VELIČANSTVEN I OPASAN

VIDEO: 'OVO SAM SNIMIO KADA SAM VODIO DJECU IZ MJESTA DA SE UPOZNAJU S POSKOKOM' Goranin kaže da je stiglo vrijeme zmija... evo na što trebate paziti

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 12.04.2018. u 10:48

Screenshot / Facebook

 

Ako još i nisu, više temperature i sunčano vrijeme izmamit će vas kad tad na zrak. Premda će neki za uživanje na suncu odabrati sadržaj koji nudi gradski asfalt, mnogi će prioritet dati prirodi. Bilo da se radi o višesatnoj šetnji na planinu ili o kratkoj šetnji po livadi, bilo da idete u branje šparoga ili ste skloniji brdskom biciklizmu, osim ljudi proljetno sunce iz nastamba izvlači i mnoge životinje.

Zato je ovih dana korisnike Facebooka oduševio video koji je snimio Đorđe Dokmanović, entuzijast i zaljubljenik u prirodu koji je u invalidskoj mirovini pa dio vremena posvećuje edukaciji lokalne djece. Dokmanović živi u Moravicama u Gorskom Kotaru, zanima ga fotografija i često je u prirodi, a i sam je otac pa stoga ne čudi da je poželio iskoristiti svoje znanje o ovom kraju i prenijeti ga.

Na Facebooku je objavio video poskoka, naše najotrovnije zmije, i to 200 metara od svoje kuće. Naime, poskoci su vrlo aktivni u rano proljeće, a kako zaljubljenici u prirodu također jedva dočekaju to vrijeme ne bi li izašli na zrak, upozorenje i edukacija nisu nešto što treba izbjegavati.

Video je snimio u nedjelju koju je, kao i mnoge druge, iskoristio da bi lokalnu djecu upoznao s našom najopasnijom otrovnicom. Staništa poskoka  (Vypera ammodytes) u Gorskom Kotaru su uglavnom kamenjari zarasle gromače i nalaze se kraj puteva obično skriveni ispod kamena ili stijena. Na čistinama i vidljivim livadama, a i na samom putu rijetko se mogu sresti jer imaju veliki broj prirodnih neprijatelja, od ptica grabljivica do kuna i sova.

Poskok je noćni lovac i to je najveća opasnost, upozorava Dokmanović jer tad izlaze u lov, ali ih je jako teško primijetiti. Izlaze početkom travnja, a na zimovanje odlaze u jesen. Ovih dana počinje branje gljiva smrčaka i šparoga pa se ljudi puno češće smucaju po šumama i zato je nužno biti oprezan.

 

Screenshot / Facebook

FOTO: Đorđe Dokmanić

Zato je Dokmanović u razgovoru za Jutarnji.hr uputio savjet i posjetiteljima i stanovnicima: ‘Gorski Kotar je zadnjih 30 godina zapušten i neobrađen, ljudi su iselili, a upravo neobrađen i nepokošen krajolik obiluje ovom vrstom zmije. Moj savjet je da se ljudi pripreme za odlazak u prirodu, od adekvatne tvrde obuće do štapa s kojim mogu ispred sebe lupkati kada idu, a pomaže i sam hod kojim se stvaraju vibracije koje upozore zmiju.

 

Najopasnije je sjedenje na kamenju i kretanje kroz grmlje jer poskok zna biti i na grani gdje lovi male ptice. Kad se sretne, najbolje je ne prilaziti i zaobići ga.

Savjet vikendašima je da uklone razne daske i najlone ili bilo kakve materijale koje su odložiili u okolini svojih vikendica jer su to idealna mjesta za zmijsko skrovište.

Ovi poskoci koje smo snimili kćer i ja nalaze se oko 200 metara od naše kuće, ali nikada nisu došli blizu naših njiva, voćnjaka i dvorišta jer je sve pokošeno i vidljivo, a time je i on vidljiv predatorima i zato ne dolazi.

Mi Gorani živimo s ovom životinjom stoljećima i smatramo je veoma važnom karikom. Ne ubijamo je i poštujemo njeno stanište. I dakako urođena nam je opreznost u svakodnevnom životu s Poskokom. Osim poskoka imamo još otrovnica, a to su šarka, riđovka i rijetka skoro izumrla crna riđovka.’

S obzirom da kao i svaki Goranin Dokmanović jako dobro zna gdje je stanište poskoka, djecu je u nedjelju ciljano odveo da sigurne razdaljine vide poskoka i upoznaju se s njegovim izgledom i kretnjama. Djeca su stajala s druge strane ceste dok ih je iskusni Moravčanin poučavao svemu što zna o zmijama.

‘To su seoska djeca, obećao sam im da će vidjeti poskoka. Jedino se ja sanjkam s njima, učim ih raditi iglu od snijega i uglavnom su tu na praznicima. Znali su roditelji, a ipak sam oprezan, bili su s druge strane puta. Učim ih ljekovitim biljkama, a i otrovnim. Njihovi roditelji često nemaju vremena, a djetinjstvo ne traje vječno’, završio je priču o svojoj kratkoj, ali svakako korisnoj avanturi.

Otrovnice u Hrvatskoj

U Hrvatskoj žive tri zmije otrovnice - poskok, riđovka i planinski žutokrug.

Poskok je najveća i najotrovnija zmija u Europi. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije se nalaze tamne mrlje.

Riđovka (Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm i također ima cik-cak liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops) najmanja je europska zmija otrovnica i endemična je podvrsta Dinarskoga gorja. U Hrvatskoj naseljava visokoplaninske travnjake Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice te pojedinih ličkih planina. Prilagođen je životu u planinama i nalazimo ga samo iznad 900 metara nadmorske visine. Smatra se našom najrjeđom i najmanje istraženom otrovnicom.

Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.

Postupak kod zmijskog ugriza

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od pet godina, potrebno docjepljivanje, piše HZJZ.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu, ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima.

Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.

U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!

 

Izdvajamo