Mario Podhraški krenuo je iz svog rodnog sela Bratkovec prema željezničkoj postaji u Zagorskim Selima. Godina je 1987., a mladi Mario mora rano ujutro u školu u Zagreb. Ide pješice, a putem kupi sve svoje školske kolege. Jedan po jedan, kroz Miljanu i Pavliće, školska se družina skuplja i dolazi do stanice. Bliži se šest sati, čuje se i zvižduk stare “motorke” u daljini. Mario sjeda u vlak i prepušta se 38 kilometara dugoj vožnji kroz Zagorje. Pogledava kroz prozor i vidi Ivicu Franca, čuvara pruge, u njegovoj svakodnevnoj kilometarskoj šetnji između stanica.
Ubrzo, vlak stiže u Kumrovec, gdje stotine ljudi čekaju “cug” kako bi stigli na posao u Zagreb. Vlak je već sada pun, a kondukter daje znak za pokret. Lokomotiva ide kroz tunel Zelenjak do Klanjca, gdje s prozora željezničarske kuće mlada Brankica maše svojom tetku, šefu kolodvora. Ide se dalje, putem Gredice i Draše te Prosinca i Rozge, pa preko Kraja Donjeg i Vukovog Sela sve do Harmice i Savskog Marofa te, na samom kraju, Zagreba.
Željeznička pruga Savski Marof - Kumrovec bila je žila kucavica zagorskog kraja, koja je svakodnevno prevozila stotine i stotine putnika prema Zagrebu ili Celju. Danas vlak tu više ne vozi. Pruga se ne vidi jer su je prekrili drač i akacija. Stanice su postale skladišta za poljoprivredne strojeve ili mjesto za noćna opijanja mladih, a kolodvori su davnih dana stavili ključeve u bravu.
Teritorijalni spor
Od 2000. godine pruga je u funkciji samo do Harmice, nakon čega vlak staje i okreće se prema Zagrebu. Zadnji putnički vlakovi preko granice sa Slovenijom vozili su do 1998., a na relaciji od Savskog Marofa do Kumrovca vozili su do 21. prosinca 2000.
Naime, pruga je u početku pratila granični tok rijeke Sutle, ali je došlo do promjene korita rijeke. Pruga koja je išla kroz Hrvatsku postala je isprekidana te na nekoliko mjesta prelazi slovensku granicu, što je izazvalo još jedan teritorijalni spor između dva susjeda.
Zbog tog spora mještani zagorskih mjesta kroz koja je pruga prolazila morali su pronaći drugi način prijevoza.
Zadnja stanica na toj relaciji bila su Zagorska Sela, ali njima je vlak ukinut dvije godine prije nego ostalima. U kafiću Veronika u Miljani susrećemo Marija s početka priče. Završio je posao na svom poljoprivrednom imanju pa je došao popiti kavu prije negoli nastavi s danom. Iako pruga već dugo nije u funkciji, on se dobro sjeća svakog svog putovanja.
- Prije je vlak bio uvijek krcat ljudima za Zagreb ili Celje. Minimalno je bilo 120 putnika u vlaku, jer su ljudi tamo išli na posao ili u školu - kaže Mario. Sa zatvaranjem pruge većina tih radnika dobila je otkaz, jer više nisu imali mogućnost dolaziti na posao. Nisu samo oni ostali bez posla, nego i 30-ak ljudi iz okolnih mjesta koji su radili na željeznici. Jedan od njih je čuvar pruge, spomenuti Franc. Više od četvrt stoljeća on je čuvao željezničke tračnice, pazeći da su pružni prijelazi sigurni i skretnice dobro namještene. S ukidanjem pruge nije više bilo posla za njega pa je morao u prijevremenu mirovinu.
U izolaciji
- Svaki dan pješačio sam po 15 kilometara, tako da sam poznavao svaki kutak pruge. Nisam htio ići u mirovinu, volio sam taj posao, ali nisam imao drugog izbora - objašnjava nam Franc dok ispred lokalne trgovine pije hladno pivo. Svoje riječi je dokazao kad nas je odveo do nadvožnjaka koji se nalazi izvan glavne ceste. Iako se pruga nalazi nekoliko metara ispod mosta, ona se ne vidi jer su je prekrila drveća akacije.
Franc nam je rekao i gdje se nalazi stanica ili ono što je od nje ostalo. Drveni krov sa salonitnim pločama na jednoj strani je urušen, sama stanica je postala veliko odlagalište smeća, a tri žbukana zida sada štite nečije agrarne strojeve. Sama pruga se isto tako stopila s florom.
- Nema već dugo vlaka - dovikuje nam Senka Hohnjec s balkona svoje kuće. Ona živi blizu pružnog prijelaza, a bila je čest gost željezničke postaje kada je s djecom putovala u rodni Sinj. Otišla bi i sada, ali sin nema uvijek vremena da je odveze autom. Osim putovanja u Sinj, uz vlak je veže i jedna ružna uspomena.
- Muža mi je pregazio vlak - rekla je sjetno, ali svejedno ističe da bi se još jednom voljela provozati, kao nekad, vlakom doma.
Nije ona jedina koju vežu uspomene uz željeznicu. Ksenija Krivec Jurak, načelnica Općine Zagorska Sela, provela je svoje cijelo obrazovno razdoblje u tom vlaku, od osnove škole do fakulteta. Kaže, da nije bilo vlaka, ne bi bilo ni njenog obrazovanja. Nije očekivala da njena djeca neće moći ići njenim koracima.
- Ta je pruga bila žila kucavica ovog kraja. Mnogo ljudi je ostalo bez posla, a cijeli je kraj ostao prometno izoliran. Autobusi također voze, tako da jedino prijevozno sredstvo ostaje automobil, što starija populacija nema - kaže Krivec Jurak. Nije pruga imala utjecaj samo na radnike i umirovljenike, nego i na djecu. Kako je najbliža srednja škola tek u Zaboku i Pregradi, velik broj djece odlazi u Sloveniju na školovanje, a naposljetku i tamo ostanu.
- Prije je u Zagorskim Selima živjelo 1200 ljudi, a danas je manje od tisuću. Što je najgore, bojim se da će ta brojka biti svake godine sve manja i manja - kazala je načelnica i dodala kako bi obnova pruge zaustavila taj pad. Ipak, iz HŽ-a ne daju nikakve naznake da bi do obnove uskoro moglo doći.
Prvi vidljivi tragovi pruge mogu se pronaći tek u Kumrovcu. Njihov kolodvor je u boljem stanju, ali svejedno sve zjapi prazno. Velika čekaonica s dva kamina godinama nije vidjela ljude, kao ni stari šalter na kojemu su se prije kupovale karte. Na stanici se nalazi i zadnja obavijest koju je HŽ postavio: “Blagajna zatvorena za prodaju karata od 9. 5. 2000. do uspostave željezničkog prometa.”
Branko Prantengrazer, bivši učitelj, sjeća se dana kada je vlak prestao voziti. Svi su bili ogorčeni i nadali su se da će ponovno čuti zvižduk s kolodvora. Neko vrijeme je umjesto vlaka vozio HŽ-ov autobus, ali i on je 2011. ugašen.
- Kad smo vidjeli da sa semafora skidaju svjetla, znali smo da je gotovo - rekao je.
Posebni putnik
Ipak, mnogo draža mu je uspomena kada je vlak prvi put 1956. godine došao u Kumrovec. Čuli su zviždanje, ali je baš to jutro bila gusta magla. Tek kad se magla podignula, vidjeli su parnu lokomotivu s teretom kako ulazi u stanicu. Velikom broju mještana, pogotovo starijima, bio je to prvi put da vide vlak pa je i sama reakcija bila očekivana.
- Ide veliki šparhet kaj vleče vormare - rekao je kroz smijeh Prantengrazer. Prisjeća se i vremena kada je redovito jednom godišnje u Kumrovec stizao potpuno plavi vlak s jednim posebnim gostom.
- Josip Broz Tito svake je godine dolazio u Kumrovec, i tada bi mjesto bilo puno ljudi. On je na željezničkom kolodvoru imao i svoju posebnu sobu - kazao je.
S Prantengrazerom je bio i Ivan Mikša, bivši šef policije, a on je istaknuo kako je ta pruga odgovarala i Sloveniji.
- S ovom prugom Slovenci su dobili više turista za Atomske toplice, a ujedno vlakovi nisu išli samo preko Maribora, čime je otvoren još jedan koridor za teretne vlakove - rekao je Mikša. Upravo su teretni vlakovi bili izvor rentabilnosti za prugu, jer su svoje proizvode i sirovine prugom izvozile ljevaonica u Kumrovcu i predionica u Klanjcu.
Osim s gospodarske strane, Kumrovec je mnogo izgubio i na turističkom polju. Kao rodno selo Josipa Broza Tita privlače veliki broj turista iz država bivše Jugoslavije. Oni su prije dolazili vlakom, ali sada su osuđeni samo na autobusni prijevoz. Ipak, Mikši mnogo teže pada činjenica da je s vlakom nestao jedan poseban način života.
- U vlakovima su se rodile mnoge ljubavi, a doživjela su se i prva pijanstva. Kumice su išle na plac u Zagreb, a radnici na posao. Sve to nestalo je s vlakom - ističe Mikša.
Bez vlaka je i sva prijašnja infrastruktura ostala bez smisla. Andrijin križ na prijelazima samo plaši ptice, a skretnice skupljaju hrđu dok ih netko ne pokuša izvaditi i prodati za staro željezo. Besmislen je i tunel Zelenjak, u koji se više ne može ni ući jer se na svakom ulazu nalazi žilet-žica, kako se sada sama gora nalazi u Sloveniji.
Malo dalje je i najveći kolodvor na ovoj trasi, onaj na Klanjcu. Postaja ima tri kolosijeka, veliku kolodvorsku zgradu s popratnim objektom, u kojemu su živjele obitelji željezničara. Iako je kolodvor zatvoren, zgrada ne zjapi prazna, nego u njoj još uvijek ima života. Tri obitelji bivših željezničara otkupile su stanove od HŽ-a te sada pišu nove stranice na starom kolodvoru.
Jedna od njih je i obitelj Brankice Zbanatski, djevojčice s početka priča koja je svako jutro mahala svom tetku.
- Puno nas je ljudi pitalo kak’ smo mogli spavati uz stalno prolaženje vlakova. Svima kažem isto, a to je da se s vremenom navikneš, i vlakovi ti postanu dio tvog dana - kaže Zbanatski.
Ona i njena obitelj održavaju prostor oko stanice, a u pomoć im jednom godišnje dolaze i radnici HŽ-a. Ipak, ističe kako je stanica prije bila prelijepa i puna cvijeća. Naime, u ono vrijeme postojalo je natjecanje između željezničara za najljepši kolodvor, a Klanjec je više puta odnio pobjedu.
- Moja teta je obožavala cvijeće pa ih je sadila oko cijelog kolodvora - rekla je Zbanatski, ali sada se cvijeće može vidjeti samo na njenom balkonu.
Pitanje trase
Nije ona jedina koja živi u bivšem kolodvoru. Tu je i Dubravka Hlaj, koja se smjestila u kolodvoru Vukovog Sela. Njen otac je bio u željeznici, a ona ga je naslijedila kao blagajnica. U posljednjih pet godina prije nego što je željeznica zatvorena, kaže, već se mogao naslutiti kraj.
- Negdje 1995. godine HŽ je uveo novi vozni red vlakova, koji više nije odgovarao svim putnicima. Posljednjih pet godina prije zatvaranja bilo je sve manje putnika, što je smanjilo rentabilnost pruge i time dovelo do njena zatvaranja - rekla je Hlaj.
HŽ nije u potpunosti digao ruke od ove pruge. Prije devet godina otvorena je elektrificirana dionica pruge Sutla - Harmica, a bila je i planirana obnova pruge do Kumrovca, ali Vlada Republike Hrvatske treba sa Slovenijom riješiti 540 metara međudržavne granice uza Sutlu na tri kilometra dionice od Harmice do Vukovog Sela.
- Procesi obnove i revitalizacije pruge za Kumrovec i državnu granicu s Republikom Slovenijom zasad su obustavljeni. Preduvjet za nadležnost utvrđivanja načina obnove pruge i pokretanja potrebnih procesa jest rješavanje pitanja trase, s obzirom na to da nekoliko dionica pruga za Kumrovec ulazi u prostor Republike Slovenije - poručili su iz HŽ-a.
Dok se spor ne riješi, vlak će nastaviti putovati do Harmice, gdje će se okrenuti i ostaviti prošlost iza sebe.
