Mario Podhraški krenuo je iz svog rodnog sela Bratkovec prema željezničkoj postaji u Zagorskim Selima. Godina je 1987., a mladi Mario mora rano ujutro u školu u Zagreb. Ide pješice, a putem kupi sve svoje školske kolege. Jedan po jedan, kroz Miljanu i Pavliće, školska se družina skuplja i dolazi do stanice. Bliži se šest sati, čuje se i zvižduk stare “motorke” u daljini. Mario sjeda u vlak i prepušta se 38 kilometara dugoj vožnji kroz Zagorje. Pogledava kroz prozor i vidi Ivicu Franca, čuvara pruge, u njegovoj svakodnevnoj kilometarskoj šetnji između stanica.
Ubrzo, vlak stiže u Kumrovec, gdje stotine ljudi čekaju “cug” kako bi stigli na posao u Zagreb. Vlak je već sada pun, a kondukter daje znak za pokret. Lokomotiva ide kroz tunel Zelenjak do Klanjca, gdje s proz...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....