Teturajući s noge na nogu, čovjek hoda starom magistralom prema Rijeci. Srećemo ga kod Duge Rese. Lako ga je prepoznati: u rukama drži planinarske štapove, a glavu čuva ribarskim šeširom šarenog uzorka.
Otkucalo je 12 sati i sunce tuče nemilo svisoka. Za vratom mu visi kamera, a na leđima nosi masivni, crveni ruksak, koji izgleda kao da je u njega upakirao sve svoje neostvarene želje.
A jedna od njih jest: hodati do mora. Iz Zagreba, gdje je rođen i odrastao. Influencer i youtuber Vid Juračić, koji je pozornost šire javnosti privukao dokumentarnim serijalom “Kvart priča”, u kojem kroz solidne videoformate obrađuje svakodnevicu zagrebačkih kvartova, upravo je u novoj misiji. Pješačkoj. Prehodali smo s njim nekoliko kilometara kako bismo saznali o čemu je točno riječ.
- Kad sam bio mali, često sam s roditeljima planinario na Risnjak i Snježnik. Pri vrhu sam uvijek svojima govorio: Ajmo do mora! Znaš kako odozgora sve izgleda blizu. Naravno, nikad nismo hodali do mora. Često sam se toga kasnije sjećao, pa mi je padalo na pamet da bih zaista i trebao prošetati sve do mora. Posljednjih deset godina razmišljam o tome, a ove godine sam se odlučio - rekao nam je Juračić, autor koji se svojim “Kvart pričama” istaknuo u moru domaćih influencera koji nam preko platforme YouTube na gledanje serviraju većinom banalan i jeftin sadržaj (vrlo gledan, doduše).
Drama na Plešivici
Iza njega su 22 epizode “Kvart priča” - koje je u prosjeku pogledalo 120.000 ljudi po epizodi - nekoliko ozbiljnih tuluma koje je priredio za svoje fanove, i hrpa planova, među kojima je i odlazak u Beograd, gdje planira provesti nekoliko mjeseci snimajući beogradsku varijantu priča iz kvarta. Situacija s koronavirusom mu je, međutim, blago pomrsila planove, pa je odlučio stopirati navedeno i hodati do mora, snimajući usput videomaterijale. Njih će, kako kaže, nakon povratka montirati u film, no nije još siguran hoće li se raditi o dugometražnoj formi ili seriji kraćih videa.
- Za razliku od “Kvart priča”, gdje uvijek imam goste, lokalce iz kvarta koji snimam, a koji ga prezentiraju, ovdje neću imati sugovornike. Možda, tu i tamo. Snimam većinom sebe i svoja razmišljanja, introspekcije. Svašta mi pada na pamet dok hodam - navodi Juračić pa nastavlja o prvom danu svojeg puta. Krenuo je u ponedjeljak sa Šalate, gdje živi, i to prvom zorom.
- Nije mi se dalo čitavo vrijeme hodati uz automobile pa sam odlučio stići do Svete Nedelje te se dignuti na Plešivičko gorje, otkud sam se htio spustiti u Jastrebarsko i nastaviti cestom.
Dulja je to ruta, ali činila mi se primamljivijom. No, precijenio sam se. Bio je to ozbiljan planinarski pothvat, a uspio sam se i izgubiti u šumi. Prehodao sam taj dan 52 kilometra. U utorak mi je uspjelo prehodati 32 kilometra, ali sam ih itekako osjetio. Prvi dan bio je previše za mene - govori Juračić dok hodamo uz cestu. Muče ga žuljevi, a na leđima ima rane od teškog ruksaka. U njegovom “first aidu” najčešće korišten lijek jest Bivacyn, a koristi i flastere za žuljeve te antibakterijsku kremu.
Baterije i punjači
- Ruksak mi već sad ima više od 15 kila. Nosim dron, rezervne baterije, hrpu kamera, nešto odjeće, i suhe hrane, kao i prvu pomoć. Da sam ponio i opremu za kampiranje, to bi bilo još teže za nošenje, a dnevno bih gubio barem jedan sat na postavljanje i rastavljanje kampa te traženje lokacija. Osim toga, moram stalno puniti baterije svojih kamera, tako da mi treba smještaj s električnom energijom - prepričava nam dokumentarist i youtuber koji je, kako kaže, planirao do svoje finalne destinacije, Voloskog kod Rijeke, hodati sedam, možda osam dana.
- Pripremajući se za ovo, dosta sam trčao i planinario. No, nisam se nikada spremio kao za na put i otišao napraviti neku pješačku rutu. Možda bi mi pomoglo, ali, nisam siguran, jer možda bih se bio i uplašio - navodi Vid pa se prisjeća i najboljeg savjeta prije puta.
- Alpinist Ivo Frangeš, koji je sudjelovao i u procesu skidanja tornjeva katedrale, i koji je napravio sličnu stvar kao što ja sad radim, hodajući do Istre, rekao mi je da obvezno ponesem štapove za hodanje. Ja to možda i ne bih bio napravio. No, čim mi je rekao za njih, odlučio sam ih ponijeti, i to dosta pomaže. Štapovi ti nose gornji dio tijela. Mislim da me taj savjet spasio - govori Juračić, kojemu je budžet za ovaj pothvat oko 300 kn dnevno.
- Sve što sam mogao posuditi od opreme, posudio sam od prijatelja. Uključujući dron. Budžet, zapravo, odlazi na smještaje i hranu po putu. Doručak i večeru jedem u smještaju u kojemu se probudim, a ručak odradim po putu, u nekom bistrou gdje pojedem što god se nudi. Dok hodam, jedem i energetske pločice. Pijem isključivo vodu. Prvi dan sam probao s nekim izotonikom, ali od njega bih samo žeđao više. Navečer tableta magnezija, zbog grčeva - nastavlja hodač koji se, zbog težine ruksaka koji mu stvara rane na leđima, odlučio riješiti jakne.
- Sreo sam starce po putu i dao sam im jaknu, ekstra baterije koje mi ne trebaju, i još nekoliko stvari. Riješio sam se tako 3-4 kile. Ovo s jaknom je rizik. No, procijenio sam da mi je bolje da se malo smrzavam nego da nosim još nekoliko kila do Voloska - govori Vid Juračić, kojega će u mjestu Vode pokraj Gerova spasiti - baka.
- Kod nje ću konačno oprati robu. Zasad perem osnovne stvari u lavaboima pa sušim nekako, ali trebat ću ozbiljnu vešmašinu - komentira youtuber. Ispričava se svima kojima ove dane ne stiže odgovarati na mnoge poruke podrške na Instagramu.
- Nekoliko stotina nepročitanih poruka. Mnogi me podržavaju i komentiraju moje postove s puta, koje dijelim na Instagramu. To mi itekako daje snagu i motivaciju te im ovim putem zahvaljujem. Odgovaram obitelji i prijateljima, bliskim ljudima se javljam, ali ostalima ne mogu jer bi mi to uzelo nekoliko sati. Pisat ću svima kad stignem u Volosko - kaže Vid, koji je dosad u svojoj avanturi imao samo ugodne susrete, iako sreće relativno mali broj ljudi.
- Dosta je praznjikavo. Nitko ni da prodaje sir uz cestu. Dosta napuštenih lokala, općenito malo ljudi susrećem. No, ovi koje srećem redom su dobronamjerni. S nekima izvadim i kameru, pa napravimo intervju - govori Juračić pa nastavlja o tome kako ovo nije utrka s vremenom.
Noge u moru
- Nisam si odredio točno kada želim stići, ali znam da želim imati neki dobar tempo. Ne želim šetuckati. Sedam, osam dana. Nema veze, jer treba i snimati uz put pa i o tome ovisi - govori Juračić, s kojim opet komentiramo njegov uspješni YouTube serijal “Kvart priča”. Riječ je o ozbiljnim, petnaestak i više minutnim dokumentarnim serijalima, koje ljudi doslovno “gutaju” u milijunima pregleda. Kako je uspio to postići?
- Pogodio sam neki balans. Točnu dozu zezancije i ozbiljnosti. Mislim da su ljudi bili željni ozbiljnijeg sadržaja na YouTubeu, a meni je uspjelo to im pružiti. Mislim da je najbitnije pogoditi tu finu nijansu, tako da ono što radim ne bude isprazno, ali ni suviše ozbiljno. Slučajno sam nabasao i na jednu tajnu, koju nitko prije mene nije skužio. YouTube je pun Bangkoka, New Yorka ili Londona. Ali nema Zagreba, pogotovo nema Savice u Zagrebu, ili nekog drugog kvarta. Ispalo je da je ljudima ta prilika da vide svoj kvart na internetu puno uzbudljivija od toga da vide New York.
Putovao sam po cijelom svijetu, snimao sam svašta, ali tek kada sam se počeo baviti lokalnim, postigao sam uspjeh - završio je avanturist, snimatelj, režiser, montažer i tko zna što sve još ne. “One man band” šetat će još danima, a zatim, već dobrano izmoren, popet će se na Snježnik. Ugledat će isti onaj prizor koji je kao mali dječak dijelio sa svojim roditeljima. Ovaj put će se, međutim, doista i spustiti do mora. U Voloskom, kaže, jedva čeka umočiti noge u plavetnilo. Zatim, bacit će se u montažu filma. A onda? Možda priredi i neki tulum. Zapratite ga na YouTubeu i Instagramu pa ćete na vrijeme za njega saznati.