'Pobjegao sam iz škole, postao prvi narkoman u Zagrebu, gatanje su mi plaćali u kokošima, a jedino društvo danas mi je veliki plišani medvjed...'

Slikar. Gitarist. Proricatelj sudbine. Bonvivan.

Sve je to Zagrepčanin Zoran Car, koji nas u sunčani jesenski dan dočekuje u vrtu svog ateljea pod Sljemenom. Društvo mu ondje radi jedan veliki plišani medvjed, pozdravljam se s obojicom pa krenem raspetljavati misterij.

Pa tko je zapravo Zoran Car?, pitam ga, a on kaže da je znao da ću ga to prvo pitati.

Pa nisi bez razloga vračara, kažem, a on otpuhne:

- A da... Tko sam ja? Tko smo mi... Ne znam. Znam sve što nisam, znam što sam bio, što sam probao. I ja to nisam. To su događaji, stanja, avanture, životi... Ali, to je prošlost. To su potrošene kartice. Nemamo ništa nego sad. Čim bih radio opis, stavljao bih se u nešto, ne bih mogao biti prisutan - pomalo smeteno krene u raspravu pa se ispriča što “nema previše pametnih riječi” za p...