Počelo je, kao i mnoge stvari, na društvenim mrežama. A zatim se proširilo kao požar. Doslovno preko noći, Facebook stranica "Nisam tražila", nastala nakon što je glumica Milena Radulović optužila za silovanje uglednog beogradskog profesora glume i redatelja Miroslava Aleksića, postala je pokret koji povezuje na tisuće žena iz cijele regije.
Na tisuće svjedočanstava i mučnih, traumatičnih priča, zaprimile su i javno podijelile četiri administratorice te Facebook stranice, koja je zbog učestalih cyber napada prebačena i na web domenu. Istodobno, otvaraju se policijske istrage - ona protiv Aleksića je upravo u tijeku - a fakulteti i javne škole uključuju se i vlastitim internim istragama, pozivajući studente da im se jave i hrabro progovore o eventualnim zlostavljanjima unutar institucija (ADU u Zagrebu zaprimio je čak 24 prijave).
O seksualnom nasilju progovaraju poznati i nepoznati, a anonimne studentice javljaju se novinskim redakcijama pa su tako njih četiri za Jutarnji list progovorile o spolnom uznemiravanju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Stigao je čas i o spolnom uznemiravanju otvoreno se govori više nego ikada. Nema sumnje, domaća inačica pokreta #MeToo je rođena.
Razgovaramo s Asjom Krsmanović, Anom Tikvić, Nadine Mičić i Mateom Mavrak, četiri kolegice i bivše studentice Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, koje su i pokrenule čitavu stvar nakon mučne ispovijesti Milene Radulović. Ne bez problema, jer otkad je stranica pokrenuta, pretrpjele su i cyber-napade, a na Facebooku su ih pokušali zastrašiti i ušutkati, kažu nam, i ne samo njih, nego i sve one koji su s javnosti dijelili svoje anonimne iskaze.
- Otvorile smo Facebook stranicu 'Nisam tražila' kako bi sve bilo javno i transparentno, kako bismo pružili osobama koje su proživjele nasilje siguran prostor da anonimno daju svoje iskaze. Nismo očekivale da će u samo tri dana naš inbox biti pretrpan tisućama potresnih ispovijesti, a da će stranicu pratiti čak 36.000 ljudi. Ubrzo nakon toga, stranica je bila prijavljena i time je onemogućeno slanje poruka. Bilo je i pokušaja provaljivanja u naše privatne Facebook profile, ali i to smo riješile uspješno. Upravo to je bio razlog da umjesto stranice otvorimo Facebook grupu kako bismo lakše upravljale objavama, a pritom i dalje zadržale potpunu anonimnost osoba koje nam se javljaju. Paralelno smo otvorile i web stranicu koja je još u izradi i služit će kao svojevrsni arhiv svih tih ispovijesti i korisnih savjeta kako postupati u slučaju kad je osoba doživjela nasilje - rekle su nam djevojke kojima su se u pokušaju konačnog obračuna sa seksualnim zlostavljanjem u regiji pridružili još mnogi pojedinci.
Sada je to ozbiljan i uigran tim, navode, s pravnom, tehničkom i psihološkom podrškom koju mogu ponuditi svima onima koji im se javljaju. Uskoro, kažu nam djevojke, očekuju početak suradnje s različitim organizacijama koje bi njihovoj borbi pružile institucionalni okvir.
Otkad je inicijativa "Nisam tražila" pokrenuta na Facebooku, zaprimljeno je na toj stranici, kažu nam Krsmanović, Tikvić, Mičić i Mavrak, više od 3000 prijava za spolno zlostavljanje, a anonimni prijavitelji (podaci o njima poznati su inicijativi "Nisam tražila") imenovali su sljedeće institucije u regiji: Medicinski fakulteti u Zagrebu i Sarajevu, Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu i Tuzli, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo, Fakultet dramskih umjetnosti Beograd, Filozofski fakulteti u Zagrebu, Sarajevu, Rijeci, Banjaluci, Tuzli i Splitu, Pravni fakulteti u Zagrebu i Sarajevu, Narodno prozorište Tuzla, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, kao i brojne osnovne i srednje škole diljem regije.
- Mi smo svjedočanstva zaprimale s privatnih Facebook profila raznih osoba. Identitet tih osoba i dalje je poznat isključivo nama, a svi iskazi objavljeni su anonimno. Nakon konzultacija s odvjetničkim timom, svaka osoba koja krene pisati iskaz dobiva obavijest da svako spominjanje inicijala ili osobnih imena te drugih podataka koji bez sumnje otkrivaju identitet eventualnog počinitelja ili počiniteljice, podliježu opasnosti od tužbe za klevetu, osim ako je navedena osoba već pravomoćno osuđena. Naša uloga nije da mi pokrećemo pravne postupke uime osoba koje su doživjele nasilje, nego da ih ohrabrimo da same to učine pred nadležnim institucijama ako su za to spremne - objašnjavaju nam Krsmanović, Tikvić, Mičić i Mavrak, dodajući da je najpotresniji dio priče upravo čitanje na tisuće iskaza koji ne prestaju stizati u njihov inbox, na Facebook grupu, kao i na email Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Njih četiri prvi su filter svih tih mučnih iskaza koji ovih dana pune medijski prostor, a najviše ih brine, govore nam, da sve ne ostane na društvenim mrežama i da institucije ne zakažu.
- Neprospavane noći i anksiozni napadi ništa su prema strahotama koje čitamo, a koje su prolazile te osobe. Impresionirane smo snagom i hrabrošću osoba koje s nama dijele svoje traume, ali i duboko ganute pomoći koja nam se nudi s brojnih strana. Svjesne smo da nas četiri nemamo kapacitet da bismo ovu borbu vodile same pa se stoga nadamo da ova priča neće završiti na potresnim pričama na društvenim mrežama. Ovo treba biti upozorenje nadležnim institucijama i organizacijama da je postojeći sistem podbacio i da ga očito treba mijenjati i uz zakonske okvire i njihovo provođenje. Također, podizanjem svijesti šire javnosti i educiranjem kadrova koje su prve instance za procesuiranje slučajeva nasilja - obrazlažu nam Sarajke koje su pokrenule domaću #MeToo lavinu, dodajući da je jedino što one u ovom trenutku mogu učiniti jest ohrabrivanje osoba koje su doživjele nasilje da svoje slučajeve prijavljuju nadležnim institucijama te potraže psihološku pomoć ako im je potrebna.
Na njihovim se stranicama, napominju, mogu pronaći kontakti organizacija i osoba koje pružaju pravnu i psihološku pomoć vezano uz problematiku spolnog nasilja. Sarajke ističu i primjer ADU u Zagrebu te njihove interne istrage kao onaj koji bi trebalo slijediti.
- To je odgovoran pristup problemu i nadamo se da će ADU biti svijetli primjer i ostalim institucijama. Upravo ovaj pristup daje nam nadu da se najcrniji scenarij neće dogoditi, a to bi bilo zataškavanje cijelog slučaja i da počinitelji i počiniteljice ostanu nesankcionirani. Također se nadamo da osobe koje su proživjele nasilje neće biti izložene prijetnjama i stigmatizaciji. Činjenica da većina svoje iskaze daje anonimno pokazatelj je nepovjerenja u sistem i sumnje u nespremnost društva da se suoči s ovim problemom - obrazlažu Krsmanović, Tikvić, Mičić i Mavrak.
Što poručuju djevojkama koje još nisu spremne progovoriti?
- S obzirom na sveprisutnu mizoginiju, razumljiv je strah osoba da izađu javno sa svojim traumama i prijave nasilje. Ono što mi pokušavamo učiniti jest ohrabriti ih da to učine ako su za to spremne. Prva faza procesa već je počela tako što je otvoren prostor u kojem ljudi napokon shvaćaju da njihova priča nije incident za koji su on sami odgovorni, nego nešto što se svima može dogoditi, a mnogima od nas se već i dogodilo. Naš cilj je stvoriti atmosferu u kojoj osobe koje su preživjele nasilje shvaćaju da nisu same i da u bilo kojem trenutku kad odluče prijaviti nasilje, iza njih stoji zajednica koja ih razumije i pruža podršku. Nasilje se ne događa zbog njih, nego njima - kažu pokretačice pokreta "Nisam tražila" s kojima dalje razgovaramo i o ulozi medija u svemu.
Njih četiri, kažu, pažljivo biraju medije s kojima će komunicirati o pokretu. Zahvalne su na prostoru koji je ustupljen toj temi, ali smeta im što pojedini mediji u regiji, bez obzira što je riječ o osjetljivoj temi, pri izvještavanju o nasilju koje su doživjele javne osobe nisu izbjegli senzacionalistički pristup.
- Jasno nam je da je ovu temu u javnom prostoru pokrenula glumica i da su se zatim oglasile mnoge druge javne osobe, ali ne treba zaboraviti da je nasilje prisutno u svim društvenim sferama, u svim profesijama, kao što smo imali priliku vidjeti u anonimnim izjavama koje objavljujemo na našoj stranici. Upravo zato je važno da se ovoj temi pristupi na mnogo širi način te da se pokuša ustanoviti što je to u našim društvima što sprečava osobe da prijave nasilje. Važno nam je da se upotrebljava ispravna terminologija, da se ne koristi krinka novinarske objektivnosti za pokušaje relativiziranja slučajeva i da se osobama koje su doživjele nasilje da prostor da ispričaju svoja iskustva - završile su djevojke.