KAO NA MODNIM PISTAMA

SMRŠAVJELA JE, ISTIČE SEKSIPIL I BACA DISK SVE DALJE I DALJE Sandra je nedavno promijenila prehranu, vidno je mršavija, navodno ima novu ljubav

 Instagram
 

Prije točno 11 godina, bilo je to u srpnju 2006., jedna mlada 16-godišnja zagrebačka djevojka, istina, fizički vrlo jaka, ali ipak samo klinka, u svom je rodnom gradu prvi put bacila teškoatletsku spravu više od 50 metara (50,11). Tri godine kasnije, opet u srpnju, a za tri dana bit će tome osma godišnjica, ista je djevojka isti takav disk prvi put bacila preko granice od 60 metara. U društvo velikih cura koje su prebacile tu drugu magičnu granicu, Sandra Perković upisala se u Novom Sadu odradivši daljinu 62,79. Samo pet godina nakon toga, tada već najbolja i najtrofejnija hrvatska atletičarka svih vremena, u Splitu je u ožujku 2014. probila granicu od 70 metara. To ju je uvrstilo u velikanke ovog teškog, mnogi “Balkanci” će reći - “muškog sporta”.

U to vrijeme Sandra je već imala status olimpijske i dvostruke europske prvakinje, status nedodirljive u svojoj disciplini kojoj suparnice u pravilu na svakom natjecanju ljubomorno gledaju u leđa.

Saturday GIRL THING Act Like A Lady, Train Like A Beast #TeamSP

Objavu dijeli Sandra Perkovic (@discus70queen)

Nedodirljivi broj jedan

Danas je Sandra neosporni svjetski broj jedan, potvrdila je to nedavnim vlastitim i, naravno, hrvatskim rekordom 71,41 u Švicarskoj čime je najavila odlično ljeto i napad na novo zlato na SP-u u Londonu početkom kolovoza. Barem na prvi pogled, riječ je o “novoj Sandri” koja je u privatnom životu, čini se, okrenula novu stranicu. Vidno je smršavila i u posljednje se vrijeme pojavljuje u javnosti u znatno ženstvenijem izdanju. Iako se javno ne oglašava previše, sudeći po fotografijama koje objavljuje na društvenim mrežama, prekinula je vezu s partnerom Edisom Elkasovićem iako je s njime nastavila “poslovnu vezu”. Izlasci u pretežno ženskom društvu, izrazito naglašavanje seksepila i sve glasnija “šuškanja” da je u novoj vezi koju zasad javno taji, ništa nisu promijenili po pitanju sporta. Iako je vidno izgubila kilograme, što teoretski i nije idealno za njezin teški sport, Sandra je sve bolja i bolja.

Negdje u periodu u kojem se Sandra penjala od daljine od 50 metara prema onom drugom “markeru” od 60 metara, potpisnik ovih redova imao je rutinski zadatak intervjua s našim, danas nažalost, pokojnim atletskim trenerom Ivanom Ivančićem i on je tada, među ostalim, smrtno ozbiljan prorekao: Ova je mala “materijal” za olimpijsko zlato, lovit će jednog dana svjetski rekord. Bile su to doslovno proročke riječi čovjeka koji je zaista stvorio olimpijsku, svjetsku i europsku pobjednicu. Ako je ikad bio u pravu, a u pravilu je uvijek znao što govori, “Ivanča” je tada zborio istinu.

Danas, nakon niza godina dominacije na svjetskim bacalištima, Sandra Perković je već dvostruka olimpijska i četverostruka europska prvakinja. Prvom i drugom europskom zlatu iz Barcelone 2010. i Helsinkija 2012., dodala je treće zlato iz Züricha 2014., a zatim i ono iz Amsterdama 2016. čime je postala jedina diskašica u povijesti koja se može pohvaliti s četiri europske titule u nizu. Ne treba sumnjati da će se taj niz nastaviti i u Berlinu 2018., ali i u Parizu 2020., u dvije svjetske metropole koji će organizirati sljedeća dva atletska EP-a. U to ne treba nimalo sumnjati jer će naša atletska diva u “gradu svjetlosti” imati samo 30 godina (rođena 21. lipnja 1990.) te joj ni Pariz zasigurno neće biti posljednja stanica u karijeri.

Ne treba, naravno, zaboraviti ni svjetsko zlato koje je djevojka iz zagrebačke Dubrave osvojila na SP-u u Moskvi 2013., niti srebro koje je osvojila dvije godine kasnije u Pekingu kada ju je nadvisila samo Kubanka Denia Caballero, kao jedina koja je bila bolja od naše atletičarke na nekom velikom natjecanju na kojem je ova nastupila.

Naša dvostruka olimpijska pobjednica i na mitinzima Dijamantne lige ostvaruje jednako velike rezultate, pet je puta “zaradila dijamant” ostavivši suparnice daleko iza sebe. Ukratko, riječ je o jednoj od najuspješnijih atletičarki i sportašica uopće, ne samo u hrvatskim okvirima.

No, u svakoj priči o uspjehu, nije ni kod Sandre sve obojeno strogo u svijetlim tonovima. Uz svakodnevna i nadljudska odricanja, koja su svojstvena većini vrhunskih sportaša, ona je proživjela i preživjela pravu kalvariju kad joj je 2011. u uzorku pronađen metilheksanamin, psihostimulans koji je na listi zabranjenih sredstava. Dopinški nalazi nakon mitinga u Šangaju i Rimu bili su kontaminirani, našoj su atletičarki prijetile drastične i drakonske kazne. Iako su ona i njen trener Ivančić tvrdili da su nevini, jer je ona zabranjenu supstancu u organizam unijela konzumirajući obični energetski napitak -a on nije imao odgovarajuću deklaraciju - kazna je bila neizbježna. Kažnjena je bila sa šest mjeseci suspenzije čime je izgubila cijelu sezonu te je propustila nastup na SP-u u korejskom Daeguu. Srećom, nije ostala bez mogućnosti nastupa na OI u Londonu, a i to je prijetilo da je u nekom nesretnom raspletu okolnosti dobila samo dva mjeseca suspenzije više. Bili su joj tada izbrisani svi rezultati što ih je postigla nakon prvog pozitivnog nalaza (od mitinga u Šangaju), uključujući i hrvatski rekord s mitinga u Varaždinu kada je disk letio do daljine 69,99 metara. Morala je vratiti i sav novac zarađen od nagrada na mitinzima u tom razdoblju.

Najgori period u životu

Bio je to uvjerljivo najgori period Sandrine sjajne i bogate karijere, ali se iz toga vratila još bolja i jača, baš kako su to najavljivali njezin trener Ivančić i predsjednik HAS-a Siniša Ergotić. Iako se Sandra tada “branila šutnjom”, Ivančić i Ergotić su tvrdili da je nevina, ali isto tako, a s obzirom na mladost, vrlo racionalna.

- Ovo je skupa škola koju mora platiti, no ona je s obje noge čvrsto na zemlji. Bit će još bolja kad se vrati - pričao je tada Ergotić.

- Kao njezin trener, znam da Sandra ne uzima ništa što je nedopušteno i što se protivi pravilima, ponavljao je Ivančić, ali je i on skrušeno prihvatio neminovnu kaznu.

Druga “tamna mrlja” u Sandrinoj blistavoj karijeri je sukob koji je imala sa svojim “ocem” i tvorcem Ivančićem kad je nakon osam zajedničkih godina 2013. raskinula suradnju s njim na vrlo neprimjeren način i kao trenera uzela svog dečka Edisa Elkasovića s kojim i danas radi i nastavlja uspješnu sportsku “epopeju”.

Površni i prvi povod za “rastavu” bilo je neslaganje oko metoda i intenziteta treniranja i međusobna rasprava oko pauze koju je Sandra uzela zbog ozljede koju Ivančić nije smatrao ozbiljnom. U pozadini je ipak bilo nešto drugo, Ivančić je to javno izrekao neposredno prije no što je prerano preminuo u kolovozu 2014.

- U osam godina našeg rada nisam dobio ni jednu kunu od nagrada, a usmeno smo dogovorili da 25 posto ide meni, a 75 posto njoj, to smo usmeno dogovorili i bez ugovora. Prošla je jedna godina, prošla i druga, treća... dao sam Sandri popis primjedbi da bismo nastavili suradnju, ali reakcije nije bilo. Razočaran sam jer sam radio sa samoživim čovjekom koji misli samo na sebe. Žao mi je što je ovako završilo, imao sam velike planove.

Bez obzira na to tko je u toj svađi bio u pravu - jer je za svađu uvijek potrebno dvoje i istina nikad nije crno bijela - “Ivanča” je u istom intervjuu prorekao i opet bio u pravu:

- Nikad nisam imao bolju atletičarku. Uvjeren sam da će 70 metara baciti uskoro, uvjeren sam da će i svjetski rekord Gabriele Reinsch (76,80 nap. a.) uskoro biti ugrožen. Sandrine mogućnosti su ogromne, sve ovisi samo o njoj.

Da, i opet je Ivančić bio u pravu, granica od 70 metara “pala” je brzo nakon toga, a nedavno je Sandra ususret SP-u u Londonu (4. - 13. kolovoza) u švicarskoj Bellinzoni nakon tri godine popravila svoj i hrvatski rekord koji sada iznosi velikih 71,41.

Sandra najbolja

Time je Sandra skočila na 16. mjesto vječne liste bacačica i došla na 5,39 do svjetskog rekorda Njemice Reinsch koja je u Neubrandenburgu davne 1988. bacila 76,80 m. Bacila je najduži hitac u zadnjih 25 godina (tijekom 1990-ih sve do danas samo je Kineskinja Yanling Xiao bacila više - 71,68), a svi ostali najbolji svjetski rezultati datiraju iz inkriminiranih i navodnih dopingom uvelike pomognutih 1980-ih. No, to je već neka druga priča, istočnoeuropskih laboratorija danas više nema i samo se Sandra snagom svojih mišica bori protiv njih i lagano “glođe” i smanjuje razliku.

Zahvaljujući također nažalost prerano preminulom sportskom novinarskom bardu Tomislavu Židaku, Sandra danas kod kuće čuva jedan iz kolekcije diskova Gabi Reinsch koji je te davne letio do rekordne daljine.

- Sandra Perković ne živi u iluziji da će oboriti svjetski “rekord s brkovima”. I Gabi Reinsch kaže - taj rekord nikad neće pasti, napisao je Žile u jednoj od svojih kolumni. Bez obzira na to je li u pravu bio Ivančić ili Židak citirajući Gabriele Reinsch, bez obzira na to hoće li Sandrin disk otići najdalje, Sandra će ostati najveća i potvrdit će to u godinama koje dolaze...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. prosinac 2022 12:47