Stizali su iz Maroka, Tunisa, Alžira... Njih 60-ak koje je grlio i tješio. On je za njih - tata

U iranskoj pustari je vidio kako ptice kljunovima vade oči mrtvih ljudi, u Turskoj je bio rob mjesnom pekaru, a na mađarskoj granici osjetio srdžbu policijskog pendreka. Bugarski kriminalac koji živi od pljačke putnika s istoka, od njega okreće glavu, jer mu je bezvrijedan. Može imati 12, 15, ili recimo 17 godina. Gladan je. Od doma kojega više nema daleko je tri tisuće kilometara i tri godine. Barem toliko, a možda i nikada prije, nitko mu nije rekao da ga voli. Nema mamu ni tatu. Djece se boji jer ga tuku, a odraslih jer ga ne vole, preziru zapravo. Dijete-čovjek, tako mlad, a tako umoran od putovanja.

Na ovom svijetu svake godine na dugi put krene oko 200.000 djece bez roditeljske pratnje. Svatko od njih je tek po jedna, najmanja brojka u ovoj ogromnoj koja će se godinama p...