Ukupno 100 kilometara po Jadranu preplivat će Domagoj Jakopović znan kao Ribafish kako bi osvojio 17 otoka.
Prosječna je ruta oko šest kilometara i za to mu treba oko dva sata.
Ovaj veteranski prvak države u daljinskom plivanju 2001. i 2002. godine, po struci profesor geografije, poznati bloger, ali i vrsni novinar, pliva s ciljem i osvaja otoke.
Cilj je projekta RokOtok, koji je nastao u spomen na Domagojeva sina Roka koji je prije dvije godine tragično preminuo u dobi od samo 12 godina, povezivanje roditelja s djecom i odmicanje od moderne tehnologije kako bi uživali u prirodi i učili kako tu prirodu čuvati i zaštititi.
- Jedna je opcija uvaliti se u tugu i jad pa lokati negdje bez stajanja, a druga je opcija napraviti nešto dobro. Kada vidim djecu i mlade koji me dočekuju na otocima, siguran sam da sam na dobrom putu.
Ako djeca malo više porazgovaraju s roditeljima, ako samo na sat vremena dulje ugase svoje ekrane, napravio sam dobro djelo, a i sam sebi pomažem - rekao nam je Jakopović.
Na svom pohodu nikad nije sam jer ga u stopu prati brod na kojem su, uz kapetana, liječnica, spasilac, snimatelj koji skuplja materijal za dokumentarac te Ribafishova djevojka Kasandra koja je ujedno zadužena za odnose s javnošću.
No, ne ide sve glatko. Naime, Domagoj je ozlijedio tetivu pa ima jake bolove u ramenu i uzima lijekove, a zamalo je došlo i do nesreće. I to dva puta.
- Iako pažljivo plivam poštujući zastave i iako smo obavijestili i Lučku kapetaniju i policiju, dva broda su nam presjekla put i umalo nas pregazila jer ljudi ne slušaju obavijesti. Jadran je pun neodgovornih vozača kao i hrvatske ceste - priča Ribafish.
Kad je krenuo u projekt RokOtok, bio je plan prijeći 50 otoka u jedno ljeto, no upućeniji ljudi su ga, kaže, odgovorili od toga pa je osvajanje otoka raspodijelio na tri godine, svake po njih 17.
Na put je prije desetak dana krenuo iz Dubrovnika, akcija traje do 30. srpnja, a dosad je povezao Koločep, Lopud, Šipan, Mljet, Korčulu, Lastovo, Šćedro, Hvar i Vis. Dočeci su, kaže, sve veći.
Rok i Ribafish su jako voljeli putovati, obišli su više od 60 zemalja. Počelo je, kaže, tako što su isprintali kartu Hrvatske i križali županije. Stigli su prekrižiti 18 županija, pet država i osam otoka. - Sada je na meni red da završim naše putovanje - zaključuje Ribafish.
No, uz potporu s palube, Ribafish ima i vojsku vrsnih plivača koji se na putovanju s otoka na otok uz njega spontano izmjenjuju.
- Nikad nisam vidio te ljude, samo su se našli uz mene, stišću mi ruku i grle me - ističe oduševljen potporom. - Puno je lakše plivati s nekim. Evo, spasilac Ivan Jurić postao mi je više od brata.
Iako mu je iznimno drago kada netko s njim zapliva, ne može pozvati ljude da mu se samo tako pridruže.
- Ovo nije zezancija i brčkanje, nema mjesta za amatere, samo za aktivne plivače koji provjereno znaju da mogu toliko plivati i koji imaju svu pratnju jer moja ekipa ne može biti odgovorna za druge - upozorava Ribafish.
No, hrabrih plivača ipak ima. Tko čini to Ribino jato i zašto su odlučili preplivati kilometre s čovjekom kojega ne poznaju, pokušali smo otkriti u razgovoru s osam morskih vukova.
Ivan Jurić (24), koordinator Službe spašavanja na moru iz Dubrovnika - Ribafishovu akciju podržao je cijeli ured jer spasilačka služba ima slične ciljeve
Dubrovčanin Ivan Jurić, koordinator Službe spašavanja života na vodi pri Hrvatskom Crvenom križu, s Ribafishom je krenuo put otoka kao njegov osobni Mitch Buchannon koji ga je okom sokolovim trebao motriti s broda i spašavati ako zapne.
- Prvi dan bio sam na brodu koji ga prati kao spasilac, a kasnije sam vidio da je Ribafish siguran plivač pa sam skočio u more i plivao s njim tjedan dana - kaže 24-godišnji Ivan Jurić. Zajedno su otprilike otplivali 30-ak kilometara.
- Kada sam prije nekoliko mjeseci na televiziji vidio da Ribafish pokreće RokOtok, htio sam da se i mi pridružimo.
Predložio sam to u uredu, ravnatelju i kolegama, pa smo odlučili podržati projekt jer spasilačka služba ima slične ciljeve - objašnjava Jurić i dodaje: - Kada nekome odlučiš dati takvu podršku, morate naći neku zajedničku crtu.
Ribafish i ja smo odmah kliknuli. Obojica smo otvorene osobe, sa sličnim smislom za humor, i razumijemo se.
A držali smo i dobar tempo, jedino su nas prema Korčuli uhvatili jaki valovi. Baš nas je zanosilo i struje su nas vukle, valovi zabacivali i potapali.
Čak je i liječnica koja nas je pratila u brodu dobila morsku bolest - objašnjava Jurić koji se čitav život bavi vaterpolom i spretniji je, kaže, u vodi nego na kopnu. Plivati na otvorenome moru za mnoge je noćna mora. Ali ne i za dvojac Ribafish - Jurić.
- Prve dvije minute vam nije svejedno, ali kasnije na sve zaboravite. Oko vas je sve crno i ništa ne vidite, pa se Ribafish znao i našaliti govoreći: “Da nam bar neka ribica ili nešto prođe”.
Svako toliko uzeli bismo pauzu, uz rub jedrilice koja nas je pratila, prvenstveno zbog toga da popijemo vode jer vam sol jako isuši usta - prepričava Jurić. - I držim mu fige da zaliječi to rame i završi sve do kraja kako je i naumio.
Ivan Nogolica (29), inženjer iz Dubrovnika - Ovo je vrlo bitan moment osvještavanja ljudi u Hrvatskoj o tamnoj strani ekstremno brzog tehnološkog napretka
Nisam plivao s Ribafishom jer nisam htio usporavati ostale plivače, a ni da me se mora spašavati na pola rute - kroz šalu kaže Ivan Nogolica, 29-godišnji inženjer iz Dubrovnika.
- No, ipak sam htio nekako pridonijeti cijeloj akciji, htio sam da Ribafishove namjere i poruke dopru do što više ljudi.
Prijatelj je vlasnik brodice i on se odlučio uključiti u akciju RokOtok prateći plivače kao jedan od brodova podrške koji prate situaciju i sigurnost plivača, a ujedno smo prenosili tu prvu etapu od Sunset Beacha do Koločepa preko društvenih mreža kako bismo što je više moguće proširili doseg ove akcije - rekao je Nogolica.
Nogolica smatra da u cijeloj priči postoji vrlo bitan moment osvještavanja ljudi u Hrvatskoj o tamnoj strani ekstremno brzog tehnološkog napretka kojemu svjedočimo i svih izazova koje uzrokuje, pogotovo najranjivijem dijelu društva - djeci.
Nogolica je na kraju ipak, kaže, skočio u more i zaplivao uz ekipu posljednjih 500 metara do Koločepa.
Marin Burić (36), turistički vodič iz Splita - RokOtok ima pametan cilj: djeca se trebaju maknuti od ekrana
Odgovor na pitanje kako sam se odlučio pridružiti Ribafishu i zaplivati s njim je vrlo jednostavan. Ne treba meni puno vremena za razmišljanje jer kod akcija s ovakvim ciljem nikad mi nije teško i uvijek nađem vremena.
RokOtok ima pametan i zdrav cilj pa je podržati akciju za mene gotovo obaveza jer svi smo mi roditelji i možemo samo pokušati zamisliti što takva tragedija izaziva u čovjeku. Djeca se trebaju maknuti od ekrana i zato ću uvijek podržati takve akcije.
I moj veteranski klub Stari As organizira druženja za djecu te ih pokušavamo ih privoljeti na vaterpolo, sport, zabavu i igru, a ne na ekrane - objašnjava Marin Burić.
Ribafisha, kaže, donedavno nije poznavao, a za projekt RokOtok čuo je od zajedničkih prijatelja.
Marin ima 36 godina i dvije kćeri. Jedna ima devet godina, a druga tri i on se trudi provesti što više vremena s njima kada god nije na terenu. Marin je turistički vodič iz Splita, a ovog ljeta radi u Dubrovniku.
A bol kroz koju prolazi Ribafsh ne može, kaže, niti pokušati zamisliti. No, može mu pomoći i podrškom olakšati patnju. Zato je Marin odlučio s Ribafishom preplivati etapu od Lopuda do Šipana, dugu 1800 metara.
- Plivali smo nas trojica: Ribafish, moj prijatelj Ivan Jurić i ja. Jednostavnije je tako u društvu jer zamisliš se dok plivaš sam, more je crno, brodovi ti presijecaju put. Pametnije je ovako plivati - rekao nam je ovaj vrsni plivač i vaterpolski veteran.
Ivo Ucović (36), poduzetnik i bivši pomorac iz Dubrovnika - Ribafisha pratim još od 2003. kad je pisao za Klik. Imam osjećaj da ga znam oduvijek
Za Ribafisha sam prvi put čuo 2003. kada je pisao za magazin Klik. Od prvog članka mi je sjeo i baš mi se svidjelo kako piše.
S vremenom sam ga počeo pratiti na Facebooku, tako sam i čuo što mu se dogodilo sa sinom, a potom i za projekt RokOtok.
Kada sam čuo da kreće plivati iz Dubrovnika, mog grada, jednostavno mi je došlo u glavu da moram otići do tog čovjeka, upoznati ga i stisnuti mu ruku, a onda i otplivati barem jednu etapu - priča nam 36-godišnji Ivo Ucović, nekadašnji pomorac, a danas poduzetnik iz Dubrovnika.
Trenirao je plivanje, a i danas četiri puta tjedno trenira vaterpolo pa je u sasvim dobroj formi i nije mu bio nikakav problem otplivati 4,5 kilometara od Dubrovnika do Koločepa, prvu etapu RokOtoka.
- Pustili smo njega da povede, a mi smo ga slijedili. Ljudi s obale su nas ispratili plješćući, pratili su nas brodovi, Kapetanija, ljudi na jet-skijevima, drugi brodovi su upalili sirenu u znak podrške. Ma, ne mogu vam niti opisati tu energiju - rekao je Ucović.
Ribafisha je bolje upoznao drugi dan kada su plivali od Koločepa do Lopuda.
- Tada smo bili samo Riba, Jurić i ja. Ostao sam oduševljen koliko je Ribafish opuštena i pozitivna osoba, imao sam osjećaj kao da ga znam oduvijek.
Ne mogu reći da znam kako mu je, i ne daj Bože nikome takvo što, no meni je fascinantno kako se on nosi s tom zasigurno nepodnošljivom boli kroz tu jednu pozitivnu priču, a mogu vam reći da i djeca prepoznaju tu pozitivnu energiju - dodaje.
Ljubo Jurica Gango (31), ugostitelj s Lastova - Kad sam čuo da je do Lastova trebao plivati sam, rekao sam: “Pa di će plivati sam?! Nema šanse! Ne dok ja mogu plivati!”
Moj prijatelj je pomagao Ribafishu u organizaciji na Korčuli i ujutro me nazvao da kaže da je Riba krenuo i da pliva sam.
Pa di će plivati sam?! Nema šanse! Ne, dok ja mogu plivati! Odmah sam nazvao oca da me odveze do njih. Moj otac je pomorski policajac, uvijek oprezan i svjestan opasnosti, pokušao me odgovoriti, no pukao me adrenalin i ništa me nije moglo spriječiti.
Kada smo došli do jedrilice i kad sam skočio u more, Ribafish me zagrlio, vidno dirnut, i rekao da sam mu dao energiju. Zajedno smo na kraju isplivali ta posljednja dva kilometra do Lastova.
Gledajući u crno more ispod nas, koje izgleda kao da je netko zabunom ugasio svjetlo u moru pa se u sablasnom mrklom mraku samo presijavaju čestice, pitao sam se kako li je njemu samom plivati sa svim tim mislima koje mu se vrzmaju po glavi.
U tom trenutku znao sam da sam napravio dobru stvar - ispričao nam je u jednom dahu Ljubo Jurica Gango, 31-godišnji ugostitelj s Lastova.
A kada su stigli, u bivšoj trajektnoj luci Sv. Mihovil imali su što vidjeti. Lastovljani su Ribafishu priredili veleban doček.
- Mi otoci smo zaboravljeni, sasvim smetnuti, i on nas je digao kroz tu priču i projekt RokOtok. Na malom Lastovu, koje ukupno ima 500 stanovnika, dočekalo ga je 160 ljudi. Ljudima je njegova akcija bila show - zaključuje Ljubo Jurica Gango.
Miho Bošković (36), bivši vaterpolist, profesor u glazbenoj školi u Dubrovniku - Ne mogu ne suosjećati s Ribom, a mnogi nisu ni svjesni što se događa oko naše djece
Dio ekipe koja je s Ribafishom od starta pohoda na jadranske otoke je i 36-godišnji Dubrovčanin Miho Bošković, jedan od naših najboljih vaterpolista svih vremena, koji se prije tri godine oprostio od sporta i radi kao profesor u glazbenoj školi u Dubrovniku.
- S obzirom na to da znam cijelu situaciju i da je sam projekt iznimno edukativan, morao sam ga podržati, a kao roditelj nisam mogao ne suosjećati s Ribafishom.
Njega sam upoznao prije više od pet godina i drago mi je što sam bio dio ovog projekta, posebice na početku - rekao je Bošković, otac troje djece.
- Mnogo nas nije niti svjesno što se događa oko naše djece. Ja se trudim, postavljam im granice, no, opet, ne možeš ih izolirati i ostaviti bez prijatelja koji su svi online.
Svakako nije lako, ali mislim da je nužno držati kontrolu. Dogodio se velik tehnološki napredak, ali nas je i unazadio, pogotovo je nas roditelje stavio na veliku kušnju.
Moramo biti svjesni s čim se borimo te da djeca itekako trebaju roditelje i njihovu pažnju - ističe Bošković.
Ivan Boban (40), inženjer menadžmenta u turizmu iz Dubrovnika - Htio sam biti što bliže Ribafishu, da ga motiviram ako posustane
U ekipi koja je s Ribafishom plivala do Koločepa nekoliko se plivača posebno istaknulo. Dirnula ih je Ribafishova hrabrost i snaga, i dok je Ribafish predvodio skupinu plivača, povezali su se i bili mu velika podrška.
- Htjeli smo mu biti što bliže, da ga motiviramo i pomognemo mu ako posustane. Dok su drugi plivali svojim tempom, Ucović, Marušić, Bošković i ja smo držali tempo, bili smo uz Ribafisha u svakom trenutku - ističe Ivan Boban, 40-godišnji inženjer menadžmenta u turizmu iz Dubrovnika.
- Kako sam dugogodišnji plivač, osjećao sam se obaveznim podržati taj lijepi projekt iza kojeg se krije tužan razlog. Nisam otac, ali se nadam da ću jednom postati, no želim da ljudi shvate da se trebaju družiti s djecom ako ih imaju i maknuti ih od gadgeta.
K tome, projekt podiže i svjesnost života na otocima, a ima i ekološku notu - kaže Boban, pun riječi hvale za vođu pohoda. - Ribafish je dosta dobar plivač, zaista sam se iznenadio, no vodi ga velika energija i sam je veliki motivator. Čim smo stigli na Koločep, išao je pisati izvještaj za svoj blog.
Daniel Marušić (47), vlasnik turističke agencije iz Dubrovnika - Mi triatlonci odlučili smo dati podršku odmah u prvoj etapi kako bi ova plemenita akcija, sa željom da osvijesti druge, dobila početni zamah
Stotinjak ljudi ispratilo je Ribafisha s plaže kada je krenuo iz Dubrovnika osvajati otoke, a sedam članova Triatlon kluba Dubrovnik plivalo je s njim do Koločepa, na prvoj dionici koja je cijelom projektu dala vjetar u leđa.
- Bilo je baš lijepo i dirljivo, vidjelo se na Domagoju da ga je dirnula ta podrška. Drago mi je što je start bio simbolično velik kako bi ga držao do kraja ovoljetnog cilja - kaže Daniel Marušić, vlasnik jedne turističke agencije i predsjednik Triatlon kluba Dubrovnik koji postoji već tri godine i ima 30-ak članova raznih naraštaja.
Sam Marušić se sedam godina bavi triatlonom, a plivanje, omiljeni sport većine Dubrovčana, bio je sport iz kojeg je razvio ljubav prema triatlonu.
- Doznali smo u medijima za akciju RokOtok, a s obzirom na to da smo mi plivači svi povezani, odlučili smo cijelu akciju malo lokalno pogurati i poduprijeti Ribafisha.
Tragično je to što mu se dogodilo sa sinom, ali mu se divimo što želi osvijestiti druge da bit života neće pronaći na ekranu mobitela te što potiče roditelje da izvuku djecu van, u prirodu.
Iz svog djetinjstva u pamćenju su mi jedino ostala ta druženja, igre i zabave u prirodi, a želimo da takva sjećanja imaju i naša djeca, ta nas je ideja vukla k Ribafishu - objašnjava Marušić i zaključuje: - Voljeli bismo da RokOtok postane tradicija, možda čak i na razini cijele države, da svi istodobno zaplivaju kao što svi diljem svijeta istodobno počnu trčati u utrci Wing for Life.