ISPOVIJESTI STRANACA

‘Zagreb je tech središte cijele regije, iz njega nas nisu mogli otjerati ni potres ni pandemija‘

Ivan Ravovoy, Ameya Khasnis,
Payal Basu Thakur, Marijana Džambo, Khaoula Touati Babić i Miloš Tomić
 Marko Todorov/Cropix
‘Svi su prijateljski raspoloženi, svi govore engleski, a ja uživam u sjajnim restoranima, i pomalo, dan po dan, učim hrvatski‘

Prevagne ponekad najmanji detalj, pa natjera čovjeka da potpuno promijeni život. Ako pitate Ameyu Khasnisa (33), u njegovu slučaju to je sjajan restoran koji je otkrio tijekom vikenda. Ili spektakularan pogled koji iz njegova stana na 14. katu puca na središte Zagreba. Možda jadranska obala koja mu svojom ljepotom oduzima dah ili božićni party u tvrtki na kojem je shvatio da se ovdje, iako je 6000 kilometara od svog doma, nikad neće osjećati kao autsajder.

- Da skratim, stavio sam kvačicu pokraj svakog svojeg zahtjeva za preseljenje - kaže Ameya.

On je u Hrvatsku došao da bi radio u Nanobitu, našoj najuspješnijoj gaming kompaniji koja je nedavno bila u fokusu medija jer ju je za gotovo milijardu kuna kupila švedska megagrupacija Stilfront.

Nanobit niže uspjeh za uspjehom već 12 godina, a osnivači Alan Sumina i Zoran Vučinić tvrtku su osnovali bez kapitala i ureda, praktički iz dnevnog boravka. Danas su prisutni u više od 150 zemalja svijeta i zapošljavaju više od 130 vrhunskih stručnjaka koji su pripomogli da im se igre dosad preuzmu više od 145 milijuna puta. Njihove igre dosegnu i do 10 milijuna aktivnih igrača mjesečno.

Ameya Khasnis jedan je od 7 stranih državljana iz svih kutaka planeta koji su se zbog posla u Nanobitu doselili u Hrvatsku. Jer Stilfrontovom akvizicijom Nanobit nije prestao postojati, dapače ostao je u Hrvatskoj, na istoj adresi, s uredima na Radničkoj cesti, i kreativnom slobodom koja je Suminu i Vučinića i dovela do uspjeha svjetskih razmjera.

Nanobit ih je zaposlio i našao im smještaj u Zagrebu. Ovisno o tome kakav paket za preseljenje je dogovoren, nekima se smještaj i plaća.

image
Alan Sumina i Zoran Vučinić
Boris Kovačev/Cropix

Hit igra

Ameya je rođen u Mumbaiju, a u Europi radi punih 12 godina. Kao dizaj­ner igara radio je u Jump Games u Indiji, pa u XY Reality u Njemačkoj i Playrixu u Srbiji.

- Otprije igram Nanobitove igre, a kad sam vidio oglas za posao, javio sam se. A kad sam upoznao Zagreb i Hrvatsku, donio sam čvrstu odluku: selim se - kaže Ameya koji u Nanobitu najviše radi s dizajnericama priča.

Tvrtka ga je, kaže, oduševila - od uvodnog intervjua pa sve do božićnog partya (počeo je s radom prošlog prosinca). Na radnom mjestu najviše mu se sviđa da kolege nije strah preuzeti rizik, što može otvoreno razgovarati o novim idejama i što osjeća da svaki dan nauči nešto novo.

- Svi su prijateljski raspoloženi, svi govore engleski, a ja uživam u sjajnim restoranima, i pomalo, dan po dan, učim hrvatski. I da stvar bude bolja - cijelo to vrijeme uživam u igrama - zaključuje.

Posao u Nanobitu promijenio je život i Sebastianu Szymanskom (26), mlađem programeru mobilnih igara iz Švedske.

Naime, on je privremeno boravio u Hrvatskoj zbog svoje djevojke Hrvatice i tražio posao koji bi mu omogućio da trajno ovdje ostane.

- Javio sam se na oglas za posao u Nanobitu, i rekao sam sebi da će to prevagnuti ostajem li ili se vraćam u Švedsku. Srećom, posao sam dobio - govori Sebastian koji radi u timu programera koji razvijaju i održavaju hit igru Hollywood Story. Radni zadaci su mu većinom programiranje, dodavanje novih opcija u igru, popravljanje bugova...

- Kao klinac sam se zaljubio u igre i računala, brat i ja stalno smo ih igrali, i nema boljeg načina da to nastavim nego da ih i sam stvaram - kaže Sebastian i dodaje da je programiranje naučio u Švedskoj, a posao u Nanobitu mu je prvi pravi posao nakon završene škole.

Kako mu je u Zagrebu?

- Fantastično. Malo mi se previše sviđa hrana u vašim pekarnicama (smijeh) i ljeta su vruća, prevruća za moj ukus, ali raditi u Nanobitu je sjajno. Žao mi je što zbog korone nisam stigao upoznati više ljudi uživo, ali sretan sam. Ovdje sam našao svoje mjesto - govori na kraju.

Za razliku od Ameye i Sebastiana, za Indijku Payal Basu Thakur (28), stariju dizajnericu mobilnih igara, dolazak u Zagreb bio je znatno izazovniji.

Ona to naziva gorkoslatkim iskustvom.

- Stigla sam usred pandemije, ravno na potres u Zagrebu. Na početku je dakle bilo malo 'grbavo', ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto. Zagreb je fantastičan grad i jedva čekam da ovo prođe pa da upoznam ostatak Hrvatske - govori Payal.

Opis Payalina posla laicima zvuči komplicirano: dizajnira mehaniku i sisteme za nove i postojeće igre.

Ali kad se pojednostavni, najviše je raduje što radi na uzbudljivim projektima, što je slobodna predlagati svoje ideje i što ima priliku raditi na nečemu što bi za kompaniju mogao biti budući hit.

- Zbog toga sam 'nabrijana' - zaključuje Indijka. Prije Nanobita radila je u Zyngi u Indiji punih 5,5 godina.

S druge strane svijeta, iz Minska u Bjelorusiji, u Zagreb je stigao i Ivan Ravovoy (33), u Nanobitu je sada direktor marketinga. Prije Nanobita na istoj je poziciji radio u poznatoj bjeloruskoj kompaniji Verv.

- Tražio sam novo iskustvo za sebe u nekoj novoj zemlji - kratko pojašnjava Ivan i dodaje kako je u Nanobitu pronašao otvorene, kreativne i strastvene ljude, a Hrvatsku doživljava, zanimljivo, kao ekološki nastrojenu zemlju sa sjajnim vremenom. Priroda je ono što je njega privuklo životu u Hrvatskoj.

Najbliži Zagrebu od svih stranih državljana u Nanobitu bio je Miloš Tomić (31), koji je rodom iz Beograda, a sada radi u marketingu. Prije toga radio je u Degordianu u Beogradu i Eipix Entertainmentu, sada Playrix RS, u Novom Sadu.

- Ovdje sam već dvije godine, a kako od ranije imam puno prijatelja u Zagrebu, nisam morao donositi tako veliku odluku kao ostali. Beograd je udaljen samo četiri sata vožnje pa zapravo nemam osjećaj da živim u tuđini - govori Miloš.

Njegov glavni zadatak je da na društvenim mrežama poput TikToka, Snapchata, Facebooka i drugih - pribavlja nove korisnike.

Osmišljava, planira i provodi marketinške kampanje.

- Konačno imam priliku isprobavati nove kanale poput TikToka, i to u najboljem timu na svijetu - zaključuje.

image
Boris Kovačev/Cropix

Profesorica likovnog

Iz Bosne i Hercegovine u Zagreb je stigla Marijana Džambo (29), koja je u svojoj zemlji radila kao grafička dizajnerica, ali i kao profesorica likovnog u srednjoj školi. Nakon toga je prošla nekoliko gaming studija te posao našla u Nanobitu.

Njezino radno mjesto sada je ilustratorica, a radi na novom projektu. Zvuči kao posao iz snova.

- Smatram da igre imaju važan utjecaj na društvo, kao i filmovi. Igre danas pružaju dobre priče, vizuale te mogu biti motivacijske, didaktične i kreativne, kao i svaka druga umjetnost. Uvijek me zapanjuje koliko različitih stručnjaka i radi na jednoj igri, od programera, dizajnera, ilustratora, pisaca itd. koji timskim radom izvedu do kraja kvalitetan proizvod - govori Marijana kojoj je Zagreb sjajan. Dobro povezan, lijep i pod "čistim nebom", kako kaže, svojevrstan centar u brojnim razvojnim segmentima, pa tako i u game industriji.

Slično razmišlja i Khaoula Touati Babić, voditeljica korporativnih komunikacija koja u Hrvatskoj živi već punih pet godina.

- Osim u Hrvatskoj, živjela sam u još tri zemlje i jako puno putovala, ali do sada mi je Hrvatska najbolje mjesto za život. Iako je Zagreb u usporedbi s ostalim europskim glavnim gradovima malen, ima puno toga za ponuditi bez obzira otkud dolazite - kaže Khaoula, dodajući da možda toga nismo svjesni, ali da je u Hrvatskoj tech scena "eksplodirala", što domaće tvrtke pretvara u sjajna mjesta za razvoj karijere u toj branši.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. veljača 2023 01:56