EMANUELE RONCALLI

'OVO NISAM U ŽIVOTU VIDIO' Za Jutarnji progovorio svjedok užasa iz talijanskog žarišta pandemije: 'Točno se sjećam dana kada je sve izmaklo kontroli'

AFP / privatni arhiv

Emanuele Roncalli i prizori iz Bergama

 

Prenatrpane bolnice, kolone vojnih kamiona koji prevoze leševe na kremiranje, puste ulice, skoro pa policijski sat… Scene su to iz talijanskog Bergama koje potresaju javnost.

Nadrealne su i samim stanovnicima koji još uvijek od šoka ne znaju što ih je snašlo. Priča nam to ugledni talijanski novinar Emanuele Roncalli koji je 28 godina u novinarstvu, ali se sa sadašnjom situacijom koja vlada u njegovom Bergamu nikada nije u životu susreo. A vidio je svašta.

- U 30 godina karijere iskusio sam puno toga, pa čak i na ratom zahvaćenim područjima. Bio sam u Ruandi nakon genocida, u Libanonu, na granici s Izraelom, na Kosovu. Povrh svega, u Ruandi sam vidio crkve popločane leševima i kostima. Mislio sam da sam sve vidio, da sam spreman na sve, ali nisam. Kada sam vidio kamione u koloni s ljesovima, kao da me je netko udario u želudac, opisuje ovaj novinar dnevnog lista L'Eco di Bergamo najteže dane u svom poslu, ali i privatno. Tragedija obilježava trenutno ovaj dio Italije, Bergamo je postao epicentar korona virusa, a Roncalli koji je inače pratio turizam, opisuje za naš list trenutnu situaciju o ovom dijelu Europe gdje su se događalo da bi po oboljele došla Hitna pomoć, a njihove ih obitelj poslije više nikad nisu vidjele ni čule, jedino su dobile urne.

- Sada u bolnicama srećom dijele tablete tako da bolesnici mogu upućivati videopozive članovima svoje obitelji. Nažalost, prizor s kamionima koji prevoze preminule se ponavlja. Krematoriji u Bergamu se bore za kremiranje svih leševa. Talijanska vojska morala je intervenirati kako bi mrtve dovela u krematoriju u drugim gradovima, piše nam ovaj ugledni novinar. Mortalitet je visok, prije svega zbog starog stanovništva.

- Podaci koje imamo govore da je u Bergamu i okolici umrlo najmanje 5000 ljudi, posebno starijih od 75 godina. Imamo vrlo visok udio stare populacije, a virus je ušao i u staračke domove. Svaki dan ih ondje umire na desetke. To su ljudi koji su pun o toga vidjeli i svjedoci su nekog drugog vremena nakon Drugog svjetskog rata, a sada su pod kisikom u bolnicama. Oni umiru, a s njima i djelić povijesti, talog kulture. Afrička poslovica kaže: "Kad stariji umre, on zapali knjižnicu", priča nam ovaj novinar koji srećom bio zaražen. Barem se nada.

Svi nose masku

- Srećom nisam bio zaražen virusom. Ili sam možda imao blage simptome, a da toga nisam bio svjestan. Međutim, vjerujem, čak i bez testiranja,  da je COVID 19 utjecao na manje-više sve. Postoje tisuće ljudi bez simptoma koji bi mogli biti zaraženi ili su zarazili druge. Nije slučajno što svi sada nose masku. Također, radim od kuće, ali dva puta tjedno idem u redakciju jer sve poslove ne možeš obaviti od kuće. Ne susrećem se ni s kim. Kad izađem, iskorištavam priliku za kupovinu hrane za barem 4 do 5 dana za mene, suprugu i 13-godišnji kćeri. A rad od kuće apsolutno nije prednost, naprotiv, prilično je kompliciran. Morao sam nadograditi wi-fi jer su linije preopterećene. Naš urednički program od kuće je spor. Dan i noć smo vezani za mobitel, priča nam kolega svoja iskustva. Veli da je njihova redakcija zatvorena već više od mjesec dana.

privatni arhiv

Emanuele Roncalli

 

- Osobno sam shvatio da ništa više neće biti kao prije i da je stvar izmaknula kontroli 3. ožujka. Nekoliko dana ranije, saznali smo da je jedan naš kolega pozitivan i redakcija je odmah zatvorena. Tog 3. ožujka mnogi su moji kolege bili kod kuće s groznicom, neki su već radili od kuće. No, trebalo je  poslati novinara u bolnicu u Bergamu gdje je hitno sazvan brifing s novinarima. Otišao sam tamo. Na brifingu su bili vrhunski liječnici (anesteziolozi, pulmolozi, itd.). Iz njihovih sam riječi shvatio da je situacija dramatična. Čak je i novorođenče od samo 20 dana bilo zaraženo virusom te hospitalizirano, ali se tada oporavilo. Iznenadilo me što svi ti liječnici nisu imali masku tijekom brifinga, ali tada sam shvatio da bi vjerojatno s maskom dali još uznemirujuću sliku. Kad sam se vratio u redakciju, našao sam masku, rukavice i naočale kako bih se zaštitio za svojim stolom. U redakciji je bilo četvero novinara. Napisao sam nekoliko stranica novina, kasno sam otišao kući i dok sam se tuširao sam plakao. Tog sam dana shvatio da više ništa nije kao prije, prisjeća se ovaj novinar. Od tada je i svakodnevni život skroz promijenio svoj tijek ne samo njega, nego svih Talijana.

- Svaki put kad negdje idete, morate ispuniti obrazac koji ćete predati policiji ako vas zaustavi. Moramo objasniti zašto smo izašli – zbog kupovine hrane, odlaska na posao. To mora biti valjan razlog ili riskirate novčanu kaznu od 340 eura. Djeca već mjesec dana ne izlaze iz kuće. Imaju nastavu na daljinu i najvjerojatnije se ove godine neće vratiti u školu. Ne gledam više toliko televiziju navečer jer nas bombardiraju vijestima o virusu, a zabavni programi zbog manjka zabave i nisu najbolji. Često smo na video pozivnima s prijateljima i obitelji, a Uskrs će ove godine biti u nadrealnoj atmosferi, priča nam dalje. To svima teško pada pa je mnoge lijepo vrijeme ipak navelo da izađu prošlog vikenda vani.

Lijepo vrijeme izvuklo ljude

- Danas je u Bergamu sunce, a temperatura ugodna. Rezultat - mnogi su izašli kako bi obavili kupovinu, odveli psa u šetnju. Sve je to pogrešno. U nekim dijelovima Italije još uvijek postoje oni koji rekreativno trče ili pitaju prijatelje da im posude psa da izađu van. Nažalost, središnja vlada  u Rimu donijela je vrlo zbunjujuće mjere. Obrazac koji treba popuniti za izlazak već se mijenjao četiri puta. Primjerice, prije nekoliko dana Vlada je rekla da djeca u dobi od 3 do 4 godine mogu izaći van, a onda su se predsjednici regija, u prvom redu Lombardije,  naljutili i mjera je povučena. Nema razumijevanja između Vlade i regije Lombardija. Vjerojatno Rim, koji na sreću nema puno zaraženih, nije u potpunosti shvatio tragičnu prirodu ovog događaja. Bilo je mnogo polemike jer svi liječnici i medicinske sestre nisu dobili odgovarajuću zaštitu (maske, rukavice itd.). Neke su se tekstilne tvrtke stoga okrenule proizvodnji maski, objašnjava nam ovaj Talijan.

Iako još uvijek ne vidi svjetlo na kraju tunela, vjeruje da bi brojke mogle početi opadati. Već prošlog tjedna jesu.

- U Bergamu je epidemija već dosegla vrhunac, a posljednjih dana situacija se poboljšala. U zadnjih 10 dana smanjio se broj pozitivnih osoba u jednom danu sa 750 infekcija na 236. Sada se radi više testova. Trenutni scenarij je još uvijek vrlo zabrinjavajući, a put za izlazak iz ove noćne more još je jako dug. U tunelu smo, još uvijek ne vidimo svjetlost na njegovu kraju, priča nam dalje. Što se tiče bolnice iz koje su stigle dramatične snimke, veli da odlazak u tu ustanovu znači život s mnogim zaraženim ljudima, a rizik da će ishod završiti tragično je vrlo visok. Isto tako manje je onih koji idu na hitnu pomoć jer se dosta njih liječi od kuće.

privatni arhiv

Emanuele Roncalli

- Oni koji se brinu o sebi kod kuće trebaju kisik, i to je problem jer kisika počinje nedostajati. No, u nedjelju se otvorila nova bolnica od 6 000 četvornih metara u prostorima sajma koju su u samo 10 dana uredili brojni volonteri. Tu će se moći smjestiti 142 pacijenta, uključujući 72 na intenzivnoj njezi. Čim se situacija u Bergamu popravi, bolnica Fiera zasigurno će biti korisna za pacijente iz drugih provincija. I u drugim bolnicama u obližnjim gradovima Alzano, Ponte San Pietro, Treviglio, Piario, Clusone situacija je jako teška. U odnosu na prije dva tjedna, situacija se promijenila na bolje, ali prerano je reći da je gotovo, govori nam dalje kolega Emanuele. Pitamo ga je li istina da su stvarno liječnici morali birati koga će spasiti. Veli da je to kazao jedan od liječnika i da je ta njegova rečenica izazvala kontroverze. Rekao je to na početku jačanja epidemije kada se bolnički sustav urušavao, a zaraženi su preplavili hodnike hitnih službi.

Više hipoteza

- Zapravo taj je liječnik želio reći da bi se povećanjem broja prijema u bolnice, moglo dogoditi da više neće biti dovoljno mjesta na intenzivnoj njezi za intubiranje pacijenata i stoga bi se liječnici našli u situaciji da stvarno moraju birati koga će spasiti. Srećom, to se nikada nije dogodilo. Mnogo bolesnika odvezeno je u druge talijanske bolnice izvan naše regije, a neki i u Njemačku, objašnjava talijanski novinar. Ni sam ne zna točno zašto je Bergamo postao epicentar ove zaraze. Veli da ima više hipoteza.

 - To je pitanje koje si mnogi postavljaju. Imamo razne hipoteze, ali nema pravog odgovora. Prošli smo tjedan objavili istragu regije Lombardija sa zdravstvenim društvima Lombardije gdje se ispostavilo da se prvi slučaj u provinciji Bergamo dogodio u mjestu Curno (zapadno od grada) između 15. i 25. siječnja, dok je u provinciji Lodi prvi slučaj bio već 1. siječnja. Virus je već bio u opticaju krajem prosinca i početka siječnja. Po mom mišljenju, Covid 19 se tako brzo  proširio u Bergamu, jer je grad postao ulaz u Italiju zahvaljujući aerodromu koji je treći po prometu u Italiji. Kroz njega je lani prošlo 14 milijuna putnika. Alzano i Nembro 7 kilometara sjeveroistočno od Bergama prva su mjesta u kojima je izbila epidemija. Ovi gradovi nalaze se u dolini Seriane, veoma su naseljeni i na ovom su području koncentrirane neke od najvažnijih tvrtki koje čine dobar dio BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) pokrajine, objašnjava nam talijanski novinar. Ovaj dio je lokomotiva Bergama, a tu se kreće i velik broj ljudi.

 - Mnoge tvrtke koje ovdje posluju, također imaju mnogo poslovnih kontakata s Kinom. Kad su izbili prvi slučajevi Covida 19, postavilo se pitanje je li potrebno zatvoriti ove gradove u  doline Seriana, odnosno uspostaviti takozvana crvena područja na koja ne možete ni ući ni izaći. Mnogi su - čak i liječnici - to zatražili. Ali vrijeme se gubilo. Strahovalo se da bi zatvaranje gradova moglo izazvati ekonomsku katastrofu za stotine tvrtki u okolini, čak i za tisuću radnika iz cijele provincije. Nažalost, ovo kašnjenje je samo potaknulo širenje virusa, što rezultira time da smo sada svi zatvoreni u kuće, veli nam Emanuele.

Normalizacija

Bez obzira na visoke brojke, neki očekuju normalizaciju situacije već krajem travnja.

- Statistički podaci govore da će u Lombardiji doći do nulte zaraze, odnosno da više neće biti zaraze 22. travnja, u Piemontu 15. travnja, u Liguriji 7. travnja, u Venetu 14. travnja, a u Toskani 5. svibnja. Ali ti podaci ne govore puno, jer ćemo morati nastaviti izlaziti s maskom. Morat ćemo držati distancu od drugih barem par metara. Neke će se tvornice ponovno otvoriti, dok će barovi, restorani i javna mjesta biti posljednji koji će se otvoriti vjerojatno krajem svibnja, početkom lipnja, zaključuje Emanuele.

Sve će to uvelike utjecati na njihovo gospodarstvo.

-Vlada je donijela mjeru kojom zabranjuje otpuštanje radnika tijekom ovog razdoblja. Zaposlenici tvrtki pozvani su da ostanu kod kuće na godišnjem odmoru i uskoro će doći do otpuštanja. Ako Coronabonds (euroobveznice) ne stignu, vjerujem da će se Italija boriti da ponovno stane na noge. To će proizvesti razdor, krizu unutar Europske unije. Suverenisti i nacionalisti će se vratiti na vlast. Iz ovog iskustva mnogi kažu da ćemo izaći jači. Ne znam. Izgubio sam neke prijatelje i članove obitelj, neki su još u bolnici. Ova priča utječe na sve i nikoga ne isključuje. Zbog toga je solidarnost koju ljudi pokazuju, ne samo riječima, neizmjerna. Pomoć je stigla sa svih strana. Vojni liječnici iz Kube i Rusije su nam priskočili u pomoć. Čak je i izraelska pjevačica Noa napravila veliki streaming koncert u nedjelju za bolnicu u Bergamu. Nažalost, oni što najčešće čujemo je zvuk ambulantnih vozila i više ih ne brojim. A svaka je sirena najava da je još jedna osoba zaražena i da se bori između života i smrti, zaključuje talijanski novinar.

Izdvajamo