IVA CIGROVSKIJ

'Zbog mene u utakmicama Dinama uživaju slijepi, gluhi i nepokretni'

 Neja Markičević / CROPIX
Prije nego što je stigla u klub na stadion je dolazilo desetak invalida, a sada ih je više od 150 i ona ih sve zna poimence

Nogomet voli otkad zna za sebe, još kao djevojčica s tatom je dolazila na stadion navijati za Dinamo. A ako danas postoji jedna osoba zbog koje se svi, pa i gledatelji s invaliditetom osjećaju dobrodošlima na derutnom Maksimiru, to je onda Iva Cigrovskij (29), klupska časnica za osobe s invaliditetom i voditeljica društveno odgovornih projekata kluba.

Prije nego što je ona pokrenula stvari, na stadion je dolazilo desetak takvih gledatelja.

Danas, u predvečerje najvećeg uspjeha u zadnjih 50 godina, dok Dinamo kuca na vrata mitskog europskog proljeća, nekad ih dolazi i više od 150.

- Želim da se svi koji dođu osjećaju jednako, to je moja jedina misija - kaže Iva, koja je u Dinamu već osam godina.

Dobri duh kluba

Ispada tako da dvije Ive drmaju hrvatskim nogometom, Iva Olivari reprezentacijom, a Iva Cigrovskij Dinamom. Olivari je bila jedna od glavnih priča ovog ljeta u Rusiji, mediji su je opjevali kao najvažnijom ženom u generaciji srebrnih “vatrenih”, ali za Ivu Cigrovskij dosad se nije puno čulo.

A u klubu za nju govore da je Dinamov dobri duh. Upravo se vratila iz Grčke, s Rodosa, gdje je sudjelovala na Regionalnom forumu “Peace and sport”. Dinamo je zbog njezina angažmana tamo bio nominiran za najbolju regionalnu sportsku organizaciju godine, za akciju “Jednakost=Jedini izbor”.

- Nismo kao cilj postavili promociju kluba ili reklamu već društveno odgovorno djelovanje koje će pridonijeti zajednici - kaže Iva koja je pune tri godine organizirala radionice, kampanje i događaje u koje je uključila igrače prve momčadi, sve uzraste Dinamove škole, ali i djevojke iz ženskog nogometnog kluba. - Pokušavali smo zastupiti pripadnike raznih nacionalnosti, jezika i boje kože - priča.

Nagradu u Grčkoj na kraju je osvojio grčki klub Hope Refugee, poseban klub za koji igraju isključivo izbjeglice i tražitelji azila, ali Iva kaže da je veliki uspjeh što su uopće nominirani, kao jedini iz ovog dijela Europe.

Što točno radi za osobe s posebnim potrebama?

- Najveći nam je projekt u zadnje vrijeme zapravo bio sa slijepim i slabovidnim navijačima. Prvi smo u Hrvatskoj koji smo pokrenuli audiodeskripciju utakmica, u suradnji s Gradom Zagrebom i Udrugom slijepih Zagreb. Toga, naravno, ima dalje, na primjer, u kazalištu, ali smo u nogometu i sportu općenito prvi. Slijepi i slabovidni navijači za praćenje utakmice uživo na Maksimiru dobiju slušalice, a svaki navijač ima svoj prijemnik.

Tijekom utakmice u komentatorskoj su loži dva naratora, jedan većinom za tehničke stvari i prijenos utakmice, a drugi za naraciju, opisivanje svega što vidi. To nam je ustaljeni projekt, imamo ga na svakoj utakmici i u konstantnom je rastu - priča Iva, pa nadodaje da ovaj projekt nije veliki financijski trošak za klub, a njegovi su pozitivni učinci itekako vidljivi.

- Radimo na tome da ih što češće dovedemo na stadion, da im omogućimo da sudjeluju u nogometu i budu redoviti na utakmicama. S kolegama organiziram i edukativne programe s lokalnim školama, promocije zdravlja i zdravog načina života - priča Iva prije koje nije bilo sustavnog rada s takvim skupinama.

- Do prije dvije godine na utakmicama je u prosjeku bilo desetak ljudi s poebnim potrebama, nisu imali poseban prostor niti ih je itko pozivao na utakmice. Nije bilo sustavnog načina funkcioniranja. U zadnjih godinu do dvije po tekmi ih bude i do 150, što je ogromna razlika - ponosna je. Ono što je napravilo toliku razliku među ostalim je bila promjena pristupa prema navijačima s posebnim potrebama. Umjesto da čekaju da ih netko nazove i raspita se, klub je počeo aktivno ići prema navijačima, pozivati ih na utakmice.

Velika prepreka u ovome i sličnim projektima bila im je infrastruktura stadiona. Na Wembleyju, primjerice, postoji ugrađen sustav s radijskom frekvencijom, a osobe mogu donijeti svoje prijemnike ili ih tamo unajmiti. Maksimir je stadion u lošem stanju, zbog čega je improvizacija bila neizbježna, ali Iva i ostali iz Dinama ne dozvoljavaju da im to bude alibi za odustajanje od projekata.

- Još 2013. smo napravili poseban podest za osobe u invalidskim kolicima ispod zapadne tribine. Vidljivost nije najbolja moguća, no nije bilo drugog tehničkog uvjeta. Na podest stane 50 osoba, plus njihova pratnja - objašnjava.

Loši uvjeti

Nesavršeni tehnički uvjeti dodatni su joj motiv za individualni pristup svakoj osobi s poteškoćama koja poželi doći na Dinamovu utakmicu.

- Trudimo se pomoći, pojasniti, napraviti sve što je u moći kluba da uvjeti budu jednaki za sve. Svjesni smo nesavršenosti, pa osobama s tjelesnim oštećenjima ne naplaćujemo ulaznice, iako oni nikad ne traže takav tretman. Jednakost bi prije svega bila da imaju izbor kupiti ulaznice za bilo koji sektor na stadionu. Nažalost, to još nije tako.

Trudim se ne staviti samo ulaznice u kuvertu i dati im ih, nego ih dočekati, pozdraviti, otpratiti ih do mjesta, podružiti se. Uvijek želim čuti njihovo mišljenje - kaže Iva. Otkad je počela provoditi svoju filozofiju, sve je više ljudi zainteresirano. U početku su se s njima povezivali preko udruga, no sada je puno i onih koji se i sami jave.

Iva je inače magistrica novinarstva, a službeno radi u odjelu marketinga, prodaje i komunikacija. Njezin posao stručnjakinje za nove medije na dnevnoj bazi uključuje komunikaciju preko društvenih mreža i web stranice Dinama. Pokriva događanja vezana za prvu momčad, pa s njima odlazi na apsolutno svaku utakmicu. Fotografira treninge, vodi tekstualne prijenose utakmica, uzima izjave, izvještava o rezultatima i drugim događajima s terena. Časnica za gledatelje s invaliditetom postala je prije tri godine, a to joj je dodatna funkcija uz redovne PR poslove.

- Vrlo često se dogodi da sam na putovanjima jedina žena, ali mi je to postalo sasvim normalno. Sa svima imam odličan, kolegijalan odnos, surađujemo i nikad se nisam osjećala loše. Posao sam po sebi zna biti zahtjevan. Društvene mreže posao su bez radnog vremena, često završavam zadatke u autobusu ili na aerodromu nakon utakmica - a stvorila sam si obvezu da na svakoj utakmici moram “tweetnuti” da je pao gol gotovo u sekundi kada se to dogodi, čak i prije no što dobijete notifikaciju od aplikacija s rezultatima - smije se Iva, pa dodaje da je taj posao unatoč svemu ispunjava i veseli.

Uključila igrače

U Dinamu imaju puno sličnih akcija koje ponekad ostaju neprimijećene. U suradnji s CAFE-om (Centre for Access to Football in Europe), službenim partnerom UEFA-e, nedavno su omogućili navijačima s intelektualnim poteškoćama VIP doživljaj utakmice na dvoboju s Lokomotivom.

Ugostili su ih u svečanoj loži, došli su igrači prve momčadi, imali su piće i hranu, fotografirali su se i družili s nogometašima.

- Neprocjenjiv je osjećaj kad vidite njihove emocije - kaže Iva. Dinamo ima i službene suvenire, bio sapune koji su njihovi personalizirani licencirani proizvodi. Radi ih tvrtka koja zapošljava slijepe i slabovidne osobe. Napravljeni su na biljnoj bazi, a na ambalaži imaju Brailleovim pismom ispisano “Zagreb” i “Dinamo”. Nedavno su povodom Dana bijelog štapa održali radionicu s djecom uzrasta 11 i 12 godina o tome kako u svakodnevnom životu pomoći slijepim osobama tijekom suočavanja s raznim preprekama.

- Iako bi svaki klub trebao imati časnika za gledatelje s invaliditetom, do sada nisam imala priliku komunicirati s nekime iz drugih hrvatskih klubova tko obavlja tu funkciju. Uvijek treba pratiti primjer klubova vodećih u tom području, smatram da ne postoje univerzalna pravila već da treba gledati napredak u okolnostima i okruženju u kojima se svaki pojedini klub nalazi.

Nešto što je za nas “sitnica”, za nekoga može značiti sve u životu. Nadam se da će drugi pratiti naše primjere i da ćemo svi skupa uspjeti podići svijest o jednakosti - zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2022 16:12