'ZA LISIČINE POLIZATI, DOĐE MI DA SE VRATIM NA ROBIJU SAMO ZBOG HRANE' Priča o uzničkoj kuhinji u Zadru, kuhari otkrili kako su završili u zatvoru

- Neki put mi dođe da se vratim u zatvor samo zbog spize. Recimo, samo ponediljkom kad je fažol za ručak. Ono je bila fantazija, nigdi ga nisam kušao tako dobrog - priča prije neki jedan zadarski mladić za šankom u kafiću jednom svom poznaniku koji je, čini se, također sakupio godina iskustva iza rešetaka, piše Zadarski.hr.

- Neki put mi dođe da se vratim u zatvor samo zbog spize. Recimo, samo ponediljkom kad je fažol za ručak. Ono je bila fantazija, nigdi ga nisam kušao tako dobrog - priča prije neki jedan zadarski mladić za šankom u kafiću jednom svom poznaniku koji je, čini se, također sakupio godina iskustva iza rešetaka, piše Zadarski.hr.

Bivši zatvorenici su se u memorijalnom razgovoru usuglasili da je zatvor, sam po sebi, ružno mjesto, ali su im uznički dani bili lakši uz dobru hranu. Prvi je, po vlastitom priznanju, u zadarski zatvor ušao sa sedamdeset, a nakon odslužene godine izišao sa devedeset i četiri kilograma. Drugog su selili, nakupio je on različitih kazni i godina zatvorskog staža, pa je otišao tako daleko da je uspoređivao hranu:

- Ni Remetinec ni Lepoglava po spizi...