Tri dječaka imala su isti san: “jednoga dana želim biti strojovođa”. Svakome od njih taj san se pojavio na drugačiji način.
Prvom se pojavio na podu obiteljske knjižnice, dok je čitao o Jamesu Wattu i parnom stroju. Drugom dok je pored pruge iščekivao da mu otac “zafućka” s vlakom. Trećem kada je otišao u susjedno mjesto samo kako bi vidio lokomotivu s više od 30 vagona. Ljubav prema vlakovima poslije im je postala i nit vodilja u životu. I da, ostvarili su svoj san. Oni su Božo Cvitanović (87), Vjekoslav Suton (66) i Zlatko Pongratz (68), stari željezničari koji u sebi čuvaju povijest hrvatskih željeznica.
Danas su oni stari prijatelji koji iza sebe zajedno imaju više od sto godina radnog staža. Svoje uniforme su predali prije dosta vremena, no njihova ljubav ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....