PIŠE BORIS VLAŠIĆ

‘Svi su automobili super, ali samo u jednom svaka cura je Bond girl, opasna i zavodljiva...‘

Kolumnist Svijeta detaljno secira svoju veliku strast prema SAAB-u i tvrdi da im baš nijedan nije ravan
Saab 900XS
 Ian Evans/Alamy/Profimedia

Možda je u pitanju odanost. A možda sam zaostao u razvoju. Nije da me briga. Stvar je u položaju ključa i kazaljci koja prolazi kroz bijelu, žutu i crvenu boju. I osjećaju laganog guranja u leđa. Vražji turbo. A možda je nešto i u pogledu ugodnog iznenađenja koji mi je uputila ona cura koju je njezin frajer vozio u razbacanom BMW-u. Ključ se u SAAB-u nalazi na podu, između sjedala, pored ručice mjenjača.

Tako je bilo u modelu 96, čiji je izgled najjednostavnije opisati usporedbom s kupolom vojnog aviona. Izgleda kao da su avionu skinuli krila, stavili četiri kotača i rekli, evo, to je naš automobil. Uslijedio je sedan, 99, a potom čuveni, vjerojatno najpoznatiji model 900. Vozio ga je i Bond, onaj Bond. Opis scene u kojoj 900 turbo sigurno ubrzava bližeći se brzini od 200 km na sat točno je ono što treba jednom automobilu da bi ostao u legendi. Istina, nije ga Fleming, nego Gardner ubacio u serijal romana, ali i dalje je to Bond.

Kad je 1984. odlučeno da će Bond voziti Bentley u romanima, SAAB je izletio iz igre. Pojavila se million dollar prostitute, odličan izbor, ali SAAB ne bi bio SAAB, niti bi Bond bio Bond da se povremeno, radi dobre vožnje i dugog sočnog poljupca nije vratio curi od 300 dolara. Uostalom, u kojem automobilu Colin Firth vozi svoju portugalsku spremačicu u filmu “Zapravo ljubav”? Tada joj izgovara kako mu je to najljepši dio dana, a ona njemu kako joj je to najgori jer se rastaju.

U SAAB-u, naravno. Postoji cijeli niz filmova u kojima se pojavljuje SAAB, urbane legende govore kako je to bio izbor dizajnera, arhitekata i liječnika, ljudi za koje se pretpostavlja da će uvijek izabrati nešto drugačije od stereotipa. Zna se da vozeći Porschea vozači jure u točku, da jedino Alfa proizvodi zavodljivu vibraciju suvozačkog sjedala u drugoj brzini koja zabavlja vozačice, da su sva Citroë​nova sjedala udobna poput francuskog kreveta, ali SAAB je imao ono nešto što ga je razlikovalo. Možda sigurnost. Jeremy Clarkson ga je u “Top Gearu” bacao s dizalice na krov tek da pokaže kako je to automobil kojemu se kabina neće spljoštiti, što nije uspijevalo ondašnjim BMW-ima. Sorry, dečki. Vjerojatno je to ono što je davao, pravo da se vozač SAAB-a osjeća superiorno što god da se pored njega pojavi na semaforu. Prvi koji sam kupio bio je 99, divan sedan prljavo žute boje. I zaklanog motora. Kupio sam ga parkiranog, a prodavač je uspio zbrisati čim je stavio lovu u džep. Dvije godine kasnije, nakon što sam ga sredio, otkupila su ga dva klinca i sretno otputovala put Samobora. Zeleni 900 turbo se najbolje osjećao jureći Italijom. Kupljen je na ulici, zaustavio se na crvenom svjetlu, vozač uopće nije bio iznenađen kad sam mu prišao i pitao bi li ga prodao. Novcem od SAAB-a kupio je kartu za Ameriku. U jednom se trenutku pojavio Burićev cabrio. S rupom u krovu. Nema zabavnije situacije nego se po kiši zalijepiti bliže vratima kako mi ne bi kapalo baš po nosu. Željko Burić osnovao je Fabriku, slavni je dizajner iz Pule.

Uređujući interijer Infobipove zgrade u Vodnjanu, na betonski im je zid stavio inženjerski nacrt SAAB-a 96, automobila koji je imao specifične naslone za glavu i reduktor koji mu je omogućavao sigurnu vožnju po snijegu. Priča o SAAB-u nije priča o automobilu. Postoje brži, ljepši, štedljiviji, udobniji, svakako jeftiniji, ali rijetko koji nudi tu količinu zabave, stila, sigurnosti i tehnološkog napretka kao što je SAAB u svoje vrijeme. SAAB je uvijek bio inteligentan, a inteligencija je seksi. Svaki je model bio tri koraka ispred ostalih, od pojave turba pa do posljednjeg 9-5 modela koji, u duhu tradicije da je riječ o automobilu koji dolazi iz obitelji proizvođača aviona, započinje vožnju prikazivanjem avionskog instrumenta na kontrolnoj ploči. Vožnja na bioetanol rezultat je nedostatka love za razvoj električnog pogona, ali, ne treba zaboraviti, to je kompanija koja je uspjela dvaput bankrotirati. Dvaput!

Uostalom, koji automobil ima onaj smiješni gumbić za noćnu vožnju, kad se gase sva svjetla u kabini osim brzinomjera? Navodno po uzoru na avione, da ništa ne ometa pilota. Ili svjetlosno upozorenje za korištenje pojasa. Zvuk zvona identičan je zvuku u avionima, točno onakav koji najavljuje glas stjuardese. Stalno dizajnerskim štosevima podsjeća na vikinško nasljeđe, sjekiru, ali i hokejsku palicu. Par detalja, ali život čine detalji. Da, više ne postoje. Osim kod nas nekolicine koji uživamo u automobilima drugog vremena. Svijet je otišao dalje bez nas, automobili su puni digitalne asistencije, vožnja je sigurnija i jednostavnija. Super, jebe nam se, mi smo svoje izabrali zbog gušta. U SAAB-u je svaka cura Bond girl, opasno zavodljiva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. listopad 2020 14:05