SAM NA ATLANTIKU

UGLEDNI HRVATSKI OFTALMOLOG I MOREPLOVAC ZAROBLJEN NA BARBADOSU 'Ako isplovim, neće me primiti nijedna luka sve do Hrvatske'

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 05.04.2020. u 23:38

Privatni album

Dražen Grgić

Plovidbom je želio upozoriti na onečišćenje mora i prikupiti sredstva za djecu iz SOS Dječjeg sela Hrvatska. S dalekog Barbadosa čitateljima Nedjeljnog poslao je važnu poruku

Dok se cijeli svijet suočava sa zastrašujućom pandemijom i borbom protiv novog koronavirusa, za uglednog šibenskog oftalmologa dr. Dražena Grgića može se reći da je u avanturi života.

On, naime, od 6. siječnja od Šibenika plovi prema brazilskom otočju Fernando de Noronha. U mediteranskoj etapi jedrenja imao je pratnju prijatelja Branimira Vlaja, no nakon Gibraltara Branimir se zbog poslovnih obveza morao vratiti u Hrvatsku. Dr. Grgić tako već neko vrijeme potpuno sam plovi u nastojanju da se vrati u Europu, a koronavirus, očekivano, stvara dodatne poteškoće.

- Što se tiče razloga putovanja, kao prvo to je jedna velika osobna ljubav prema moru, jedrenju i prihvaćanje novih izazova koje pruža ocean. Zatim je tu ekološki cilj privlačenja pozornosti javnosti na probleme onečišćenja mora, prije svega plastičnim otpadom, i najvažniji - humanitarni cilj prikupljanja sredstava za SOS Dječje selo Hrvatska, s posebnim naglaskom kako upravo naši mladi i djeca mogu biti temelj novih razmišljanja o potrebi održivog razvoja u svim sferama društva naspram okoliša - govori nam dr. Grgić s kojim smo se na jedvite jade, radi vrlo slabog signala, uspjeli čuti dok je bio kod Barbadosa.

Privatni album
 

Loše vrijeme

Objašnjava kako je sada već četveromjesečno putovanje podijeljeno na dvije etape, mediteransku i oceansku. Nijedna nije bila lagana, a često ih je pratilo i vrlo loše vrijeme.

- Iz Šibenika smo isplovili s burom u krmu i vrlo brzo prošli Jadran i Otrantska vrata te uplovili u Jonsko more. Međutim, trećeg dana plovidbe primijetili smo prodor mora u potpalublje kroz ispušnu cijev motora te smo pristali u talijanskoj luci Roccella Ionica. Tu smo ostali jednu noć kako bismo se u miru marine osušili i pripremili brod za daljnje putovanje.

Imali smo u početku dobre vjetrove i dobro smo napredovali tako da smo već petog dana plovide prošli Mesinski tjesanc i uplovili u Tirensko more. Tu su nas pratili uglavnom lagani vjetrovi te smo za nekoliko dana dosegli Sardiniju i nastavili prema Balearima. Tada smo dobili informaciju o dolasku jakog ciklona i odlučili smo pristati i skloniti se u španjolsku luku Mahon na otoku Menorca. Zaista, najavljeni ciklon Gloria pokazao se kao jedan od rijetkih s rekordnom snagom vjetra i valova koji su poharali španjolsku obalu.

Privatni album
 

U Mahonu smo ostali gotovo tjedan dana dok se nije vrijeme stabiliziralo, a onda smo nastavili plovidbu dalje prema zapadu i Gibraltaru. Međutim, zimski Mediteran je vrlo promjenjiv tako da smo nakon nekoliko dana ponovno stali u španjolskoj luci Cartagena. Tu se Branimir zbog poslovnih obaveza morao ipak iskrcati i vratiti za Hrvatsku a ja sam ostao još nekoliko dana dok nisu zapuhali povoljniji vjetrovi. Konačno 2. veljače 2020. prošao sam Gibraltar i uplovio u Atlantski ocean. Nastavio sam plovidbu tjedan dana uz zapadnu obalu Afrike i Maroka do Kanarskog otočja, gdje sam pristao u luci Arrecife na otoku Lanzarote.

Kada su ponovno zapuhali povoljni vjetrovi, nastavio sam prema Zelenortskom otočju koje sam prošao bez stajanja i nastavio preko ekvatora na južnu hemisferu za Brazil. Mogu reći da su skoro cijelim tim dijelom bili uglavnom povoljni vjetrovi očekivani za to doba godine, tako da sam točno 1. ožujka uplovio u brazilske vode i pristao u luci Fernando de Noronha. Tu sam proveo, rekao bih, nezaboravnih gotovo tjedan dana jer otok je zaista jedinstven zbog prirodnih ljepota - govori nam dr. Grgić.

Privatni album
 

A onda je uslijedio povratak u Europu.

- Isplovio sam 7. ožujka prema sjeveru, ali već nakon nekoliko dana plovidbe, pred sam prelazak ekvatora, došlo je do oštećenja kormila. To sam uspio privremeno sanirati i manje-više normalno nastaviti plovidbu dalje na sjever.

Otkazale solarne ploče

Međutim, uskoro su otkazale solarne ploče i ostao sam bez neovisnog izvora napajanja, što je značilo da nema smisla dalje ulaziti u središte Atlantika prema Azorskom otočju, što je bila planirana ruta. Kako sam bio u zoni pasatnih vjetrova najjednostavnije je bilo ‘spustiti’ se niz pasate prema Karipskom otočju koje ima dobru infrastrukturu, mogućnosti servisa i ostalo. Tako sam doplovio do Barbadosa, najistočnijeg karipskog otoka.

Baš na dan uplovljenja zatekla me odluka tamošnjih vlasti za obaveznu dvotjednu karantenu za sve brodove koji dolaze. Tako sam sada na njihovom sidrištu Carlisle Bay kod Bridgetowna - javio nam je ovaj strastveni moreplovac.

Prve informacije o koronavirusu doznao je, kaže, dok je još bio u Cartageni, ali tada se nije znalo da će sve prerasti u globalnu epidemiju.

Privatni album
 

- I kada sam došao u Brazil o virusu se sve više govorilo, ali još nije bila panika niti je to bila prva tema. Tek nakon isplovljenja iz Brazila saznao sam da se virus toliko proširio i postao prijetnja cijelom svijetu. Te su me informacije zatekle u trenutku kad sam imao oštećeno kormilo i solarne ploče, a onda se dogodio i potres u Zagrebu koji dodatno unio nervozu. Nije lako slušati takve vijesti kad znaš da su tvoji bližnji ugroženi, a nemaš mogućnosti na im pomogneš. Ispalo je da sam manje ugrožen ja sa slomljenim kormilom na oceanu nego mnogi u Hrvatskoj i Zagrebu tijekom potresa i pandemije.

Tada je pandenija uzimala maha i iz dana u dan su se mijenjale informacije o dostupnosti pojedinih luka za uplovljenje. Branimir koji je tada bio u Zagrebu svakodnevno me informirao i tražio gdje mogu pristati i napraviti potrebne servise. Tako je Branimir za čitavo vrijeme dok sam sam plovio bio aktivni član posade u logistici. Od njega sam dobivao ne samo važne meteorološke podatke nego i podatke o aktualnom stanju u pojedinim lukama - objašnjava Grgić.

Kaže kako je zbog korone situacija za sve brodove vrlo složena, jer je najveći broj luka naprosto zatvorio pristup svim stranim brodovima.

- Barbados za sada traži samo obavezu karantene dva tjedna za sve brodove koji dolaze, što je i mene zateklo. Nije lako naći točnu informaciju jer one se iz dana u dan mijenjaju i uglavnom samo postrožuju. Postoje web stranice na kojima se možete informirati, ali konačnu informaciju saznajete tek prilikom uplovljenja u pojedinu luku od lučkih vlasti preko VHF radiostanice. Pomorski promet možemo reći da je praktično stao, jer ako i isplovite pitanje je tko i kada će vas htjeti primiti u neku luku. To je malo i čudna odluka jer je puno nas jedriličara plovilo i više od nekoliko tjedana oceanom u potpunoj samoizolaciji i sigurno nemamo virus. Nisam siguran kako bi neke lučke vlasti reagirale u slučaju potrebe za hitnom intervencijom.

 

Uglavnom ovdje na Barbadosu drže nas na sidrištu, nemamo pravo izlaska na obalu, ali na obali je ionako od danas sve zatvoreno i rade samo hitne medicinske ustanove i neke trgovine hranom. Nije dopušteno kretanje nikome osim za odlazak radi hitne medicinske potrebe ili nabave nužnih namirnica i navečer je uveden policijski sat. Do jučer, život na obali je izgledao uobičajeno, ljudi na plaži plivaju, djeca se igraju, vozila prolaze, a danas je sve sablasno pusto - otkriva nam šibenski liječnik.

Zaključuje kako, iako je sam na brodu i u karanteni, ne osjeća usamljenost jer (katkad) ima donekle dobru internetsku vezu pa može komunicirati s obitelji i prijateljima, a sluša i radio pomoću kojeg komunicira s posadama drugih jedrilica.

- Više je problem neizvjesnost koja nas sve čeka, kako i kada ćemo nastaviti s normalnim životom i radom. Sada živimo na zalihama i rezervama, ali do kada je to moguće? Zatim, udaljenost od bližnjih u ovoj teškoj situaciji kada bismo mogli mnogima pomoći, a ja stojim gotovo zarobljen zbog administracije. Vrlo brzo sam shvatio, kad sam došao ovdje i kada su zahtijevali karantenu, da je tako daleko bolje za mene. Ja sam prošao višetjednu samoizolaciju na oceanu i sigurno nisam obolio od Covida-19, a ovdje na obali ih ima službeno 36 potvrđenih do jučer. Tko se tu od koga štiti? No dobro... - kaže Grgić.

Neizvjestan povratak

S obzirom na pandemiju, iduća etapa njegova putovanja vrlo je neizvjesna. Svjestan je da ga, ako isplovi, neće primiti nijedna luka sve do Hrvatske.

- To je vrlo otežavajuća okolnost. S druge strane, u karipskom području već za mjesec dana počinje sezona uragana i krajnje je vrijeme da se napravi plan. Najvjerojatnije ću isploviti na osobnu odgovornost jer vjerujem da će se za mjesec dana, koliko će mi minimalno trebati da dosegnem obale Europe, ova virusna situacija ipak normalizirati, barem u mjeri da će omogućiti uplovljenje radi opskrbe.

Za sada na brodu imam sve potrebne zalihe hrane i vode za povratak. Dio zaliha uspio sam nadopuniti ovdje na Barbadosu uz pomoć naših ljudi koji ovdje žive i rade, tako mi je baš naš Šibenčanin koji ovdje živi, Neno Škorić, pomogao u nabavi, kojem i ovim putem zahvaljujem. A glavni lijek je more, a njega ovdje ima u izobilju - objašnjava moreplovac. Cilj ove plovidbe je privući pozornost javnosti za potrebe SOS Dječjeg sela Hrvatska kako bi svojim donacijama pozivom na telefon 060 9055 pomogli toj djeci za njihove svakodnevne potrebe i obrazovanje. Tu je ekološki cilj senzibiliziranja javnosti na problem onečišćenja mora, posebice plastikom, a na koncu i osobna želja i ljubav prema moru. 

- Pa valjda čovjek ima pravo na par mjeseci neplaćenog dopusta u radnom vijeku ako to želi. Do mirovine koja će biti tko zna kada, tko zna kako će zdravlje služiti, sada kad se osjećam najbolje i kada to mogu - zašto ne, tu sam na oceanu - kaže Grgić, a ima i poruku za čitatelje Nedjeljnog koju nam šalje s dalekog Barbadosa. - Moja poruka zbog koje sam i krenuo jest da obratimo više pozornosti na one kojima je potreba pomoć. U ovom slučaju pomoć djeci bez adekvatne roditeljske skrbi o kojima se brine humanitarna udruga SOS Dječje selo Hrvatska. I ova situacija s pandemijom i potresom jasno pokazuje koje su vrijednosti najvažnije u životu, materijalne sigurno nisu. Pružanje pomoći drugome kada mu je to najpotrebnije vjerojatno je nešto što čovjeka najviše ispunjava i čini ga čovjekom.

Izdvajamo