Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 21 najboljeg. Ovo su njihove priče
Dianu Prpić (31) iz Brežana pokraj Karlovca pratimo već nekoliko godina i sada već s popriličnom sigurnošću možemo reći da ona posljednji ispit na Pravnom fakultetu u Zagrebu nije položila namjerno jer bi tada morala donijeti konačnu odluku: pravo ili poljoprivreda. No, još s većom sigurnošću možemo reći da je njezino srce odluku već donijelo umjesto nje. Umjesto fensi odvjetničkog ureda, ona je, dakle, izabrala njivu.
Osim što je uspješna poljoprivrednica, postala je i prva poljoprivredna influencerica s više od 25.000 pratitelja na raznim virtualnim platformama. No, ima nešto što je zasjenilo čak i nju samu - Batela, njezin superpopularni namaz od batata i jedan od najzdravijih hrvatskih prehrambenih proizvoda.
Cijelu priču je još 2003. pokrenula njezina baka Mara osnivanjem OPG-a. U jednom trenutku baka i njezina unuka zamijenit će uloge šefice i pomoćnice, a onda će njihov trud dati još obilnije plodove.
- Nastavila sam tamo gdje je moja obitelj stala s proizvodnjom jagoda, graha, krumpira i ostalog povrća široke potrošnje. Paralelno sam se obrazovala na raznim tečajevima, spajajući naslijeđena znanja od svoje obitelji. Shvatila sam da me institucije shvaćaju ozbiljno i kao partnera, počele su stizati nagrade za moj trud i, što je još važnije, iza sebe sam imala jako puno zadovoljnih kupaca - priča nam Diana.
Nitko ne zna recept
Ključni trenutak za njezino gospodarstvo dogodio se kada je uvela sasvim nov i relativno nepoznat proizvod - batat. Osim samog povrća, na tržištu je nudila i sjemenke te kulture, a onda je spravila svoj hit - Batelu. Ubrzo ju je zaštitila u Zavodu za intelektualno vlasništvo.
- Srećom, moja Batela je već bila toliko prepoznatljiva da su moji kupci spriječili prodor kopija na tržište. I danas, nakon svega, javljaju mi se ljudi koji žele njezin recept. Ne zna ga nitko osim mene, čak ni moji ukućani - kaže Diana.
- Da bi Batela postala ona sjajna bočica na polici, treba za nju raditi gotovo cijelu godinu. Počinje u veljači kada kreće proizvodnja sadnica batata. One se pripremaju u plasteniku, a onda ide sadnja. Treba mu oko 120 dana da izraste, a berba je u listopadu.
Ove godine imali smo 10.000 sadnica, znači govorimo o oko osam tona proizvoda. Nakon berbe gomolj se suši 36 sati na visokoj temperaturi, mora se stabilizirati da mu zacijele rane u sadnji, a onda se skladišti na toplom mjestu. U pripremi Batele peremo ga, ogulimo i stavimo kuhati. Dodaju se čokolada, kokosovo ulje i javorov sirup. To se pretvori u kremastu smjesu i tako vruće punimo u vruće bočice - priča Diana.
Tehnologija punjenja bila je najveća muka od prvoga dana jer nisu imali nikakav stroj te su sve radili ručno, a to je posebno izazovno kada se u bočice mora kombinirati svijetla i tamna varijanta proizvoda. Uvijek je za to trebalo dvoje ljudi, svatko je u rukama imao jednu slastičarsku foliju.
Onda su modificirali zaljevače za cvijeće. Ubrzo više nisu mogli na taj način pratiti potražnju te su konačno nabavili punilicu, također improviziranu. Batelu pakira u bočice od 210 grama, a ima četiri važne karakteristike: eko znak, europski znak da je bez glutena, nema laktoze i veganska je.
Baka Mara ne može više pratiti ritam svoje unuke Diane, ali tu je kada god zatreba. Na svoju unuku jako je ponosna.
- Kod nas se poljoprivreda radila stotinama godina, ja sam sve naslijedila od svojih roditelja, pa su naslijedila moja djeca i Diana to sve sada vodi. Podrška su joj roditelji, sin Vlado i snaha Snježana. Diana je uporna i jako vrijedna. Ja se svojom Dianom ponosim, ona je moje sve - rekla nam je baka Mara.
Pitamo mamu Snježanu tko radi najviše u obitelji, Diana ili...?
- Pa, radi i ona - kaže mama kroz smijeh.
- Molim? Pogledaj mi ruke - kaže Diana pokazujući otvorene dlanove ispucale od žuljeva.
Vrijedna mlada poljoprivrednica zadužena je za papirologiju i plasman njihovih proizvoda, ali svaki slobodni trenutak za odmor provodi - na njivi. Iza njih je napornih desetak dana jer su imali veliku isporuke Batele u Spar trgovine, pa je trebalo napuniti čak 5000 bočica.
- Spar ju je odlučio prodavati po promotivnoj cijeni, pa se očekivala navala kupaca. Zbog toga smo morali zadovoljiti količinom. Bilo je naporno, radili smo cijeli Veliki tjedan, čak i na Uskrs. Eto, mama je s veseljem komentirala da sam joj uništila baš svaki blagdan otkako je krenula Batela, pa tako nije bio izuzetak ni ovaj. Uskočili su prijatelji, susjedi i prijatelji.
Njih više niti ne zovemo, kada im se prestanemo javljati na telefone i odgovarati na poruke, shvate da je zagustilo pa sami dođu - priča Diana, kojoj je zveckanje punih Batela bočica pravi melem za uši.
Od gomolja do čepa
Kako se njezino tržište širi, sve više joj vremena odlazi na stvari koje nisu puno vezane uz sadnju i uzgoj batata i drugih namirnica.
- To iziskuje velik angažman, od prezentacije, reklame i papirologije do komunikacije s ljudima preko društvenih mreža i stvarno je teško to sve uskladiti. S njive to nije moguće, ali kad stavim batat na kuhanje, onda mogu ukrasti nešto vremena, pa tada također to radim. Balansiram, zasad uspijevam - ističe Diana.
Batela više nije nepoznata, štoviše vrlo je tražena. Što to znači za Dianine planove u budućnosti?
- Uvijek ima prostora za napredak. Ljudi možda nisu svjesni koliko smo mi mali i koliko velika muka stoji iza svega jer sve radimo ručno. Voljela bih se pojačati mehanizacijom i strojevima, da malo rasteretim obitelj, ali i sebe. Da ne moramo baš sve, od gomolja batata do čepa na bočici, raditi ručno.
Voljela bih da ona ode i izvan granica Republike Hrvatske, da za nju čuje i šira publika jer mislim da bi imala prođu s obzirom na kvalitetu. Ima velik potencijal jer je velika inovacija u prehrani, a to dokazuju i vrijedne nagrade - priča nam Diana o svojim željama.
Ne postoji kutak Zemljine kugle u kojom se netko nije sladio Batelom, no radi se o pojedinačnim narudžbama naših iseljenika. Diana bi voljela svoj proizvod vidjeti i na policama trgovina dalekih zemalja, baš kako se zasad može naći u malim specijaliziranim trgovinama zdrave hrane koje drže naši ljudi u Njemačkoj i Švedskoj, a pregovaraju sa sličnim trgovinama u Rusiji i Irskoj.
- Divim se ljudima koju su poštarinu spremni platiti samo da probaju Batelu. Slala sam paket od šest komada gospođi u Pariz, platila je 180 kuna Batelu i 250 kuna poštarinu, zatim za Los Angeles, više od 300 kuna - otkriva Diana. Cijena bočice je 30 kuna, a Diana s ponosom ističe da se ona ne mijenja bilo da se kupi u trgovini, kod njih na kućnom pragu ili dostavom.
