- Ljudi misle da se možeš otarasiti posljedica maltretiranja, ali ne ide to tako. Borila sam se s užasnom depresijom, bila sam na rubu samoubojstva. Samo mi je trebalo nekoliko riječi utjehe, da me netko pita kako mi je, ali nikoga nije bilo, prije dvije godine u svojoj je autobiografiji "Neslomljiva" napisala nekadašnja četvrta tenisačica svijeta Jelena Dokić, progovorivši prvi put o psihičkom i fizičkom zlostavljanju koje je gotovo cijeli život doživljavala od oca Damira, prenosi Slobodna Dalmacija.
Teniska mirovina
Rođena u Osijeku 1983., nakon raspada bivše Jugoslavije jedno je vrijeme živjela u Vojvodini, da bi se u dobi od deset godina preselila u Australiju, koju je, uz Srbiju i Crnu Goru, uglavnom predstavljala na turnirima. Svijet tenisa je još pamti 1999., kad je u prvom kolu Wimbledona pobijedila Martinu Hingis.
Otada je, zahvaljujući svojim uspjesima, među kojima se ubraja pet osvojenih turnira i sedam izborenih finala, zaradila gotovo četiri milijuna dolara. Njezina je karijera s vremenom krenula silaznom putanjom, zbog čega je 2014. počela patiti od depresije, a pojavili su se problemi sa štitnjačom i prekomjernom težinom. U jednom je trenutku Jelena imala više od 120 kilograma i tada je shvatila da je došlo vrijeme da se probudi i hitno nešto poduzme.
Uz pomoć treninga i savjeta nutricionistkinje počela je mršavjeti, a prvi su rezultati uskoro bili vidljivi. Mnogi su ostali iznenađeni u kakvo se stanje dovela s obzirom da je oduvijek plijenila pažnju atraktivnim izgledom i bilo je teško za povjerovati da je na fotografijama koje su dospjele u javnost uistinu bivša tenisačica. Ona sama otvoreno je na društvenim mrežama pričala o teškoj bitki kroz koju prolazi.
- Kada ste profesionalni sportaš živite u mjehuriću koji nije stvaran. Sve se radi za vas. Trening, hrana, putovanja, upravljanje… Nisam bila spremna za tenisku mirovinu i kojim putem krenuti dalje. To je bio razlog zbog kojeg sam se debljala. Počela sam nezdravo jesti, nisam ni izlazila iz kuće, rekla je Jelena, koja je u godinu dana uspjela smršaviti čak 45 kilograma.
- Izdržat ću osude, negativnost i promatranja koji ponekad dolaze s javnim životom i prisutnošću na društvenim mrežama kako bih sebe i svoju muku izložila i nadam se inspirirala, motivirala i pomogla drugima, posebice ženama. Teško mi je gledati i objaviti fotografije s početka mog putovanja. Bila sam nezdrava, izvan forme, ali još važnije, nesretna i bez samopouzdanja, pa sam čak odbijala poslovne ponude. Nakon više godina mučenja s kilogramima javila sam se tvrtki "Jenny Craig", specijaliziranoj za pomaganje ljudima koji žele izgubiti neželjene kile. Oni su mi promijenili život. Volim što su mi porcije unaprijed definirane i što ne moram trošiti vrijeme na pripremu jela te mogu birati s menija koji sadrži više od 70 različitih, ali jednako zdravih recepata. Najdraže mi je pak što imam svog savjetnika koji me podržava i s kojim se viđam jednom tjedno, iskreno je tenisačica objasnila veliku životnu traumu.
Svoju borbu dokumentirala je na društvenim mrežama, a svaka njezina nova fotografija izazove oduševljenje. Veliki broj žena komentira kako im je Jelena inspiracija da promijene svoje nezdrave navike. Pravu je dramu prolazila i s ocem, koji ju je znao toliko udarati da bi nesretnica od batina izgubila svijest. Sve to zbog loše odigranog meča ili nedovoljne posvećenosti treningu.
Otac zlostavljač
- Tortura je počela od dana kada sam prvi put uzela reket u ruke. On je s vremenom gubio kontrolu. Poslije poraza u polufinalu Wimbledona od Lindsay Davenport potpuno je poludio. Udarao me je, vrijeđao. Rekao mi je da sam balavica od 17 godina i da se ne vraćam u hotel u kojem je bila cijela moja obitelj. Spavala sam u svlačionici dok agenti nekih igrača nisu kontaktirali mog menadžera koji me je poveo sa sobom. Voljela sam igrati za Australiju, osjećala sam se kao Australka, a otac mi je to oduzeo. Imala sam samo 17 godina, natjerao me da igram za Srbiju i da to objavim javno. Tukao me remenom kada bih loše odradila trening. Nazivao me kurvom i često me znao udariti bez razloga. Pljuvao me, čupao za kosu, vukao za uši... Jednom me toliko tukao da sam izgubila svijest. Roditelje ne možete birati... Poželim li nekad da sam imala normalnog oca?! Apsolutno, ali sad sam sretna, pokušala sam se pomiriti s njim nekoliko puta, kad sam odlazila ostavila sam sav novac, a u boli sam živjela 30 godina. Samo sam trebala ostaviti ljude koji u svom srcu nisu imali najbolji interes za mene, napisala je u knjizi.
Kad je 2002., suprotno željama oca, počela trenirati sa Zagrepčaninom Bornom Bikićem, upoznala je njegovog brata Tina u kojega se zaljubila, a on joj je ubrzo postao najveći oslonac u životu.
Uživanje u životu
- Najteži period u mom životu bio je kada sam 2005. godine napustila obitelj i zbog velikog pritiska s dečkom otišla živjeti u Zagreb. Čim se pojavila informacija da se zabavljam s Tinom Bikićem, Hrvatom, za nekoliko sati ime mog oca pojavilo se na zaslonu mobitela. Nisam se javljala. U njegovim očima to je nešto najgore što sam mogla napraviti jer bi on vjerojatno radije da sam s teroristom nego s Hrvatom, katolikom. Vrištao je na slušalicu: "Ti si smrdljiva, užasna kurva. S neprijateljem si. Osramotila si me". Bez obzira na emotivno zlostavljanje nastavila sam mu slati novac. Svakih nekoliko tjedana po 200 tisuća dolara. To sam radila u nadi za mirom i da će naći sreću. Umjesto toga zagorčavao mi je život. Osjećaj kada izgubiš obitelj je užasan. Sve je to ostavilo velike posljedice na moje zdravlje. Doživjela sam živčani slom i godinama sam bila u depresiji. Bilo je trenutaka kada sam mislila da nikada više neću uzeti reket u ruke, a Tin je u najtežim trenucima bio uz mene. Bila sam u paklu i uz njega sam se ponovo vratila, rekla je Jelena, koja je sve loše trenutke uspješno ostavila iza sebe, prenosi Slobodna Dalmacija.
Na nekadašnju karijeru gleda s osmijehom na licu i trudi se biti klasa optimist. Bilo je tako i za nedavnog posjeta Hrvatskoj. Prije nekoliko tjedana odmarala se u Poreču kad je na društvenim mrežama napisala: "Uživaj u svakom trenutku svog života. Smij se iz sveg srca, cijeni uspomene, čuvaj ih i ignoriraj svu bol, jer imamo samo jedan život. Nadam se da će i vama danas biti odličan dan prepun smijeha!"
