Za Olivera znam praktički od svojih prvih glazbenih koraka. Već je onda bio Oliver. Znači od najranijih 80-ih. Počeo sam raditi pjesme za njega od prvog dana suradnje s pokojnim Zdenkom Runjićem, koji je najzaslužniji, koji je ujedno i ključ ovako visoko impostirane i nevjerojatno uspješne Oliverove karijere. Iz tog perioda su nastali hitovi, svi pisani u suradnji s Runjićem - po sistemu Zdenko glazba, ja stihovi - “Žuto lišće ljubavi”, “Svirajte noćas za moju dušu”, “Manuela”, “Dženi”, “Ako ikad ozdravim”, “Vodi me tamo kraj plavog mora”... I još puno toga, nemoguće mi se sada svega sjetiti... - govori Nenad Ninčević.
Po čemu će pamtiti Olivera?
- Pamtit ću ga po puno toga, ali ako pričamo o poslu, ima jedna rečenica koju sam čuo bar stotinjak puta. Naime, kad bi god neko od mojih kolega napisao bilo što, a da je mirisalo na potencijalni hit, prvo bi, onako, nakon slušanja čeznutljivo izgovorio: “E, kad bi ovo Oliver tija otpivat, koji bi to hit bija...” Jer, nije on pjevao svašta, opasan muzikant je bio, uf, sve bi poslušao, prosvirao iz prve i uručio odbijenicu, pristojno, naravno... - kaže Ninčević prisjećajući se početaka suradnje s Oliverom.
- Naša suradnja je počela i sretno i nesretno i zapravo je obilježila naš odnos sljedećih tridesetak godina... Oliver je u to vrijeme bio pjevač No. 1, imao je dalmatinske megahitove, ali s vrlo umjerenim tiražima na nivou ex Yu. I dogodilo se “Žuto lišće”, strahovit hit, turbo prodaja, eksplodiralo je sve u par dana... Zdenko i ja presretni, a Oliver s milijun plemenitih harmonija u sebi nikako ne može prihvatiti da su ga tako jednostavna melodija i par pogođenih stihova obilježilli za dug period.
Izjavio je kasnije da bi volio da to nije snimio, ja sam, lud kakav jesam, odgovorio drsko ono što sam već odgovorio i, Bogu hvala, prošle godine 5. kolovoza smo se u Veloj Luci sreli, izljubili, izgrlili, izmirili i pristao je otpjevati duet s Bebekom “Ako voliš ovu ženu”. Dogodio se još jedan megahit... Hvala, Oliva, ako ti to sada išta znači... Jer, sutradan nakon našeg susreta su mu našli karcinom... Našu sliku od tog jutra stavio sam u svoju knjigu nota i puno mi znači... - govori splitski skladatelj i nastavlja:
- Ne mogu reći da smo se pretjerano družili, no viđali smo se stalno, ali kao da je to “Žuto lišće” i tih par izjava u afektu uvijek visilo u zraku... Ja, inače, Split dijelim od malih nogu na dio prije i dio iza tunela. On je preferirao više taj dio iza, a ja se nikad nisam micao daleko od svog prvog kvarta, tu sam se među ljudima s kojima sam odrastao bolje osjećao... Što se anegdota s Oliverom tiče, bilo ih je milijun. Sjećam se razgovora njega i Coce, oba su bili malo “unutra”. Coce kaže da je kupio psa. Oliver u basu pita: “Koji je pas?” Coce u tenoru kaže: “Pudl”, Oliver zajebantski: “Da, pudl”, a onda Coce ka’ iz topa veli: “Da, Lidl”. Bila je to aluzija na Oliverovu reklamu za Lidl. Ma, genijalno - prisjeća se Ninčević koji se ne srami reći da su mu krenule suze kada je čuo da Olivera više nema.
- Imamo i za kim plakati... Oliver je velik... I ribar i glazbenik, i ljuti trešetaš i dobar nono. To jutro u Veloj Luci je stalno grlio unuka, to puno govori o ljudima... Neka se smirio, samo on zna kako je teško bilo posljednjih dana, sad će on kod svoga Zdenka, Popa, Zuppe, Remija... Da nas on sad vidi sve ovakve tužne, možda bi rekao, onako: “Pa, šta sad, pari da i vi nećete umrit... Čuvajte mi brod, laškajte cimu sad kad u osmi misec zapuše i spustite pajete, nemoj da mi tuče u drugi brod, to su sve šešule prima njemu...” - kaže Nenad Ninčević.