimo to blještavilo u svoj samostan. Od boja kod nas prevladava liturgijska boja – ljubičasta, a, uostalom, i mi sestre smo samo žene i badava se trudimo, moramo ipak dodati neke raskošnije detalje – smije se sestra Ružica, dodajući kako i one imaju slabosti kao i bilo tko drugi.

 

– Adventski vijenac kod nas ne mora čak ni biti vijenac, može biti i nekakav aranžman, bitno je da se u njega uklope četiri svijeće koje označavaju to postupno iščekivanje koje se pojačava 17. prosinca. I sama sam slaba na dekoracije, uživam ih praviti iako to nije samo dekorativni detalj, te takvih dekorativnih vijenaca i aranžmana bude nekoliko u kući. Imamo i neki svoj način obilježavanja ovog doba. Posebno su nam važne naše prelijepe pjesme koje navješćuju dolazak Isusa, mislim da nijedan narod nema takve napjeve. Rado ih slušamo, i tijekom obavljanja svakodnevnih dužnosti u pozadini se čuje adventska melodija.

Privatni album / Slobodna Dalmacija
 

Kadionik s tamjanom

– Sestre koje kuhaju rade to s puno više veselja uz takvu glazbu – kaže sestra Ružica za Slobodnu Dalmaciju.

– Svaka je sestra u našoj zajednici drukčija, kao i svugdje drugdje, i svaka ima neki svoj način, nešto što voli više ili manje. Svaka sestra u svojoj sobi pred sam Badnjak napravi jaslice. Imamo onih koje vole minimalizam pa sve simbolično stane u dječji dlan, a imamo i one koje zauzmu pola sobe i donose i građevinski materijal, ali sve to bude sjajno – smije se sestra Ružica.

– Jedna sestra nosi kadionik s tamjanom, a druga škropljenik s blagoslovljenom vodom, i sve zajedno idemo u procesiji od sobe do sobe i blagoslivljamo svaku sestru i sobu. Iako imamo blagoslov kuće na Bogojavljenje, nama je ovo nešto samo naše, intimno. Na svakom stolu u svakoj sobi imamo različite slatkiše, bombone ili čokoladice i slično, malo se počastimo i nama je to prelijepo i potiče zajedništvo. Sveti Frane prvi je koji je napravio jaslice i mi kao franjevke posebno njegujemo tu tradiciju. Možda sve ovo nekome zvuči onako dječje, ali mi to volimo upravo zbog toga.

Također, imamo i još jedan zajednički običaj. Napišemo na papiriće imena svih sestara i ubacimo ih u košaricu. Potom svaka sestra izvlači papirić s imenom, i čije ime dobije, za tu se sestru treba moliti u došašću i za nju napraviti dar za Božić. Upravo taj dar ima neprocjenjivu vrijednost. Dat ću vam i primjer – jedna od starijih sestara za mene je jednu godinu trebala moliti i napraviti mi dar, jer mi sve izrađujemo same, nema kupovanja. Ona je starija, i ruke joj se dosta tresu, nema baš snage u prstima zbog artritisa. Ona je meni jednog Božića isplela jednog prelijepog anđela. I sad kad znate da je to žena koja se prstima teško služi, i kad shvatite koliko je ona truda i ljubavi u to uložila, samo da meni to isplete, to je nešto neprocjenjivo – kaže sestra i dodaje kako su i one samo ljudi, i nekad imaju nesuglasica.

– Često se dogodi da, primjerice, izvučemo ime upravo one sestre s kojom smo imali nesuglasice. I to je trenutak kad treba sve zanemariti i iskorigirati sebe i svoje misli, i moliti za tu sestru, jer ljubav zaista ne dolazi bez križa – dodaje sestra Ružica. Na blagdan svete Lucije 13. prosinca u ovom sasmostanu obvezno je sijanje pšenice u nadi da će iz toga izrasti nešto novo i iščekujući svjetlost svakodnevno paze na posijano.

Dobrota i ljubav

– Slavimo i blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je ujedno i naša zaštitnica, pa tada organiziramo ili dolazak sestara iz regije kod nas, ili naš odlazak na nekakav izlet, uz obaveznu svetu misu u crkvi Male braće. Običavamo napraviti i sličice svetaca, i u došašću svaka sestra izvuče jednu sličicu, i tom se svecu moli kroz godinu. Sestre sve izrađuju s onime što imaju, Božić jest blagdan darivanja, ali to ne znači nužno trošenje novca. Imaju i svoje đardine, sade ono što mogu i što im treba i ne oskudijevaju ni u čemu, ali ipak poručuju kako, bez obzira na izvanjske utjecaje, nastoje sačuvati skromnost došašća i Božića, jer je najvažnije podijeliti dobrotu, ljubav, pažnju i osjetiti zajedništvo.

Sličica iz Austrije: ljudi isprazne novčanike i duše

Nedavno je sestra Ružica bila u Austriji. "Bio je kraj listopada, nisu još bili ni Svi sveti blizu, i začudila sam se okićenosti, blještavilu, mamilicama u izlozima, kojima i ja koji put jedva odolijevam.

Sve je to ipak malo prerano i previše, čini mi se da ljudi doslovno isprazne novčanike i duše, i kad prođe Božić nastupi jedna depresija i praznina, zato nastojimo sve obilježavati skromno."

Vrijeme odricanja

Vrijeme došašća obilježeno je i odricanjem. "Iako nas nije puno, žene smo, i imamo svoje slabosti. U ovo vrijeme svaka se odrekne nekih svojih sitnica, kroz vrijeme adventa imamo i skromnije obroke, pa ono čega se odreknemo poklonimo nekoj siromašnoj obitelji.

Nije to puno, ali je od srca i puno znači i njima i nama, i time se vodimo i u našoj zajednici, među nama. Primjerice, za Badnjak obavezno pravimo prikle, bez toga se zaista ne može, ali bakalar ne pravimo, i nećemo ga ni praviti. I to iz principa, zato što je pretjerano skup, a proslaviti se može i drugačije i jeftinije a da je fino", odlučna je sestra Ružica, a i ostale sestre u ovoj skromnoj zajednici je podržavaju.

 


Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo