SASVIM OTVORENO

VEDRANA RUDAN, KAO I UVIJEK, BEZ DLAKE NA JEZIKU 'Mladi, nemate što raditi u Hrvatskoj, bježite iz ove zabiti! Ako niste u stranci, nećete uspjeti!'

    AUTOR:
    • Saša Jadrijević Tomas

  • OBJAVLJENO:
  • 20.03.2018. u 07:06

Rijeka, 090109.
Vedrana Rudan - knjizevnica i kolumnistica postala i komentatorica Nove TV. Svakoga dana u udarnom terminu neposredno prije dnevnika krece s petominutnom autorskom emisijom. Snimljena u vrtu svoje kuce na Trsatu.
Foto: Karmen Mrkic / Cropix
Karmen Mrkić / CROPIX

 

Vedrana Rudan je naša poznata, za neke i kontroverzna spisateljica. Predstave joj se izvode diljem Europe, vani je puno više cijenjena nego u Hrvatskoj. Njezin blog se čita na cijelom Balkanu, a na njemu se prije nekoliko dana okomila na žene političarke u Hrvatskom saboru, a sve u povodu Istanbulske konvencije.

"Nikad nisam imala visoko mišljenje o političarkama. Žene u politiku trpaju mužjaci prema svojim kriterijima. Ne moraju nužno biti glupe, čak ni mlade, ni lijepe, samo poslušne. Gazde su uvijek u sivo odjevene spodobe koje ne moraju nužno biti ni pametne ni obrazovane, ali obavezno moraju biti pokvarene.

Ako nisi lažov, lopov, manipulator, divljak ili uglađeni nasilnik, nemaš što raditi u hrvatskoj politici", napisala je Vedrana, uz to prozivajući žene u Saboru što šute i muškarcima prepuštaju da se oni bave pravima žena. Sve je to bio dovoljan povod za razgovor za Slobodnu Dalmaciju.

Žena ste, a nazivaju vas mrziteljicom žena?

– Ne mrzim žene. Ono što se kod nas bavi politikom nisu žene, to su političarke. Bića bez stava, blebeću što im stranački gazda kaže. Hrvatska kao da je otok odrezan od svijeta kojim stupaju praznoglave lutke koje nikad nisu čule da se mnoge žene bore za svoja ljudska i ženska prava, imaju stav, žele promijeniti svijet. U Hrvatskoj se žene ubijaju, masakriraju, prebijaju. Nikako da se u ovoj karikaturi od zemlje skupi sto tisuća žena koje bi zaista imale ozbiljne namjere.

Onda nema neke žene kojoj se divite kod nas u politici?

– Nema. Evo, esdepeovke sad grakću na hadezeovke jer kasne s ratifikacijom Istanbulske konvencije. Gdje su bile kad je SDP bio na vlasti? Zašto se tada nisu zalagale za ratifikaciju?

Ma nije moguće da nema neke sposobne žene u politici...

– Da baš ne budem totalno crna, moram reći da sam ovog ljeta upoznala gospođu Dubravku Šuicu koja je godinama u hrvatskoj politici...

Tko bi od vas očekivao da hvalite HDZ-ovku?

– Gledajte, briga me u kojoj je stranci. Ona je obrazovana, sposobna i spremna na iskorak. Ona je jedina Hrvatica u Europskom parlamentu o kojoj imam dobro mišljenje. Još kad joj ne bi podrezivali krila.

Zbog čega žene ne mogu uspjeti u politici?

– Zato jer je hrvatsko društvo mužjačko, a ženska solidarnost ne postoji. Žena je ženi muškarac. Ako su hrabre, ako iskoče iz zadane uloge, onda... nestanu. Imali smo Mirelu Holy koja je obećavala.

Zašto je izgorjela?

– Htjela je uništiti muškarce, vlasnike odlagališta i "kraljeve smeća", a uz sve to nije htjela slušati Zorana Milanovića... A onda je se Zoki odrekao zbog nekog nebitnog, glupog maila. Pa koliko su muški ministri sranja napravili, koliko su milijuna ukrali pa nas i dalje lažu i kradu s istih pozicija. Nema za žene budućnosti u ovoj zemljici.

Je li stvarno tako loš položaj žena u Hrvatskoj?

– Kakvo je stanje, možda se najbolje vidi u najboljoj TV emisiji "Nedjeljom u dva". Voditelj Stanković u svoju emisiju stalno poziva muškarce kao da ne zna da u Hrvatskoj 52 posto stanovništva čine žene. Jednom sam mu to zamjerila pa je od mene tražio da mu nabrojim deset važnih hrvatskih žena. Sam za njih nije čuo.

Pa kako to mediji doživljavaju žene?

– Isključivo kao "manekenke", "mlade majke koje su u rekordnom roku nakon poroda "došle na staro", glumice "koje opet nisu same", "pjevačice koje na pragu pedesete izgledaju kao da im je dvadeset", "udovice Domovinskog rata"... Žene u hrvatskim medijima najpoželjnije su kao šutljive polugole lutke.

Zbog čega ovakvo protivljenje u društvu Istanbulskoj konvenciji?

– Nema to veze ni s kakvim "rodom". Ratificiranjem Konvencije mužjacima će se suziti polje zločinačkog djelovanja, to je ono što ih muči. Kad se Konvencija izglasa, zlostavljač koji muči ženu morat će napustiti zajedničku kuću ili stan dok se problem ne riješi do kraja. Danas gledam prebijene žene kako glavom bez obzira bježe iz zajedničke kuće u "sigurnu kuću", koja ni njima ni njihovoj djeci baš ništa ne može trajno osigurati. U čitavu se priču umiješala i Katolička crkva u Hrvata, kojoj je žena i službeno "drugotna", tako da će ratificiranje Konvencije svim hrvatskim nesretnicama ipak pomoći da lakše zaliječe rane. Naravno onima koje prežive obod nožem ili metak u potiljak.

Ne volite baš Crkvu?

– Tko to voli Crkvu u Hrvata? Što je to ona nama dobro donijela. Dok narod crkava od gladi, ruje po kontejnerima i bježi iz zemlje u hordama, naši se svećenici voze u skupim automobilima, žive u dvorcima i kad u vjetar bace pedeset milijuna eura, njihova najnovija afera, onda ih Bozanić osudi na "moljenje" i "molitvu". Svako svoje obraćanje Bogu u ime pokojne ili žive hrvatske katoličke žrtve naplaćuju bez računa, ne plaćaju porez. Da se Isus ukaže u Hrvatskoj, proglasili bi ga "komunjarom".

Što mislite o Kolindi?

– Sve najgore, naravno, ali ne razumijem zašto se po njoj toliko pljuje. Njezini "zločini" nisu ništa veći od onih koje su počinili njezini prethodnici.

Koji su to zločini prethodnika?

– Sjetimo se Tuđmana, koji je bio i Titov general i otac Hrvatske i Miloševićev pajdaš, sve u jednom paketu. Mesić je pjevao ustaške pjesme po Australiji, i to "šarmantno" i "duhovito", kako to samo on zna, objasnio kao čin kojim je htio pomoći Hrvatskoj. Josipović, taj "intelektualac" i "ljevičar" i "agnostik", u borbi za drugi mandat strastveno se okrenuo Bogu. O njegovu bavljenju "biznisom", da se ne govori.

Kolinda se ipak nekad baš i ne snalazi...?

– Kolinda se, otkako je predsjednica, zaista ponaša kao slon u staklarskoj radnji, ja ipak mislim da, ako ćemo o zlu koje su nam dosad učinili hrvatski predsjednici, gospođa Kitarović sigurno nije na vrhu top-ljestvice.

Rijeka će biti europska prijestolnica kulture. Je li vas netko zvao kao jednu od najpoznatijih kulturnih djelatnica toga grada čije se predstave izvode po Europi?

– Nitko me nikamo nije zvao. Ja sam samozatajna, starija gospođa, možda me riječki kulturnjaci ne žele uznemiravati, ili misle da u Rijeci živi bar deset pisaca i pisačica uspješnijih i boljih od mene.

Sve više mladih se iseljava?

– Neka iseljavaju, nemaju što raditi u ovoj zabiti. Uopće se ne zamaram time, tko ima priliku i želju, neka bježi što dalje odavde. Znam neke krasne ljude koji su otišli, uspjeli su.

A da su ostali ovdje?

– Propali bi. Pa pogledajte, ako niste u nekoj stranci, nemate nikakve šanse. Onaj tko misli svojom glavom nema nikakve šanse.

A zašto ne ostanu i bore se?

– A za koga? Ma dajte, molim vas, pa da izgube 50 godina svog života na uzaludnu borbu i umru. Borba protiv ovih na vlasti je već odavno izgubljena, rekla je Rudan za Slobodnu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo