Kad je Gregor bio malen, uvijek je trčao gledajući u stranu. Roditeljima je trebalo neko vrijeme da shvate zašto to radi. Nije naime pazio kamo juri, nego ga je više zanimalo kako izgleda svijet oko njega dok trči. Kao dijete, obožavao se igrati pijeskom i vodom i dugo bi promatrao kapljice vode i zrnca pijeska kako blistaju na suncu. Gledao bi se u ruku i gledao kako mu trepere pred očima.
Gregor Pavošević živi u Osijeku, danas navršava 20 godina i autist je. Njegova majka Daliborka Pavošević, osječka profesorica hrvatskog jezika i diplomirana knjižničarka, tražila je način kako da okolini prikaže ono što Gregor sam ne zna objasniti. Napisala je pjesmu.
Slučajna inspiracija
- Pokušala sam se staviti u njegovu kožu i opisati svijet iz te perspektive, što svaki roditelj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....