Debitantica, a baš uvijek pobjednica, Splićanka Lara Santini najtrofejnija je hrvatska sportašica u bodybuildingu. U manje od godinu dana, otkako se počela pripremati za natjecanja, na svih osam natjecanja na kojima je sudjelovala osvojila je - prvo mjesto. Prošli je mjesec pobijedila na čak dva svjetska prvenstva u bodybuildingu, u kategoriji wellness fitness, koja su se održala u tjedan dana, jedno za drugim, u Bratislavi i Budimpešti.
“Ono što se meni dogodilo u godinu dana nekome se ne dogodi u pet ili sedam godina intenzivnog rada. Ali, posve sam svjesna da je na naplatu ove godine došao sav moj dosadašnji rad i ulaganja od djetinjstva”, govori. Ponekad je, pripovijeda, nasmije kad je ljudi pitaju “kako je najednom postala takva”.
“Kažem, pa odavno sam ja takva, samo sam se sad nadogradila, radila na nedostacima. Jest da sam pripreme za natjecanja počela prije manje od godinu dana, oko prošle Nove godine, ali put do ovih pobjeda počeo je davno, imam jake sportske temelje u nekim od baznih sportova poput gimnastike i atletike, a imam i veliku radnu disciplinu.”
Dodaje da u tih godinu dana, otkako se intenzivno počela baviti bodybuildingom i pripremati za natjecanja, ništa nije radila drugačije negoli u posljednje četiri godine.
Standardi i pravila
“Sve ovo što mi se dogodilo u posljednjih jedanaest mjeseci, u neku ruku, dogodilo se i posve slučajno. Jer, trenera sam našla preko Instagrama. Brzo smo počeli suradnju. Trebao me je netko usmjeriti oko prehrane i treninga, jer svaka kategorija u ovom sportu traži određene standarde, ima svoja pravila”
Lara Santini se natječe u wellness fitness kategoriji.
“Traži se da imamo dominantan donji dio tijela, noge i stražnjicu, ali struk mora ostati uzak. Pri tome se dižu velike kilaže, gornji dio tijela, jasno, također treba biti razvijen, ali noge su vidno dominantne. Traže se ženstvene crte lica i ženstvenost u kretanju, gledaju se mišići, ali se iznimno cijeni ženstvena figura. To je pak jako teško zadržati s obzirom na količinu mišića. To je relativno nova kategorija, stara samo nekoliko godina. Ta je kategorija nastala zbog Latinoamerikanki, jer latinoameričke su žene prirodno tako građene, imaju jaka bedra, jaku stražnjicu, a malen gornji dio tijela. Te žene po svojoj genetskoj strukturi nisu mogle sudjelovati u natjecanjima sve dok nije uvedena wellness fitness kategorija.”
Danas u toj disciplini ipak dominiraju Ukrajinke i Ruskinje.
Bodybuilding, osobito ženski, kaže Lara Santini, često prate predrasude.
“Kad me pitaju čime se bavim, kažem bodybuildingom, jer ako kažem da se bavim fitnessom, misle da idem ponešto u teretanu, rekreativno, i da je to to. Mada se zapravo bodybuilding za žene naziva fitness, tako se zove i kategorija. No, kažem li da se bavim bodybuildingom, što je u prijevodu izgradnja tijela, ljudi me čudno gledaju, jer očekuju da bih trebala izgledati više kao muško negoli žensko. Taj sport još uvijek poistovjećuju sa ženama koje su izgubile ženstvenost, koje su napola androgine. Najveća je zabluda da žene koje se bave bodybuildingom moraju izgledati kao muškarci, biti prejake i silno mišićave.”
Lara Santini je visoka 169 cm, težina joj varira kilogram-dva, ima oko 68 kilograma.
Kakva hrana hrani te mišiće?
“Bitan je omjer proteina, masti i ugljikohidrata koje moram unijeti za jednog dana ili jednog tjedna. Moja prehrana je zapravo vrlo jednostavna, uvijek su iste namirnice - riža, integralna tjestenina, piletina, puretina, riba, zobene pahuljice, orašasti plodovi, zeleno povrće - brokula, kelj, cvjetača, kupus, tikvice, zelena salata, špinat, blitva… Jedem iste stvari i u fazama kad moram dobiti na kilaži i u fazama kad moram izgubiti, razlikuje se samo količina koju unosim u organizam”, kaže.
Ovih dana jede nešto više jer je natjecateljska sezona gotova: “Treneru Borisu Presečkom i meni u planu je sada raditi na nedostacima, a bez hrane mišić ne može rasti pa je važno da budem u blagom suficitu.”
Ujutro, za doručak, čim ustane, a ustaje, kaže, oko šest, ponekad pola sata kasnije, pojede zobenu kašu u kombinaciji s proteinskim napitkom. U to doda malo bobičastog voća, borovnice, maline…
“Potom oko 10.30 ili 11 pojedem piletinu i salatu”, nastavlja.
“Dva sata kasnije popijem mjericu proteina od 30 grama. Oko 14.30 ili 15 pojedem ponovo piletinu s rižom i salatom, ovaj put u to dodam malo maslinova ulja.”
Pričeka sat-dva, odradi trening pa ponovo nakon treninga popije proteinski napitak, pojede bananu. Sat nakon toga opet je red na rižu i piletinu, ovaj put bez povrća i bez masti. Za večeru, prije spavanja, jede posni sir s orašastim plodovima te malo bobičastog voća. Oko 22.30 je u krevetu, spava.
Zamjena za čokoladu
Vrlo je, kaže, disciplinirana s hranom. I ne pada joj to odviše teško.
“Kad sam na vrhuncu priprema, ne jedem slatkiše, kruh, nikakvu lošu hranu… Osim toga, postoje zamjene za standardnu čokoladu pa ako mi baš jako ustreba, zamijenim je proteinskom čokoladom.”
Trenira dva puta dnevno.
“Ujutro, natašte, četrdesetak minuta radim kardio vježbe - ciklične aktivnosti, bicikl, traka, steper, sve ono što se ponavlja na duži period. Popodne oko 16 ili 17 sati odradim trening s utezima koji traje oko sat i pol do dva…”
Trenira pet dana u tjednu, ne može svaki dan trenirati iste mišićne skupine, opisuje, ima tjedni program po mišićnim skupinama, noge, stražnjica i trbuh jedan dan, pa leđa i prsa, pa ramena i ruke. Tri puta tjedno radi donji dio tijela, dva puta gornji.
Iz tzv. mrtvog dizanja podiže oko devedeset do stotinu kilograma. Kad radi “hip thrust”, digne oko 160 kilograma.
Oduvijek joj je, kaže, bodybuilding bio želja.
“Fasciniralo me kako žene koje imaju četrdeset godina u tijelu i dalje izgledaju kao klinke od dvadeset. Naposljetku, studiram kineziologiju. Nije loše da u životopisu imam da sam bila na svjetskom natjecanju”, racionalno će Lara Santini.
Zlatni niz
Ne samo bila, već i pobijedila. Gdje je sve pobijedila, pitam. “Prvo je bilo državno natjecanje u Sisku, u travnju, vikend nakon toga bio je međunarodni kup u Austriji, nakon toga europsko prvenstvo u Španjolskoj. Onda smo imali tzv. ljetnu pauzu, tj. nije bila pauza, već smo nastavili s pripremama za jesensku sezonu. U listopadu smo bili na Pepa Grand Prixu u Češkoj, u studenom sam bila u Budimpešti na svjetskom prvenstvu za juniore.”
Jer, Lara Santini je, mada su joj dvadeset i dvije, još uvijek juniorka. U bodybuildingu juniori su od šesnaeste do dvadeset i treće, ovim se sportom počinje baviti relativno kasno. Mada juniorka, može se natjecati i sa seniorima, pa je to i učinila, pobijedila i u toj konkurenciji na svjetskom seniorskom prvenstvu u Bratislavi prije nekoliko tjedana. “Iako je donja dobna granica za natjecanje šesnaest godina, mislim da je i to prerano. Jer, teško je tako mladim ljudima stvoriti toliku mišićnu masu. Osim toga, to je de facto natjecanje u kupaćim kostimima. Mislim da je prerano za djevojčice da stoje pred upaljenim svjetlima, reflektorima i sucima tako obnažene. Puno je tu razloga zbog kojih je bolje da prođe pubertet i da onda krenu na natjecanje. Doduše, one koje na natjecanja stižu tako mlade obično dolaze iz ritmičke gimnastike. Jer, postoji i kategorija u kojoj se ocjenjuje i koreografija i akrobacije i snaga”, kaže prvakinja.
“Mi u tih dvadesetak sekundi na pozornici pokušavamo napraviti iluziju, sakriti nedostatke i istaknuti ono najbolje. Ostaviti dojam na suce. Ocjenjuje se i kretanje po pozornici, karizma, a ne samo mišići i njihova simetrija”, objašnjava.
Ističe da je silno važno imati iskusnog, profesionalnog trenera. Jako je zadovoljna radom s Borisom Presečkim, kaže da su njezine pobjede dobrim dijelom rezultat njegova vodstva.
“Treba paziti da izaberete trenera koji ima i iskustvo i znanje. Puno ljudi se bavi time, pripremaju natjecatelje, ali mnogi ženama pokvare hormonalnu ravnotežu, dovedu ih do gubitka menstruacije, do androginih obilježja… Neki se treneri koriste raznim kemijskim supstancama, izmijene cjelokupnu strukturu žene, doduše to se ne događa u mojoj kategoriji jer se ovdje cijeni ženstvenost. Bitno je imati uredan menstrualni ciklus, osjećati se dobro i stabilno, a ne iscrpljeno, slabo, malaksalo”, zaključuje.