Vijest o tome da će se dizačica utega Laurel Hubbard (43) natjecati na Olimpijskim igrama snažno je odjeknula svijetom sporta te rezultirala drastičnom polarizacijom mišljenja na tu temu. Ova Novozelanđanka do prije je osam godina bila muškarac, promjeni spola podvrgnula se u dobi od 35 godina. Sportom se bavila od djetinjstva, a opredijelila se upravo za dizanje utega jer je to arhetipski muški sport. - Mislila sam da ću, ako pokušam nešto što je do najviše mjere maskulino, i postati muškarac - rekla je u intervjuu za Radio New Zeland 2017. godine. Intervjue danas daje vrlo rijetko.
Idućeg će mjeseca ona u Tokiju postati prva transrodna osoba koja se ikada natjecala na Olimpijskim igrama. - Zahvalna sam i počašćena dobrotom i podrškom koju su mi dali moji brojni sunardonjaci - rekla je u izjavi koju je dala početkom ovoga tjedna, dodajući da je prije tri godine bila slomila ruku te da je mislila da je to kraj njezine karijere. - No vaša su me podrška, ohrabrenja i ljubav vodili kroz mrak - dodala je.
Za nanomol testosterona
Laurel Hubbard je ispunila uvjete za osobe koje mijenjaju spol iz muškog u ženski, koje je postavio Međunarodni olimpijski odbor. U njima stoji, primjerice, da se osoba mora proglasiti ženom te da iduće četiri godine ne smije mijenjati spol, odnosno natjecati se kao muškarac. Također, njezina razina testosterona u posljednjih 12 mjeseci nije smjela prijeći razinu od deset nanomola po litri.
Kriteriji po kojima Međunarodni olimpijski odbor određuje može li se u kontekstu sportskoga natjecanja nekoga smatrati muškarcem, odnosno ženom su, dakle, razina određenog hormona te pitanje osjeća li se osoba kao muškarac, odnosno kao žena. O tome razgovaramo s doktorom Miranom Martincem, predsjednikom Zdravstvene komisije Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. - Kriteriji, jednostavno, moraju postojati, a odredili su ih brojni ugledni stučnjaci koji su radili na uspostavljanju pravila. Ako su oni odredili da granicu između muškarca i žene određuje razina testosterona, na nama je da to poštujemo. Stvari su takve u sportu; postoje pravila i sve sve odvija unutar tih okvira - kaže doktor Martinac.
Ipak, baš je nedavno studija objavljena u časopisu British Journal of Sports Medicine pokazala da čak i nakon godinu dana uzimanja hormonske terapije transrodne žene imaju fzičku prednost pred cisrodnim ili netransrodnim osobama.
- To je vrlo osjetljiva tema, no, kao što sam već rekao: neki kriteriji jednostavno moraju postojati. Hormonska razina kao kriterij jedan je od logičnih odabira. Bilo bi vrlo diskriminatorno da je kriterij fenotipski, da se spol osobe određuje po njezinim ili njegovim fizičkim osobinama, odnosno izgledu. To ne dolazi u obzir - tumači liječnik.
Ipak, dio sportašica koje će se natjecati ili su se već natjecale s Hubbard se bune, smatraju da je nepravedno da budu s njom u konkurenciji. - Razumljivo je da negoduju. No, kako postoje muškobanjaste žene tako postoje i feminizirani muškarci, određena odstupanja od prosjeka često su prisutna svuda. Hoću reći: razlike u tijelima jednostavno postoje - zaključuje dr. Martinac te dodaje da je inkluzija važna i ponovno naglašava da su pravila već postavljena te da ih treba poštovati.
O slučaju Hubbard povela se, dakle, rasprava koja bi se ukratko mogla sažeti kao borba između jednakih mogućnosti na terenu i poštovanja ljudskih prava. Slučaj je izazvao kontroverzu, brojni izbjegavaju uopće govoriti o toj temi, pa tako, primjerice, prilikom pisanja ovog teksta ni mi nismo uspjeli dobiti komentar ili mišljenje nijednog od nekoliko kontaktiranih profesora sa zagrebačkog Kinezološkog fakulteta. Nitko od njih sebe ne smatra kompetentnim o toj temi javno govoriti, ona im "nije bliska" ili "ne ulazi u područje njihova rada".
No, razgovarali smo i s Moranom Paliković Gruden, dopredsjednicom Hrvatskog olimpijskog odbora i predsjednicom HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu. Ona kaže da se u sportu osjeti utjecaj "nekih novih vjetrova". - A ti se novi pristupi, među ostalim, očituju u odnosu muškaraca i žena. U Tokiju će biti postignuta ravnopravnost natjecatelja. Ovo je poruka da transrodne osobe u kontekstu sporta nisu izgubljene, da im se daje prilika da ostvare rezultate i pokažu svoje mogućnosti. U sportu se, primjerice, teži i tome da se postigne bolji, podjednaki omjer sportaša i sportašica. I odluka koja je dozvolila natjecanje transrodnoj osobi je iz toga smjera, koji je, po meni, pozitivan - kaže Paliković Gruden.
Prošla muški pubertet
I s njom razgovaramo o fizičkim karakteristikama transrodnih osoba. Oni koji se protive tome da dizačica utega Hubbard bude u ženskoj konkurenciji ističu, primjerice, da je ona prošla kroz muški pubertet, da po prirodi muškarci imaju veće organe, pa, posljedično, i veće predispozicije za postizanje jačih sportskih rezultata… - Teza koju želim braniti je da osobe ne bi trebalo zaustavljati ako se osjećaju kao žena ili muškarac. Izgled ne bi trebao biti limitirajući faktor za procese vezane uz sport. U nekim sportovima, poput šaha, fizička komponenta, odnosno hormonalni razvoj, ne nose značajne promjene. Stoga u općim raspravama ti elementi ne bi trebali poslužiti kao argument - govori predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu.
Sportovi se, nastavlja, razlikuju. - Recimo, u hrvanju je element fizičke snage predominantan te sam po sebi selektira brojnost onih koji se bave tim sportom. Za razliku od toga, u mačevanju i šahu takve stvari ne dolaze do izražaja. Jedino opće pravilo treba biti da svi imaju iste uvjete u ostvarivanju mogućnosti. Tako i transrodnim osobama treba omogućiti ispunjenje njihovih potencijala - smatra Morana Paliković Gruden.
Misli li da su ovakvi slučajevi zapravo koraci prema potpunom ukidanju žensko-muških kategorija? - Mislim da te kategorije nikada neće biti ukinute do kraja. Ali i da će sport postajati fluidniji, manje ograničen u tome kontekstu. Granice između tradicionalno muških i ženskih sportova sve su tanje, pa, recimo, bilježimo nagli razvoj muškog umjetničkog klizanja. Prilagodba elemenata i načina suđenja omogućila je sportašima da u klizanju postignu sjajne rezultate. Stvari idu i u suprotnome smjeru, pa se može očekivati da će u budućnosti dolaziti i do sve intenzivnijeg jačanja ženskih sportova s loptom; nogometa, rukometa, vaterpola… Takvi su napreci već vidljivi, obično u zemljama Novoga svijeta, pa u Australiji, primjerice, imate brzorastući ženski kriket, a u Aziji se muški i ženski sport generalno podjednako snažno razvijaju - kaže Paliković Gruden. U konačnici, zaključuje da je konkretni slučaj Laurel Hubbard presedan, koji čita kao otvaranje još jednih vrata ili barem prozora koji vode do inkluzije.
Slučaj Hubbard novo je i važno poglavlje u razbijanju društvenih stereotipa prema ženama i muškarcima kao spolnim i rodnim bićima, pogotovo u području sporta, smatra dr. sc. Branka Galić, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i tamošnja predstojnica Katedre za sociologiju roda. Sfera sporta je, smatra, još "prilično opterećena rodnim predrasudama i rigidno odijeljena na sfere muškog i ženskog sporta, pri čemu se stalno potenciraju razlike u fizičkoj snazi, izdržljivosti i nekim tjelesnim atributima muškaraca nasuprot žena".
- Pritom se žene percipira kao sekundarne (prema još starim crkvenim stajalištima), slabije, manje sposobne, manje izdržljive itd., a onda i se na račun toga pripisuju i slabije kognitivne sposobnosti. Naime, usprkos tome što su žene tijekom cijele svoje povijesti trpjele različite oblike omalovažavanja i podcjenjivanja, dobrim dijelom na račun i njihovih karakternih i umnih sposobnosti, pa se čak tvrdilo da je dokaz slabijih kognitivnih sposobnosti žena to što im je volumen mozga manji, već je odavno psihologija dokazala da praktički nema nikakvih značajnih razlika između žena i muškaraca u kognitivnim sposobnostima i racionalnom mišljenju, kao ni u inteligenciji. No, u sportu je još prisutna segregacija žena i muškaraca, čak i u šahu, koji ni po čemu nije stvar tjelesne snage i mišića, ali time se pokazuje da sport još ne priznaje znanstvene potvrde ni dokaze kognitivnih sposobnosti žena, a kamoli fizičke snage i tjelesnih mjerila - govori dr. Galić, objašnjavajući da se takvi stavovi, među ostalim, očituju u tome da su sportašice, primjerice, redovito slabije plaćene za svoje uspjehe od sportaša. - U tom smislu mislim da transrodne žene koje se natječu u sportu, a prema pravilima 'ženskih' kriterija, mogu postati itekako koristan most prema sportskoj egalitarnosti i uspostavljanju spolne/rodne ravnopravnosti u sportu - smatra.
Neki ljudi smatraju da nije pravedno da se Hubbard natječe sa ženama jer je prošla muški pubertet. Što bi, prema mišljenju profesorice Galić, u ovakvim slučajevima trebalo biti važnije - biologija ili činjenica da se netko osjeća kao žena, odnosno da je prošla transformaciju u ženski spol?
- Nekad se smatralo da ženama nije mjesto u sportu, kao što se smatralo da ženama nije mjesto ni u školama, na fakultetima, na poslovima izvan kuće, u politici, u visokom menadžmentu i slično. U društvu tijekom povijesti uvijek postoje struje i snage koje vraćaju natrag, kao i one koje vuku naprijed. Tako je i u ovom pitanju: konzervativci i oni koji zapravo ne znaju puno o transrodnosti te ljudi koji nisu upućeni u društvene aspekte spolnosti ili su pod utjecajem religijskih institucija koje stoje na stajalištima 'božje datosti' biološkog determinizma odbijaju bilo kakve promjene, pa i trans osobe. Transrodnost, međutim, svakako nije fenomen koji je toliko masovan da bi ikoga ugrozio, osim, naravno, određene interese, a ugrožavanje patrijarhalnih interesa, osobito nekih vrlo rigidnih patrijarhalnih institucija, uvijek je bio problem i te su se institucije itekako trudile da osujete svaki pokušaj promjene patrijarhata, a osobito one pojedince/pojedinke i skupine koji dovode do tih promjena. Tako je i sada s transrodnim osobama, osobito u sportu, iako transrodni ljudi doživljavaju različite oblike diskriminacije i stigmatizacije u svim područjima društvenog života, od obitelji i prijatelja do poslodavaca, političara itd. Međutim, ako je transžena zadovoljila kriterije natjecanja u sportu, onda ne vidim razloga da joj se uskraćuje pristup - smatra dr. Galić te dodaje da su biolozi još prije 30 godina utvrdili da spol nije jednostavna binarna kategorija te da bi se po različitim biološkim parametrima moglo govoriti više o kontinuumu, prije negoli o isključivim suprotnostima.
Krajnosti za koje se "moramo" opredijeliti su, govori, isključivo društvena konstrukcija, nametnuti kalup.