S Jakovom, u slobodno vrijeme biokovskim pastirom iz zaseoka Čaglji kraj Zagvozda, čovjek ne može nego pucat od smija: svako malo izvali bazu koja ti popravi dan. Evo, nismo se ni pozdravili na kozjoj stazi na 700. metru nadmorske visine planine Biokova, a on nam već priča kako je jednom u vojsci, slučajno, u šumi pokraj Šibenika, naletio na čaglja.
Namjeri se junak na junaka, i zagvodski Čagalj u vječna lovišta otpremi imenjaka mu šibenskog, koji je baš pod njegovim kotačima odlučio napraviti samoubojstvo. U policijskom je izvješću pisalo da je Čagalj nesretnim slučajem usmrtio čaglja.
- Ma nije da sam tija, nego se on namirija baš na mene. A isto ime nosimo. Srićom da ih ovdi nema, prepričava Jakov Čagalj ovu tragikomičnu priču dok dahćemo, lapćemo, gazamo po oš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....