“Postoje trolovi, većinom muški, koji mi kažu da nisam prava svećenica.” Ovim je riječima velečasna Jennie Högberg iz Švedske crkve počela razgovor za The Guardian koji je objavljen krajem lipnja. A zatim je stigla vijest koju je Jutarnji list objavio na zadnjoj stranici 24. srpnja: U Švedskoj je više svećenica (nego svećenika).
Od ukupno 3060 osoba koje obavljaju bogosluženje, 1533 su žene, svećenice, što predstavlja 50,1 posto, objavila je Cristina Grenholm, tajnica Švedske crkve (1527 je svećenika). Ta je luteranska zajednica 1958. godine donijela odluka da dozvoli zaređivanje žena, a prve tri su službeno postale svećenicama 1960. godine. Švedski je parlament 1982. godine ukinuo “klauzulu savjesti” koja je omogućavala članovima klera da odbiju surađivati s kolegicama.
Važna 1952.
Kratko tumačenje: Švedska Crkva (Svenska kyrkan) evangelička je luteranska crkva koja 1527. godine prekida odnose s Rimom i postala službenom državnom crkvom. Tek je 1952. godine donesen zakon kojim je omogućeno švedskim građanima napustiti državnu crkvu i ne biti članom bilo koje crkve, poučava Britannica. Politika liberalizma je konačno dovela do razdvajanja crkve i države, ali formalno tek u siječnju 2000. godine. Švedska crkva je najveća luteranska denominacija u Europi, a treća na svijetu, iza Etiopske i Tanzanijske. Ta je crkva poznata i po vrlo liberalnom pristupu homoseksualnosti pa stoga nije čudno što je Eva Brunne, biskupica Stockholma, bila prva osoba koja je otvoreno priznavala svoju homoseksualnost na tako visokoj poziciji u bilo kojoj religijskoj skupini na svijetu.
Da bismo saznali nešto više o tome stupio sam u kontakt s velečasnom Högberg koja je, iako na godišnjem odmoru, rado prokomentirala tu situaciju.
“Drago mi je da se želite baviti pitanjem svećenica u Švedskoj. Ja i mnogo mojih kolega i kolegica smo vrlo sretni što je danas više svećenica u Švedskoj crkvi. To je apsolutno neuobičajeno u našem svijetu i znak je da smo došli jako daleko kad je riječ o ravnopravnosti između spolova. Ali, osim te dobre vijesti i dalje je otvoreno još jedno pitanje. Primjerice, to što svećenici i dalje imaju veće plaće od nas i da ih je mnogo više na visokim, upravljačkim položajima. Trenutno imamo 324 vikara i 203 vikarice. A 24. srpnja 1970. godine, dakle prije 50 godina, dobili smo našu prvu vikaricu, Margih Sahlin”, objasnila mi je velečasna Högberg trenutnu situaciju u razgovoru koji smo vodili elektroničkom poštom. Slična je situacija, navodi, i kad je riječ o biskupima.”Ali, zato imamo prvu nadbiskupicu”, zadovoljno poručuje velečasna.
Naime, primasica Švedske crkve je nadbiskupica Uppsale, a na tom je položaju sada Antje Jackelén, prva nadbiskupica. Koja je također vrlo interesantna osoba: rođena je Zöllner, u gradu Herdecke u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj i studirala luteransku teologiju u Tübingenu i Uppsali. Gospođa Jackelén je 70. u nizu osoba koje su bile na čelu Švedske crkve, prva žena i i prva koja nije rođena u Švedskoj. Tijekom čijeg mandata je 2017. godine donesena odluka da se o Bogu više ne govori u muškom rodu, da se ne koristi termin “Gospod” niti “on”, već samo “Bog”, rodno neutralno. “Kad je riječ o teologiji, znamo da je Bog iznad rodnih određenja, Bog nije ljudsko”, pojasnila je tada nadbiskupica Jackelén.
Ženska profesija
Velečasna Högberg mi je rekla da su plaće svećenica niže za 500 švedskih kruna, oko 50 eura. “Može li to biti zato što se svećeništvo pretvara u žensku profesiju? Jer tipično ženske profesije uvijek imaju niže plaće i niži društveni status, pa i u Švedskoj”, otvorila je moja sugovornica izuzetno interesantno pitanje. Jer, kako mi piše, “2018. godine je u pastoralnim školama bilo 150 žena i 80 muškaraca. Ako se taj trend nastavi, Švedska crkva će u bliskoj budućnost imati oko 70% svećenica i samo 30% svećenika”.
I sada njezina poruka koja pokazuje kako se protiv spolnih stereotipa, preciznije patrijarhalnih dogmi, teško boriti i u jednoj tako liberalnoj Švedskoj. “Švedska crkva je demokratska organizacija s izabranim župnim vijećima. U jednoj kongregaciji (ne mojoj) čula sam članove vijeća kako govore - Trebali bismo konačno zaposliti muškarca, previše je ovdje žena - referirajući se na broj svećenica u njihovo kongregaciji”. Velečasna Högberg je svećenica u svojoj župi s još dvije žene, jedna je vikarka i dvije su svećenice. Navodi i da je predsjednica župnog vijeća također žena. “Ali, i u mojoj župi i dalje postoji otpor prema svećenicima, a jednako tako i na razini cijele crkve. Na sreću, sve je više ljudi koji nas dočekuju raširenih ruku”, optimistična je velečasna. Koja je, nakon što je o njoj objavljen tekst u Guardianu, postala globalno popularna jer je veganka. Njezin se račun na Instagramu zove vegoprasten što bi se na hrvatski prevelo “veganska svećenica”. Svećenica je postala 2018. godine, a sada ima tri strasti: veganizam, teologija životinja i klimatske promjene. Bliska je s Gretom Thunberg, globalno poznatom aktivisticom za borbu protiv globalnog zatopljavanja.
Ljeto u Hrvatskoj
Velečasna Högberg voli putovati i često putuje. “Na svojim putovanjima redovito obilazim crkve bez obzira koje denominacije. Većina katolika ne priznaje me kao svećenicu kad im se predstavim. No, srećem sve veći broj katoličkih svećenika koji me prihvaćaju kao svećenicu, posljednji se slučaj dogodio prošlog tjedan, ali ne mogu reći gdje jer bi moj kolega mogao imati problema zbog čvrste katoličke dogme”.
Na Facebook stranici velečasna je napisala 23. srpnja: “Prije godinu dana Lina i ja smo vlakom krenuli za Hrvatsku. Danas sjedimo na njenom dvorištu, sunčamo se i pijemo djevičanski mojito i slušamo kako susjeda pušta bosansku glazbu”. “Da, prije godinu dana smo moja sestra Lina i ja vlakom otputovale u Hrvatsku. Lina je, zahvaljujući prijateljima, naučila jezik pa nam je to olakšalo putovanje. Prekrasna zemlja za boravak. Bile smo u Baškoj Vodi i Makarskoj, a onda smo otišle u Bosnu, Mostar i Sarajevo”. Pitao sam je li bila u kontaktu sa svećenicima u Hrvatskoj ili BiH. “Ne, to je bio odmor i nisam imala doticaja s lokalnom crkvom. Lina i ja smo posjetile nekoliko crkva, turistički”, zaključila je razgovor.