Tihana Šorman, danas 34-godišnjakinja, majka i medicinska sestra koja je godinama drugima spašavala živote, danas ovisi o životnoj borbi svoje obitelji. Te 2016. godine u nedjelju rano ujutro išla je na posao u osječku bolnicu. Bila je odgovorna i predana. Imala je dvogodišnjeg sina Dinu. Četiri mjeseca prije njegov je otac, a njezin zaručnik tragično stradao u prometnoj nesreći.
Bio je blagdan, Josipovo. Nekome je to značilo slavlje. Njoj je to bio dan koji je u trenu promijenio sve.
"Vozač se vraćao iz izlaska i vjerojatno je bio pijan. Tihana je skrenula da ga izbjegne i izravno vozilom udarila u drvo. Vjerojatno bi joj svaki drugi scenarij dao veće šanse. Nisu se okrznuli, a on se nije niti osvrnuo. Tako nije dobila nikakvu odštetu. Ima Boga, nek mu on sudi", kaže nam Tihanina majka Anita (51), koja je nakon tragedije dala otkaz u tvornici u kojoj je radila i od 0 do 24 brine se o kćeri kao roditelj njegovatelj.
Tihanu su vatrogasci izvlačili iz automobila gotovo sat vremena. Uspjela je preživjeti, ali je zadobila teške ozljede glave. Od tada je nepokretna, s 90-postotnim oštećenjem mozga, nesposobna za komunikaciju, ali živa. U svijetu između tišine i pogleda.
"Moj život je kao zatvor, ali ja volim taj zatvor. Da je Tihana umrla, ja više nikada ne bih bila sretna, a sad zaplačem, ali od sreće kad vidim da se ona nasmije. To nije često, ali ja vidim", govori nam Anita kojoj se prije osam godina potpuno okrenuo svijet, ali ovo sada je njezin život i ne razmišlja o tome što nema.
Nedavno je Tihana preboljela bronhitis. Borba je to koja se vodila bez dana odmora, uz konstantan strah da će šlajm ugušiti njezinu voljenu kćer. Zato im je sada prioritet nabaviti aspirator, uređaj za izbacivanje sekreta iz pluća. Novi stoji oko 14.000 eura, što je obitelji nedostižan iznos.
Tihanin sin Dino ima samo 11 godina. Pametan je, dobar, osjećajan. Sada je odlučio prodati sve svoje plišance, one koje najviše voli. One koje je čuvao, mazio, s kojima uvijek zaspi nakon što mami poželi laku noć. Sve ih je planirao odnijeti na kirvaj u Viljevo kako bi skupio novac za uređaj koji će pomoći njegovoj mami da lakše diše.
Otkad se javno proširila priča o Tihani i njezinu plemenitom sinu, novac je skupljen u dva dana.
"Još jednom sam se osvjedočila da su dobri ljudi osjetljivi na sudbine kakva je zadesila nas", kaže zahvalna Anita čija obitelj posljednjih godina nažalost mora posezati za pomoći nepoznatih jer imaju vrlo male prihode. S obzirom na to da je Tihana od udesa u invalidskoj mirovini, nakon samo pet godina radnog staža, prima samo 200 eura mjesečno.
Nakon nesreće morali su prilagoditi kuću, uredili su sterilnu sobu, plaćaju dodatne fizikalne terapije kako Tihani mišići ne bi postali slabi, kupuju sve potrebne lijekove za smanjivanje bolova, odlaske na preglede i brojne operacije...
"Kakva je Tihana bila u trenutku nesreće, takva je i sad. Uvijek je čista, lijepe kose, depilirana. Meni je bitno da je držim kao kraljicu", priča nam njezina majka s puno ljubavi.
Mlada ju je rodila i, kaže nam, kao da je bog htio da u ovim teškim trenucima bude u snazi. Iako, priznaje, osjeća se staro.
Anita spava pokraj kćeri na dvosjedu na razvlačenje i gotovo ne spava već godinama. U ponoć joj daje zadnji lijek, a sat joj zvoni već u 3 ujutro da je prebaci na bok, a onda, za 2 - 3 sata na drugi. Naravno, ako je Tihana prehlađena ili teže diše, Anita niti ne usniva. Nedavno je preboljela bronhitis i za to su trebali nadljudski napori.
"Guši mi se. Bojim se. I tako osam godina. Ja je održavam na životu, znam da je tako, ali ne mogu ne brinuti se za svoje dijete."
U danu Tihana mora popiti dvije litre vode pa joj tijekom dana svaki sat Anita daje pomalo kroz špricu.
Jedinu pomoć dobiva ujutro kad dolazi patronažna sestra koja joj pomaže Tihanu okupati.
Otkad je kćer stradala, Anitin se suprug psihički razbolio, a na katu iznad njih u kući živi i dementna svekrva. Suprug ima i problema s kralježnicom, ali posljednjim snagama pomaže joj tako da razvozi unuka na njegove aktivnosti. Dino trenira nogomet za Jedinstvo, a ide i u glazbenu školu u Donji Miholjac.
"Ja moram biti s Tihanom", kaže njezina mama. Ima još dvoje odrasle djece koji imaju svoje živote. Nakon nesreće rijetko je tko ostao uz njih. Prijatelji, susjedi, rodbina, svi kao da su mislili da će imati neku obavezu i pomalo su iščezavali.
"Prije sam plakala zbog toga, sada ne. Ljudi nemaju previše empatije", govori pomirljivo. Ona je sebe potpuno zapostavila. Ni njoj zdravlje više nije bajno, ali preskače pretrage jer ne stigne. Dino joj nekad uskoči. Kaže da će moći i više kad poraste. Želi biti liječnik. U školi je odlikaš, po svemu divno dijete.
"Nakon onoga što je prošao, on bi sigurno bio dobar u tome", kaže nam baka kojoj je samo bitno da on bude sretan.
Dino nije imao ni tri godine kad je majka stradala i kad ju je prvi put vidio u bolnici bez duge crne kose, koja je bila njezin zaštitni znak. Bio je jako ljutit na liječnike što su je ošišali. Polako je shvaćao situaciju i kako niti ne zna za drukčiji život, njemu je normalno da mama leži.
"On priča s mamom kad dođe iz škole. Ispriča joj kako mu je prošao dan. Nema večeri da joj ne kaže da lijepo sanja. On je s tim naučio živjeti. Sigurno mu nije lako, ali ne želim kopati po tome", iskrena je Anita.
"Ne bih volio da je negdje drugdje. Volim kad je tu", kaže Dino.
I majka Anita bez Tihane ne može zamisliti život.
"Ona je moja beba. Volim je najviše na kugli zemaljskoj. Ne može mi ništa reći, ali trepće i tako komuniciramo. Ona me razumije, iako doktori kažu da to nije moguće. Ima ozljedu kakvu ima i Schumacher", objašnjava mama.
Sve ove godine hrane je uz pomoć ugrađenog PEG-a u želucu, ima kateter, pelene, ne može sjediti niti micati rukama i nogama.
"Kad smo shvatili da je ona zapravo palijativni pacijent, nuđeno mi je da je smjestim u ustanovu u Strmac, ali nisam dala. Skrbim se o njoj sama jer nitko se neće izboriti za moje dijete kao ja."
Nakon nesreće išle su zajedno u Krapinske toplice na rehabilitaciju, ali sve je stalo zbog korone. Ove godine Anita je mislila ići s Tihanom, ali ne bi joj dali da bude s njom cijeli dan.
"Smjela bih joj u posjet na sat vremena na dan, ali je ne bih smjela njegovati, hraniti i presvlačiti. Ne mogu i ne želim plaćati 70 eura na dan da bi čekala tih sat vremena", govori nam.
Dodaje da je njoj i ovo kako je sad sreća.
"Samo da nije gore. Ja bih umrla da ona ode na drugi svijet. Sve ulažem u svog unuka i moram biti tu i dobro za njega", govori Anita.
Prije pet godina brižna je majka vidjela da kći nije dobro i inzistirala je na pregledu te je ustanovljeno da Tihana ima karcinom grlića maternice.
"Liječnik se čudio kako sam znala, a ja sam mu rekla da ja sve moram primijetiti. Tko će ako neću ja?"
Iako je novac za kupnju uređaja prikupljen, na dnevnoj bazi potrebna joj je njega, bilo da je riječ o kremama, rukavicama, vlažnim maramicama, voću, kašastoj hrani i onome što ona jedino može koristiti.
Donacije možete uplatiti na sljedeći račun:
ANITA ŠORMAN
HR6923400093211110364
PBZGHR2X
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....